Janićije Mićić
Janićije Mićić | ||||
---|---|---|---|---|
Janićije Mićić | ||||
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 13. avgust 1874. | |||
Mesto rođenja | Rožanstvo, opština Čajetina, Kneževina Srbija | |||
Datum smrti | 17. april 1949.74 god.) ( | |||
Mesto smrti | Beograd, FNRJ | |||
Profesija | vojno lice | |||
Vojna karijera | ||||
Služba | Vojska Kraljevine Srbije Vojska Kraljevine Jugoslavije | |||
Čin | potpukovnik | |||
Učešće u ratovima | Balkanski ratovi Prvi svetski rat | |||
Odlikovanja |
|
Janićije Mićić (Rožanstvo, 1874—Beograd, 1949) bio je potpukovnik, učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata i nosilac dva Ordena Karađorđeve zvezde sa mačevima.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u porodici ugostitelja Pauna i Jelice. Šest razreda osnovne škole pohađao je u Prokuplju, a tri razreda gimnazije u Beogradu i Nišu. Srpsku pešadijsku podoficirsku školu završio je 1892. godine u Beogradu i odmah dobio čin podnarednika.
Kao aktivan oficir u periodu od februara 1900. godine do jula 1906. godine, u činu vodnika i ađutanta nalazio se na službi u XII puku Karađorđe, zatim u štabu XIX puka u Kragujevcu i IX Braničevskoj pukovskoj okružnoj komandi. U to vreme je učestvovao u četničkim akcijama na turskoj teritoriji, u Kumanovskoj i Krivo-palanačkoj kazi. Bio je u gorskom štabu i komandovao u borbi na Čelopeku 1905. godine.
U proleće 1906. godine u Kragujevcu učestvovao je u pripremi Podoficirske kontrazavere protiv tadašnjeg režima, zbog nezadovoljstva svojim statusom u odnosu na zaverenike iz 1903. godine. Zavera je planirana za 1. maj 1906. godine, ali je 30. aprila otkrivena. Velik vojni sud u Beogradu optužio je zaverenike za veleizdaju i 9. februara 1907. godine izrekao stroge kazne, Janićije je osuđen na šest godina robije. U februaru 1909. godine je pomilovan, ali u vojnu službu nije vraćen. Tek 29. novembra 1912. godine vraćen mu je čin rezervnog poručnika i upućen je na položaj. Kako u Balkanskim ratovima, tako i za vreme Prvog svetskog rata, komandovao je četama, više puta ranjavan, prošavši kroz najteže borbe i proboj Solunskog fronta.
Posle rata, 1920. godine, zbog zasluga vraćen je u aktivnu vojnu službu, u činu potpukovnika, u ađutantski odsek Ministarstva vojske i mornarice, a kasnije za komandira Zanatlijske čete vojne odeće, odakle je otišao u penziju.
Živeo je u svojoj kući u Beogradu. Umro je 17. aprila 1949. godine i sahranjen na Novom groblju u Beogradu.
Odlikovanja i spomenice
[uredi | uredi izvor]- Orden Karađorđeve zvezde IV stepena
- Orden Karađorđeve zvezde III stepena
- Zlatna medalja za revnosnu službu
- Orden Belog orla V stepena
- Orden Belog orla IV stepena
- Albanska spomenica
- Francuski Orden Legije časti V reda
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Đenić, Milisav R. (2014). Spomenica znamenitih i zaslužnih Zlatiboraca. Čajetina: Biblioteka Ljubiša R. Đenić Čajetina. str. 63. ISBN 978-86-84219-41-3.
- Rođeni 1874.
- Umrli 1949.
- Čajetinci
- Srpski vojnici u Prvom svetskom ratu
- Solunski borci
- Nosioci Ordena Karađorđeve zvezde
- Nosioci Albanske spomenice
- Nosioci Legije časti (Srbija)
- Kulturno nasleđe Zapadne Srbije
- Sahranjeni na Novom groblju u Beogradu
- Četnici (Borba za Makedoniju)
- Nosioci Medalje za hrabrost Miloš Obilić
- Nosioci Ordena Belog orla