Enki

Enki
Enki
Bog stvaranja, inteligencije, zanata, plodnosti, semena, magije, nestašluka
	Detalj Enkija sa pečata Ada, drevnog akadskog cilindričnog pečata koji datira oko 2.300 godina pre nove ere.
Mitologija
Simbol	koza, riba, koza-riba, himera
Ekvivalenti
Grčki ekvivalent	Posejdon, Prometej

Enki je sumerski bog vode, znanja (gestú), zanata (gašam) i stvaranja (nudimmud) i jedan od Anunakija.^[4] Kasnije je bio poznat kao Ea ili Ae u akadskoj (asirsko-vavilonskoj) religiji, a neki naučnici ga poistovećuju sa Ia u hananskoj religiji. Ime je prevedeno kao Aos u grčkim izvorima (npr. Damaskije).^[5]

Prvobitno je bio bog zaštitnik grada Eridua, ali se kasnije uticaj njegovog kulta proširio širom Mesopotamije i na Hanane, Hete i Hurite. Povezivan je sa južnim pojasom sazvežđa zvanim zvezde Ea, ali i sa sazvežđem AŠ-IKU, Poljem (sazvežđe Pegaz).^[6] Počevši od drugog milenijuma pre nove ere, ponekad se u pisanoj formi pominjao numeričkim ideogramom za „40“, povremeno nazivan njegovim „svetim brojem“.^[7] Planeta Merkur, povezana sa vavilonskim Nabuom (Mardukovim sinom) je, u sumersko doba, identifikovana sa Enkijem,^[8] kao i zvezda Kanopus.

Mnogi mitovi o Enkiju sakupljeni su sa raznih lokacija, od južnog Iraka do levantinske obale. On se pominje u najranijim sačuvanim klinopisnim natpisima širom regiona i bio je istaknut od trećeg milenijuma do helenističkog perioda. Veliki broj mitova koji su vezani za njega pokupljeni su sa različitih lokacija. Enki je opisan u Enuma Eliš, dosada najstarijem poznatom tekstu koji je pisan klinastim pismom. Postoji verovanje da su mnogi mitovi o njemu imali veliki uticaj na mnoge biblijske priče^[9].

Atributi

Enki je bog mudrosti, kreator sveta kao i svih magija koje služe samo za dobrobit čoveka i bogova koji zatraže pomoć od njega. Enki je gospodar Abzu^[10] slatkovodnog podzemnog mora koje se nalazi u unutrašnjosti zemlje. Enki je gospodar podzemlja, on upravlja oplodnjom, on je gospodar vode i sperme. Prema verovanju Enki je poklonio ljudima dar kraljevanja.

Enki se često pokazuje sa rogatom krunom na glavi, obučen u kožu šarana. Njegovi simboli su koza i riba. U astrologiji njegova planeta je Merkur. Enki je unuk Abzu dok je njegova majka boginja praistorijske kreativnosti Namu.

Opisivanje

Enki je smatran bogom života i često je bio prikazivan sa dve vodene struje koje mu izlaze iz ramena i obe predstavljaju Tigar i Eufrat^[11]. Pored njega su dva drveta koja predstavljaju muški i ženski aspekt prirode. Enki je bog koji nikada ne laže i kada biva prevaren on nije budala. Enki svojom magijom pomaže drugima.

Reference

^ „The Adda Seal”. British Museum.
^ Duke, T. T. (1971). „Ovid's Pyramus and Thisbe”. The Classical Journal. Classical Association of the Middle West and South (CAMWS). 66 (4): 320—327. ISSN 0009-8353. JSTOR 3296569. p. 324, note 28: "... Leonard Palmer suggests in his Interpretation of Mycenaean Greek texts (1963), p. 255, that the name of Poseidon is a direct translation of "calque" of the Sumerian EN.KI, 'lord of the earth'".
^ Stephanie West. "Prometheus Orientalized" page 147 Museum Helveticum Vol. 51, No. 3 (1994), pp. 129–149 (21 pages)
^ Duke, T. T. (1971). „Ovid's Pyramus and Thisbe”. The Classical Journal. Classical Association of the Middle West and South (CAMWS). 66 (4): 320—327. ISSN 0009-8353. JSTOR 3296569. p. 324, note 27.
^ Langdon, S. (1918). „The Babylonian Conception of the Logos”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. Cambridge University Press: 433—449. ISSN 0009-8353. JSTOR 25209408. p. 434.
^ Origins of the ancient constellations: I. The Mesopotamian traditions by J.H. Rogers
^ Foster, Benjamin R. (2007). „4 Mesopotamia”. Ur.: Hinnells, John R. A Handbook of Ancient Religions. Cambridge University Press. str. 174. ISBN 978-1-139-46198-6.
^ Black, Jeremy; Green, Anthony (1992), Gods, Demons and Symbols of Ancient Mesopotamia: An Illustrated Dictionary, The British Museum Press, str. 133, ISBN 978-0-7141-1705-8
^ Kramer, Samuel Noah (1998). Sumerian Mythology: A Study of Spiritual and Literary Achievement in the Third Millennium B.C. ISBN 978-0-8122-1047-7. (University of Pennsylvania Press; Revised edition).
^ Bottero 2004.
^ Kramer, S.N. and Maier, J.R. (1989), Myths of Enki, the Crafty God (Oxford).

Literatura

Bottéro, Jean (1992). Mesopotamia : writing, reasoning, and the gods (1st paperback izd.). Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-06727-8.
Bottéro, Jean (2001). Religion in ancient Mesopotamia. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 0-226-06718-1.
Espak, Peeter. The God Enki in Sumerian Royal Ideology and Mythology (PDF). 2010. ISBN 978-9949-19-522-0. . Dissertationes Theologiae Universitatis Tartuensis 19. (Tartu University Press)
Kramer, Samuel Noah (1963). The Sumerians: Their History, Culture, and Character. University of Chicago Press. ISBN 0-226-45238-7.

Dalje čitanje

Jacobsen, Thorkild (1976). Treasures of Darkness; A History of Mesopotamian Religion. Yale University Press. ISBN 0-300-02291-3.
Kramer, S.N.; Maier, J.R. (1989). Myths of Enki, the Crafty God. Oxford University Press. ISBN 0-19-505502-0.
Galter, H.D. (1983). Der Gott Ea/Enki in der akkadischen Überlieferung: eine Bestandsaufnahme des vorhandenen Materials. Verlag für die Technische Universität Graz. ISBN 3-7041-9018-7.

Spoljašnje veze

Enki and Ninhursaja

[seal-1] „The Adda Seal”. British Museum.

[2] Duke, T. T. (1971). „Ovid's Pyramus and Thisbe”. The Classical Journal. Classical Association of the Middle West and South (CAMWS). 66 (4): 320—327. ISSN 0009-8353. JSTOR 3296569. p. 324, note 28: "... Leonard Palmer suggests in his Interpretation of Mycenaean Greek texts (1963), p. 255, that the name of Poseidon is a direct translation of "calque" of the Sumerian EN.KI, 'lord of the earth'".

[auto2-3] Stephanie West. "Prometheus Orientalized" page 147 Museum Helveticum Vol. 51, No. 3 (1994), pp. 129–149 (21 pages)

[4] Duke, T. T. (1971). „Ovid's Pyramus and Thisbe”. The Classical Journal. Classical Association of the Middle West and South (CAMWS). 66 (4): 320—327. ISSN 0009-8353. JSTOR 3296569. p. 324, note 27.

[5] Langdon, S. (1918). „The Babylonian Conception of the Logos”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. Cambridge University Press: 433—449. ISSN 0009-8353. JSTOR 25209408. p. 434.

[6] Origins of the ancient constellations: I. The Mesopotamian traditions by J.H. Rogers

[7] Foster, Benjamin R. (2007). „4 Mesopotamia”. Ur.: Hinnells, John R. A Handbook of Ancient Religions. Cambridge University Press. str. 174. ISBN 978-1-139-46198-6.

[8] Black, Jeremy; Green, Anthony (1992), Gods, Demons and Symbols of Ancient Mesopotamia: An Illustrated Dictionary, The British Museum Press, str. 133, ISBN 978-0-7141-1705-8

[9] Kramer, Samuel Noah (1998). Sumerian Mythology: A Study of Spiritual and Literary Achievement in the Third Millennium B.C. ISBN 978-0-8122-1047-7. (University of Pennsylvania Press; Revised edition).

[FOOTNOTEBottero2004-10] Bottero 2004.

[11] Kramer, S.N. and Maier, J.R. (1989), Myths of Enki, the Crafty God (Oxford).

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

p r u Sumerska religija
Primordijalna bića	Abzu An Enmešara Ki Namu
Primarna božanstva	Enki Enlil Inana Nana Ninhursag Utu
Ostala božanstva	Dumuzid pastir Ereškigal Ištaran Nergal Nisaba Ninazu Ninegal Ningal Ningišzida Ninlil Ninšubur Ninurta Nuška
Manja božanstva	Azimua Bitu Geštinana Gugalana Hušbišag Isimud Namtar Ninima Ninkasi Ninsijana Nimintaba Ninsun Nungal Šerida Ugur Utu
Demoni, duhovi i čudovišta	Asag Anzu Galu Humbaba Siruš Udug Rabisu
Heroji	Enkidu Enmerkar Etana Gilgameš Lugalbanda Ziusudra

Normativna kontrola
Međunarodne	VIAF
Državne	Nemačka Izrael Sjedinjene Države
Ostale	IdRef