Pređi na sadržaj

Beogradski makedonski Oktoih

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Beogradski makedonski Oktoih

Beogradski makedonski Oktoih, poznat i kao Kičevski oktoih je srednjovekovni književni spomenik iz 13. veka. Napisan je na crkvenoslovenskom jeziku ćirilicom.

U početku je sadržao crkvene službe za svih 8 glasova, ali su sačuvani samo glasovi 4 do 8. Posebnost rukopisa je prisustvo kanona Svete Trojice za svenoćno bdenije u subotu. Rukopis sadrži kopije dva himnografska dela Sv. Kliment Ohridski: kanon apostola Petra i Pavla na šesti glas i kanon Sv. Trojice na osmi glas. U Premčanskom trebniku sačuvano je i jedno Klimentovo himnografsko delo (Pokajni kanon za šesti glas)[1].

Do 1926. godine oktoih se nalazio u crkvi Svetog Atanasija u selu Premka, u Kičevskom okrugu, gde ga je otkrio Toma Smiljanić Bradina. Odatle je jedan deo, zajedno sa ostalim slovenskim rukopisima, poklonio skopskom muzeju. Kada je njen direktor Radomir Grujić 1937. godine izabran za profesora Bogoslovskog fakulteta u Beogradu, napustio je i poneo ove rukopise sa sobom. Druga dva dela prodata su 1950. Narodnoj biblioteci u Beogradu.

Delovi rukopisa čuvaju se na dva mesta: 66 stranica u Muzeju Srpske pravoslavne crkve (zbirka Grujić Z.I.110) i 23 stranice u Narodnoj biblioteci Srbije (br. 104).[2]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ RETROVIC, DANISA (1982). OSMOGILASNIK U MUZIČKOJ TRADICIJI JUZNIH SLOVENA. Beograd: MUZIKOLOSKI INSTITUT SRPSKE AKADEMPJE NAUKA I UMETNOSTI. 
  2. ^ „Prikaz zapisa - Stara i retka knjiga od izuzetnog značaja”. registar.nb.rs. Pristupljeno 2023-11-06.