Bitka kod Al Fava (2003)
Rat u Iraku | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Poluostrvo Al-Fav, Irak | |||||||||
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Ujedinjeno Kraljevstvo SAD Australija Poljska |
Irak | ||||||||
Jačina | |||||||||
3,500 | 1,000+ | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
19 poginulih (15 UK, 4 SAD) |
150+ ubijenih 440 zarobljeno |
Bitka kod Al Fava bila je jedna od prvih bitaka u Iračkom ratu. Jedan od početnih ciljeva koalicione kampanje u Iraku bio je zauzimanje netaknutih platformi za gas i naftu ("GOPLATs") na poluostrvu Al-Fav pre nego što ih je iračka vojska mogla sabotirati ili uništiti. Time bi se sprečila ekološka katastrofa slična Zalivskom ratu 1991. godine i omogućilo brže preuzimanje iračke proizvodnje nafte.
Treća komandantska brigada britanskih kraljevskih marinaca takođe će u isto vreme zauzeti Um Kasr kako bi se njena luka, jedina dubokomorska luka u Iraku, mogla koristiti za dovoženje teških vojnih zaliha kada rudnik očisti plovni put. Marinski korpus Sjedinjenih Država stavio je 15. pomorsku ekspedicionu jedinicu pod komandu 3 brigade Komando, tako da je brigada imala potrebne snage za hvatanje oba cilja.
Sukob
[uredi | uredi izvor]Nakon dana lošeg vremena, napad na Al Fav zakazan je za 22.00 sati (po lokalnom vremenu) 20. marta 2003. Američki topovi i lovci-bombarderi napali su poznate neprijateljske položaje na poluostrvu u kratkom bombardovanju pre operacije. U klasičnom noćnom napadu iz vazduha, 40 komandosa i američkih marinaca sleteli su helikopterom, naišavši na otpor svetlosti. Uhvatili su svoja tri strateška cilja bez gubitka i zarobili preko 200 zatvorenika.
U isto vreme, desant na vazduh i more obezbedio je platforme za gas i naftu na moru. SEAL timovi 8 i 10 zauzeli su naftni terminal Mina Al Bakr, a poljski komandosi GROM-a zauzeli su naftni terminal Kor Al-Amaja. Zarobljena su i 32 Iračanina. Odlaganje eksplozivnih naprava potom je sletelo na platforme radi traženja i uklanjanja eksplozivnih zamki i optužbi za rušenje.
Drugi napad 42 Komando jedinice usledio je u 22.25 sati. Drugom napadu prethodilo je artiljerijsko i pomorsko bombardovanje, artiljerijska vatra dolazila je iz tri britanske i jedne američke artiljerijske baterije postavljene na ostrvu Bubijan, pomorske komponente iz HMS Ričmond, HMS Marlboro, HMS Čatam i HMAS Anzak.
Umetanje je počelo loše sa užasnom vidljivošću, pogoršanom požarima i peskom. Štab izviđačkih snaga brigade srušio se u američkom morskom vitezu CH-46, dok se jurišna formacija prevrnula na zborno područje brigade, ubivši sedam kraljevskih marinaca, jednog operatora Kraljevske mornarice i četiri avijatičara američkog korpusa.[1] Baza oblaka se još više spustila i umetanje je prekinuto. Planirano je novo ubacivanje, korišćenjem helikoptera RAF Činuk i Puma za zoru. Sletanje se konačno dogodilo, sa šest sati zakašnjenja i na nesigurne zone sletanja, svi ciljevi su uzeti i osigurani.
21. mart
[uredi | uredi izvor]15 MEU prešlo je iračko-kuvajtsku granicu u ranim jutarnjim satima, zaobilazeći grad Um Kasr i zauzevši luku.
Planovi za iskrcavanje britanskih oklopa letelicama napušteni su nakon što su inženjeri otkrili opsežno miniranje plaža u blizini Al Fava, što je predstavljalo preveliku opasnost za teške letelice američke mornarice sa britanskim.
22. marta
[uredi | uredi izvor]Pripadnici paravojnih snaga Fedijen Sadama nastavili su raštrkane borbe oko Um Kasra. Sudarila su se dva helikoptera Kraljevske mornarice Sea King, pri čemu je poginulo 7 ljudi.
23. marta
[uredi | uredi izvor]15 MEU je postiglo svoje glavne ciljeve u obezbeđivanju Um Kasra pre roka, u roku od 48 sati od prelaska iračke granice. Zatim su se gurnuli na sever uz zapadnu obalu plovnog puta Kavr Abd Alah naišavši na oštar otpor Fedajen Sadama.
24. marta
[uredi | uredi izvor]Iračka oklopna brigada pokušala je kontranapad na Al Fav. Angažiralo ga je i odbilo 40 komanda sa uništenim mnogim iračkim oklopnim vozilima.[2]
S obzirom da je put do Uma Kasra proglašen sigurnim, a poluostrvo Al Fav u velikoj meri u rukama koalicije, to je omogućilo britanskoj 7. oklopnoj brigadi da pritisne Basru i američke snage da napreduju prema Bagdadu bez pretnji da iračke snage u blizini Basre prođu kroz Al Fak i napadaju linije snabdevanja Koalicije.[2]