Beli (Tverska oblast)
Beli Белый | |
---|---|
![]() Gimnazija | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Federalni okrug | Središnji FO |
Oblast | ![]() |
Rejon | Beljski rejon |
Osnovan | 1350. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 3.432 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 55° 50′ 00″ S; 32° 56′ 00″ I / 55.833333° S; 32.933333° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 185 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 172530 |
Pozivni broj | +7 48250 |
Registarska oznaka | 69 |
OKATO kod | 28 206 501 |
OKTMO kod | 28 606 101 001 |
Veb-sajt | |
belej.ru/ |
Beli (rus. Белый) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije i administrativni centar Beljskog rejona smeštenog u jugozapadnom delu Tverske oblasti.
Prema procenama nacionalne statističke službe, u gradu je 2014. živelo 3.432 stanovnika.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Grad Beli nalazi se u jugozapadnom delu Tverske oblasti, na području Valdajskog pobrđa. Kroz grad protiče reka Obša, jedna od značajnijih pritoka Zapadne Dvine u gornjem delu njenog toka. Nalazi se na oko 295 kilometara jugozapadno od administrativnog centra oblasti, grada Tvera, odnosno na svega 20 kilometara severnije od granice sa Smolenskom oblašću.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Tokom XIII veka na području oko današnjeg grada postojalo je utvrđenje Belaja koje je bilo delom tadašnjeg Smolenskog kneževstva. Godine 1355. utvrđenje postaje delom Litvanske kneževine pod čijom upravom je ostalo narednih 150 godina. Potom je jedno kratko vreme bilo u sastavu Moskovske kneževine, ali je vrlo brzo nakon četvoromesečne opsade 1610. utvrđenje ponovo palo u ruke Poljsko-Litvanske Unije.
Knez Dmitrij Požarski uspeo je da 1613. godine bez borbi zauzme grad, ali je beli već 5 godina kasnije ponovo vraćen Poljskoj. I tokom narednih godina grad je prelazio iz ruke u ruku, a konačno dolazi pod rusku vlasz 1654. godine.
Demografija
[uredi | uredi izvor]Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 3.772 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. grad imao 3.432 stanovnika.[1]
1897. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
7,000 | 4,126 | 4,846 | 4,945 | 5,228[2] | 4,350[3] | 3,772[4] | 3,432 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (27. април 2020)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.