Pređi na sadržaj

Јастребови и копци

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Јастребови)

Jastrebovi
Accipiter trivirgatus
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Infraklasa:
Nadred:
Red:
Porodica:
Potporodica:
Rod:
Accipiter

Brisson, 1760
Sinonimi

Hieraspiza Kaup, 1844

Jastrebovi i kopci (lat. Accipiter) su rod iz porodica grabljivica iz porodice Accipitridae. Sa 51 priznatom vrstom najraznovrsniji je rod u svojoj porodici.[1] Većina vrsta se naziva jastreb tetreb ili kobac, iako su skoro sve vrste Novog sveta (osim severnog jastreba) jednostavno poznate kao jastrebovi. Anatomski se mogu razlikovati od svojih rođaka po nedostatku prokorakoidnog foramena. Dve male i aberantne vrste koje se obično nalaze ovde poseduju veliki prokorakoidni foramen i takođe se razlikuju u pogledu DNK sekvence. Oni mogu opravdati razdvajanje u stari rod Hieraspiza.[2]

Postojeći acipiteri variraju u veličini od malog kobaca (A. minullus), kod koga najmanji mužjaci imaju dužinu od 20 cm (7,9 in), raspon krila 39 cm (15 in) i težinu od 68 g (2,4 oz), do [northern goshawk[|severnog jastreba]] (A. gentilis), kod kojeg najveće ženke imaju dužinu od 64 cm (25 in), raspon krila 127 cm (50 in) i težinu od 2,2 kg (4,9 lb).[3] Ove ptice su vitke sa kratkim, širokim, zaobljenim krilima i dugim repom koji im pomaže da manevrišu u letu. Imaju duge noge i dugačke, oštre kandže koje se koriste za ubijanje plena, i oštar, kukast kljun koji se koristi za hranjenje. Ženke su obično veće od mužjaka. Često napadaju svoj plen iz zasede, uglavnom male ptice i sisare, hvatajući ih nakon kratke potere. Tipičan obrazac leta je niz zakrilaca praćenih kratkim klizanjem. Obično se nalaze u šumovitim ili žbunastim oblastima.

Rod Accipiter je uveo francuski zoolog Maturin Žak Brison 1760. godine sa evroazijskim kobcom (Accipiter nisus) kao tipskom vrstom.[4][5] Ime je latinska reč za „jastreb”, od accipere, „hvatati”.[6]

Prokorakoidni foramen[uredi | uredi izvor]

Prokorakoidni foramen (ili korakoidni foramen, korakoidna fenestra) je otvor kroz proces na prednjem delu korakoidne kosti, u kome se nalazi suprakorakoidni nerv. U nekim grupama ptica može biti prisutan kao zarez ili incisura; ili zarez može biti delimično ili slabo zatvoren koskom. U drugim grupama ova karakteristika je potpuno odsutna.

Foramen je generalno prisutan kod ptica grabljivica, ali ga nema kod većine proučavanih Accipiter jastrebova. Ovo odsustvo se predlaže kao dijagnostička karakteristika.

Studija skeleta acipitrida otkrila je prokorakoidne incisure (za razliku od foramina) kod nekih primeraka orlova Aquila gurneyi i A. chrysaetos, ali ne i kod četiri druge vrste Aquila. Zarez je bio promenljivo otvoren ili slabo okoštao kod Spizastur melanoleucos, Lophoaetus occipitalis, Spizaetus ornatus, i Stephanoaetus coronatus. Takođe, buteoninski jastrebovi Buteo brachyurus i B. hemilasius su imali incisurae, što se razlikuje od 17 drugih vrsta Buteo.[7]

Kod eje (Circus) je otkriveno da je foramen promenljiv, ne samo unutar vrste, već čak i između strana kod iste jedinke. Obično je otvoren ili odsutan, ali može biti zatvoren „koštanom niti”. Istraživanja u genetskoj filogeniji su od tada pokazala da je Circus blisko povezan sa Accipiter. Zarez je takođe odsutan ili nejasan kod Harpagus bidentatus.

Urotriorchis macrourus ima dobro razvijen prokorakoidni foramen, što ukazuje na odvajanje od Accipiter. Moguće je da je to povezano sa pojanjem jastrebova u plemenu Melieraxini.[8]

Genetska filogenija[uredi | uredi izvor]

Analiza molekularne genetike pokazuje da je Accipiter parafiletičan za eje, iako se ove dve grupe razlikuju po navikama lova i obliku tela.[9] Postoje tri ili četiri klade Accipiter, sa izmešanim Circus, Megatriorchis i Erythrotriorchis.

Džon Bojd predlaže da se Accipiter podeli u četiri odvojena roda: Aerospiza, Tachyspiza, Accipiter, i Astur.[10] U ovoj šemi Tachyspiza ima najviše vrsta, a redukovani Accipiter bi imao samo šest: evroazijski kobac (A. nisus, tipska vrsta), crvenkasti kobac (A. rufiventris), oštro uspinjući jastreb (A. striatus), beliprsi jastreb (A. chionogaster), obični jastreb (A. ventralis), crvenkasti jastreb (A. erythronemius).

Vrste[uredi | uredi izvor]

Izumrle vrste:

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Gill, Frank; Donsker, David, ur. (2019). „New World vultures, Secretarybird, kites, hawks, eagles”. World Bird List Version 9.1. International Ornithologists' Union. Pristupljeno 2. 4. 2019. 
  2. ^ Olson 2006
  3. ^ Raptors of the World by Ferguson-Lees, Christie, Franklin, Mead & Burton. Houghton Mifflin. 2001. ISBN 0-618-12762-3..
  4. ^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie; ou, Méthode contenant la division des oiseaux en ordres, sections, genres, espéces & leurs variétés (na jeziku: francuski). 1. Paris: Jean-Baptiste Bauche. str. 28, 310. 
  5. ^ Mayr, Ernst; Cottrell, G. William, ur. (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1. 1 (2nd izd.). Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 323. 
  6. ^ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 30. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  7. ^ Olson, Storrs (1988). „Variation in the procoracoid foramen in the Accipitridae” (PDF). Riv. Ital. Orn. 57 (3–4): 161—164. Pristupljeno 18. 6. 2016. 
  8. ^ Boyd, John. "Afroaves", Taxonomy in Flux Checklist
  9. ^ Boyd cites the following sources for the embedding of Circus: Kocum (2006), Griffiths et al. (2007), Lerner et al. (2008), and Nagy and Tökölyi (2014)
  10. ^ His species-level arrangement is based on: Wink and Sauer-Gürth (2004), Breman et al. (2013), Barrowclough et al. (2014), Nagy and Tökölyi (2014) and Kocum (2006)
  11. ^ BirdLife International (2012). Accipiter trivirgatus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  12. ^ BirdLife International (2012). Accipiter griseiceps. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  13. ^ BirdLife International (2014). Accipiter toussenelii. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014. Pristupljeno 28. 8. 2014. 
  14. ^ „African Goshawk Accipiter tachiro. Birdlife International. Pristupljeno 31. 10. 2016. 
  15. ^ BirdLife International (2012). Accipiter soloensis. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  16. ^ BirdLife International (2012). Accipiter francesiae. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  17. ^ BirdLife International (2012). Accipiter trinotatus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  18. ^ BirdLife International (2014). Accipiter novaehollandiae. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014. Pristupljeno 28. 8. 2014. 
  19. ^ BirdLife International (2014). Accipiter hiogaster. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2014. Pristupljeno 29. 8. 2014. 
  20. ^ BirdLife International (2012). Accipiter fasciatus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  21. ^ BirdLife International (2012). Accipiter poliogaster. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  22. ^ BirdLife International (2012). Accipiter castanilius. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  23. ^ BirdLife International (2012). Accipiter butleri. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  24. ^ BirdLife International (2013). Accipiter brevipes. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  25. ^ BirdLife International (2012). Accipiter badius. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  26. ^ BirdLife International (2012). Accipiter superciliosus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  27. ^ BirdLife International (2012). Accipiter collaris. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  28. ^ a b Balouet, J.C.; Olson, Storrs L. (1989). „Fossil birds from Late Quaternary deposits in New Caledonia”.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]