Pređi na sadržaj

Arheološki lokalitet Manište u Ranutovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Arheološki lokalitet Manište u Ranutovcu jedno je od nekoliko nalazišta iz perioda kasne praistorije u južnoj Srbiji, na kome je pronađena nekropola iz period ranog bronzanog doba. U njoj su u nekoliko grobova otkrivni ostaci spaljenih pokojnika i krupni komadi ugljenisanog drveta za koje se sa sigurnošću može pretpostaviti da predstavljaju ostatke pogrebnih lomača.[1]

Položaj

[uredi | uredi izvor]

Arheološki lokalitet Manište nalazi se na oko 5 km severoistočno od Vranja, u selu Ranutovac, na trasi Korodora 10, u Vranjskoj kotlini koja se pruža duž gornjeg toka Južne Morave i okružena je do 2.000 m visokim masivima ogranaka Rodopskih i Balkanskih planina. Najniže nadmorske visine karakterišu aluvijalnu ravan Južne Morave i kreću se oko 400 m. Obod kotline čine rečne terase na 500–800 m i pobrđe na 800–1.000 m nadmorske visine.

Zaštita

[uredi | uredi izvor]

Ova nekropola koja potiče iz ranog bronzanog doba je znatno je oštećena tokom svog dugog istorijskog perioda od nastanka do danas...

Pronađeni arheološki materijal sa ovoga lokalitet izložen je u muzejskoj zbirci Narodnog muzeja u Vranju

...kopanjem jama i zemunica koje su bile sastavni deo naselja ranog gvozdenog doba čiji se veći deo prostirao upravo iznad nekropole. Isto tako, celine u starijem naselju gvozdenog doba mestimično su oštećene ukopima iz mlađe faze tog naselja. U novije vreme, ovaj prostor u plodnoj dolini Južne Morave intenzivno se koristi za poljoprivrednu proizvodnju, čime su delovi lokaliteta u različitoj meri narušeni.

Na osnovu navedenih činjenica, očuvanost ostataka iz ranog bronzanog doba generalno je loša i varira u različitim delovima nekropole.[2]

Sav pronađeni arheološki materijal sa ovoga lokalitet nakon obrade u Narodnom muzeju u Vranju, izložen je u muzejskoj zbirci.[3]

Arheološka istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Na Korodoru 10, od sela Grabovnice kod Leskovca, do Preševa i granice sa Severnom Makedonijom, registrovana su 33 arheološka lokaliteta, od kojih su pet još neistraženi.[4]

Jedno od navedene 33 arheološka lokaliteta i za nauku vredno otkriće, je nekropola, koja je otkrivena i istražena prilikom zaštitnih arheoloških radova duž trase autoputa E-75.5 na relaciji Niš - Preševo, u selu Ranutovac.[5] Lokalitet je istražila grupa stručnjaka Arheološkog instituta Srpske akademije nauka i umetnosti i Filozofskog fakulteta iz Beograda 2012. godine.[3]

Značaj

[uredi | uredi izvor]

Ova nekropola koja je za sada najstarije i najznačajnije otkriće na trasi Koridora 10 značajna je po tome što su u ovom velikom i vrlo bitnom arheološkom nalazištu u Srbiji pronađeni ostaci pokojnika spaljeni na lomači i više predmete od keramike, neobičnog izgleda za ovo područje i nekoliko posuda kojima se do sada nije znala namena.[6][3]

Ono po čemu je ovaj lokalitet jedinstven je nekropola u kojoj su pohranjivani ostaci pokojnika spaljeni na lomači. Prema izjavi beogradskog arheologa Aleksandar Bulatović, koordinatora Projekta zaštitnih arheoloških istraživanja na Koridoru 10:

Pronađena nekropola je iz ranog bronzanog doba, prema prvim procjenamama iz perioda između 2.000 i 1.800 godine p. n. e. a značajna je po tome što je jedina u potpunosti očuvana nekropola iz tog perioda na teritoriji centralnog Balkana.[3]

Opis lokaliteta

[uredi | uredi izvor]

Iskopavanjem je utvrđeno postojanje nekropole iz ranog bronzanog doba i naselja iz starijeg gvozdenog doba.

Individue sahranjene u nekropoli ranog bronzanog doba bile su kremirane, a njihovi ostaci bili su delimično pohranjeni u manje, plitke jame ili položeni na površinu zemlje. U većini slučajeva bili su pokriveni keramičkom posudom ili većim fragmentom keramike.[2]

Grobne jame, odnosno zone sa ostacima pokojnika bile su označene kružnom kamenom konstrukcijom u vidu plašta ili kamenim prstenom. U neposrednoj blizini dva od istraženih grobova otkrivena je manja zona zapečene zemlje, gareži i pepela koja je shvaćena kao mesto gde su, nakon kremacije, ostaci pokojnika bivali odloženi da se ohlade pre nego što bi bili položeni u grobne jame.[2]

Na nekoliko mesta, delovi životinja i pokoja kamena alatka pokopani su zajedno sa ostacima pokojnika.[6]

Nekropola je, prema apsolutnim datumima, opredeljena u period 22 do 18. veka p. n. e.[2]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Filipović and Filatova u štampi – D. Filipović, S. Filatova, Wood charcoal from Early Bronze Age funeral pyres in Ranutovac, southeast Serbia, u: A. Bulatović, Ranutovac – Early Bronze Age necropolis in Southeastern Serbia. BAR international series
  2. ^ a b v g Dragana Filipović, Sofia Filatova, Aleksandar Bulatović, ANTRAKOLOŠKA ANALIZA GROBOVA RANOG BRONZANOG DOBA NA LOKALITETU RANUTOVAC-MEANIŠTE U JUGOISTOČNOJ SRBIJI, Leskovački zbornik LX 2020 UDK 905.3”6373”(497.11)
  3. ^ a b v g Srpska, RTRS, Radio Televizija Republike Srpske, Radio Television of Republic of. „Vranje- Nekropola starija od 4.000 godina”. KULTURA - RTRS. Pristupljeno 2021-05-10. 
  4. ^ Bulatović 2013 – A. Bulatović, Oven Models from Early Bronze Age Settlements in Central and Southern Parts of the Balkan Peninsula. Archaeologica Bulgarica XVII (1), 2013, 1–13.
  5. ^ S. Perić, A. Bulatović (ur.), Arheološka istraživanja na autoputu E 75 (2011-2014). Beograd 2016, 71–89.
  6. ^ a b Bulatović i dr. 2016a / Bulatović et al. 2016a – A. Bulatović, D. Bizjak, S. Vitezović, Nekropola iz ranog bronzanog doba na lokalitetu Meanište u Ranutovcu kod Vranja, u: S. Perić, A. Bulatović (ur.), Arheološka istraživanja na autoputu E 75 (2011-2014). Beograd 2016, 71–89.

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Bankoff et al. 1986 – H.A. Bankoff, D. Krstić, M. Vukmanović, F.A. Winter, Praistorijski lokalitet ‘Novačka Ćuprija’. Zborik radova Narodnog Muzeja 12, 1986, 17–62.
  • Bishop et al. 2015 – R.R. Bishop, M.J. Church, P.A. Rowley-Conwy, Firewood, food and human niche construction: the potential role of Mesolithic hunter-gatherers in actively structuring Scotland’s woodlands. Quaternary Science Reviews 108, 2015, 51–75.
  • Dafni 2007 – A. Dafni, Rituals, ceremonies and customs related to sacred trees with a special reference to the Middle East. Journal of Ethnobiology and Ethnomedicine 1/2007, 3–28
  • Spirić 2017 – A. Spirić, Demografske promene ruralne populacije Vranjske kotline u drugoj polovini XX veka i početkom XXI veka. Master rad, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Nišu. Niš 2017.
  • Horejs i dr. 2019 – B. Horejs, A. Bulatović, J. Bulatović, C. Burke, M. Brandl, D. Filipović, B. Milić, New insights into the Neolithisation process of the central Balkans. First excavations at Svinjarička Čuka 2018. Archaeologia Austriaca 103, 2019, 175–226.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]