Pređi na sadržaj

Braman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(Om) označava suštinu Bramana, ultimatnu stvarnost.
Uliv kapljice vode u vodu, je česta analogija za bramana i atman.

Brahman (sanskrit: ब्रह्म bráhman, iz korena brh – bujati, rasti[1]) je hinduistički koncept sveobuhvatnog bitka, koji je osnova svih bića, materija, vremena i prostora i svega postojećeg.[2][3][4] U vedanti, braman kao univerzalni princip sveobuhvatnosti je u korelaciji s atmanom, individualnim principom koji u njega uvire, i njegova je manifestacija. Budizam negira obe članice ovog odnosa, negira apsolut (braman) i negira pojedinačno sopstvo (atman).[1] Princip brahmana ne treba poistovećivati sa božanstvom Brahma u hinduizmu.

U glavnim školama hinduističke filozofije to je materijalni, efikasni, formalni i konačni uzrok svega što postoji.[3][5][6] To je sveprisutna, beskrajna, večna istina i blaženstvo koje se ne menja, ali je i uzrok svih promena.[2][4][7] Braman kao metafizički koncept koji se odnosi na jedinstveno vezivno jedinstvo iza različitosti u svemu što postoji u univerzumu.

Braman je vedska sanskrtska reč, a konceptualizovana je u hinduizmu, navodi Pol Dusen, kao „stvaralački princip koji leži realizovan u celom svetu“.[8] Braman je ključni koncept koji se nalazi u Vedama, i o njemu se opširno raspravlja u ranim Upanišadama.[9] Vede konceptualizuju Bramana kao kosmički princip.[10] U Upanišadama je različito opisano kao Sat-cit-ananda (istina-svest-blaženstvo)[11][12] i kao nepromenljiva, trajna, najviša stvarnost.[13][14][note 1][note 2]

O Bramanu se u hinduističkim tekstovima govori sa konceptom Atmana (sansk. आत्मन्), (Ja),[9][17] ličnog,[note 3] bezličnog[note 4] ili Para Bramana,[note 5] ili u različitim kombinacijama ovih kvaliteta u zavisnosti od filozofske škole.[18] U dualističkim školama hinduizma, kao što je teistička Dvajta Vedanta, Braman se u svakom biću razlikuje od Atmana (Ja).[6][19][20] U nedualnim školama kao što je Advajta Vedanta, Brahman je identičan Atmanu, svuda je unutar svakog živog bića, a duhovno jedinstvo je povezano u svom postojanju.[7][21][22]

Atributi brahmana

[uredi | uredi izvor]

Glavni atributi brahmana su večan, postojan, nepokolebljiv, samopostojeći, pun, nematerijalan, neograničen prostorom i vremenom, nezahvatljiv čulnom i razumskom spoznajom.[23] Svaki oblik zasebnog postojanja je identičan s njim, iz njega potiče i njemu se vraća.


Brahman se kao krajnja stvarnost ne sme brkati s posebnim bićima, jer je, budući sveobuhvatan, daleko više od bilo koje ograničene manifestacije. Stoga, nije čudo što se brahman ponekad poistovećuje s nebićem.[25]

Spoznaja bramana

[uredi | uredi izvor]

Ko shvati „punoću“ i nepokolebljivost „brahmana“, uživaće puno i nepokolebljivo blagostanje (Ćhandogja-upanišad, III, 12, 9). „Patnja je sve što je različito od tog brahmana“ (id. III, 5).

У хиндуизму се просветљенима сматрају они који увиђају да је браман идентичан с атманом (индивидуалним сопством).

Види још

[uredi | uredi izvor]

Напомене

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "not sublatable",[14] the final element in a dialectical process which cannot be eliminated or annihilated (German: "aufheben").
  2. ^ It is also defined as:
  3. ^ Saguna Brahman, with qualities
  4. ^ Nirguna Brahman, without qualities
  5. ^ Supreme

Извори

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ а б Rada Iveković, Rana budistička misao ), Biblioteka Logos, IP Veselin Masleša, Sarajevo. 1977. pp. 131-152
  2. ^ а б Lochtefeld 2002, стр. 122
  3. ^ а б P. T. Raju (2006). Idealistic Thought of India. Routledge. стр. 426. ISBN 978-1406732627. and Conclusion chapter part XII
  4. ^ а б Fowler 2002, стр. 49–55 (in Upanishads), 318–319 (in Vishistadvaita), 246–248 and 252–255 (in Advaita), 342–343 (in Dvaita), 175–176 (in Samkhya-Yoga).
  5. ^ Mariasusai Dhavamony (2002), Hindu-Christian Dialogue: Theological Soundings and Perspectives, Rodopi Press. ISBN 978-9042015104. str. 43–44.
  6. ^ a b Francis X. Clooney (2010). Hindu God, Christian God: How Reason Helps Break Down the Boundaries between Religions. Oxford University Press. str. 51—58, 111—115. ISBN 978-0199738724. .
    For monist school of Hinduism, see: B. Martinez-Bedard (2006), Types of Causes in Aristotle and Sankara, Thesis – Department of Religious Studies (Advisors: Kathryn McClymond and Sandra Dwyer), Georgia State University, pages 18–35
  7. ^ a b Brodd, Jeffrey (2009). World Religions: A Voyage of DiscoveryNeophodna slobodna registracija (3rd izd.). Saint Mary's Press. str. 43–47. ISBN 978-0884899976. 
  8. ^ Volume 1, Motilal Banarsidass. ISBN 978-8120814684. str. 91.
  9. ^ a b Stephen Philips , (1998). Routledge Encyclopedia of Philosophy: Brahman to Derrida. str. 1—4. ISBN 978-0415187077. . (Editor; Edward Craig), Routledge.
  10. ^ Goodman 1994, str. 121
  11. ^ Raju 1992, str. 228.
  12. ^ Eliot Deutsch (1980), Advaita Vedanta : A Philosophical Reconstruction, University of Hawaii Press. ISBN 978-0824802714, Chapter 1
  13. ^ Fowler 2002, str. 53–55.
  14. ^ a b Potter 2008, str. 6–7.
  15. ^ Brodd, Jeffrey (2003). World Religions. Winona, Minnesota: Saint Mary's Press. ISBN 978-0-88489-725-5. 
  16. ^ The Concise Oxford Dictionary of World Religions. Oxford University Press. 2000. ISBN 9780192800947.  Nepoznati parametar |editor-1last= ignorisan (pomoć); |first1= zahteva |last1= u Editors list (pomoć)
  17. ^ Fowler 2002, str. 49–53.
  18. ^ Klaus K. Klostermaier (2007), A Survey of Hinduism, Third Edition, State University of New York Press. ISBN 978-0791470824, Chapter 12: Atman and Brahman – Self and All
  19. ^ Michael Myers (2000), Brahman: A Comparative Theology, Routledge. ISBN 978-0700712571. str. 124–127.
  20. ^ Thomas Padiyath , (2014). The Metaphysics of Becoming. De Gruyter. str. 155—157. ISBN 978-3110342550. .
  21. ^ Arvind Sharma , (2007). Advaita Vedānta: An Introduction. Motilal Banarsidass. str. 19—40, 53—58, 79—86. ISBN 978-8120820272. .
  22. ^ John E. Welshons , (2009). One Self, One Love, One Heart. New World Library. str. 17—18. ISBN 978-1577315889. .
  23. ^ Brahman, Filozofijski rečnik, Matica hrvatska, Zagreb 1984.
  24. ^ Panćadaši-Vedanta u petnaest knjiga, pp. 63, 65.
  25. ^ Biće i nebiće, Enciklopedija živih religija, Nolit. . Београд. 2004. ISBN 978-86-19-02360-3. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]