Eterično ulje
Eterična (etarska) ulja predstavljaju lipidnu frakciju biljaka.
To su proizvodi posebnih biljnih ćelija ili se stvaraju u međućelijskim prostorima, veoma jakog su mirisa i na papiru ostavljaju mrlje koje brzo isparavaju. Predstavljaju smešu različitih jedinjenja: aldehida, ketona, alkohola i različitih i mnogobrojnih masnih kiselina. Iako im je sastav kompleksan, 1-2 su najčešće glavne komponente, a ostale se nalaze u daleko manjem procentu. Osnovna komponenta su svakako terpenoidi i to njihove dve klase: terpeni (monoterpeni) i seskviterpeni. U biljkama se najčešće nalaze u slobodnom obliku, ali mogu biti prisutna i u formi glikozida.
Obrazuju se u svim delovima biljke, ali u njima nisu raspoređena ravnomerno već su u najvećoj količini prisutna u listu, korenu, cvetu i plodu. Zastupljeni su u jako malim količinama, svega oko 1% od ukupne težine biljke pa je tako za dobijanje npr. 1 g etarskog ulja potrebno utrošiti oko 4 kg kruničnih listića ruže.
Primenjuju se u medicini, proizvodnji finih sapuna, prehrambenoj industriji, a koriste se i u kozmetici, za dobijanje parfema i drugih kozmetičkih preparata.
Biljke koje sadrže eterična ulja nazivaju se aromatične biljke. Mnoge od njih se koriste kao lekovite (žalfija, nana) ili kao začinske biljke (origano, čubar)
Proizvodnja etarskih ulja
[uredi | uredi izvor]Postoji više načina za dobijanje etarskih ulja. Između ostalog:
- destilacija sa vodenom parom
- ekstrakcija pomoću lako isparljivih rastvarača
- ekstrakcija pomoću neisparljivih rastvarača (masti) na hladno
- ekstrakcija pomoću neisparljivih rastvarača (masti) na toplo
- presovanje (ceđenje)
- superkritična ekstrakcija ugljen-dioksidom
Etarska ulja iz mnogih biljaka se mogu izolovati destilacijom sa vodenom parom. To je ujedno i razlog zašto je važno prilikom kuvanja čaja od npr. kamilice poklopiti šolju – kako aktivna komponenta čaja, etarska ulja, ne bi se predestilovala i isparila.
Ekstrakcija pomoću lako isparljivih rastvarača praktično predstavlja ekstrakciju pomoću organskih rastvarača.
Ekstrakcija pomoću neisparljivih rastvarača odn. masti se uglavnom radi kada su u etarskim uljima prisutna lako isparljiva jedinjenja koja se koriste za mirise i parfeme. Postoji mogućnost da se takva vrsta ekstrakcije radi na toplo i na hladno.
Etarska ulja se mogu dobiti i presovanjem, odn. ceđenjem, kao i trigliceridi iz biljaka.
Jedan veoma zahvalan način za dobijanje etarskih ulja je superkritičnom ekstrakcijom ugljen-dioksidom. Naime, ugljen-dioksid postaje tečan pod određenim uslovima, na visokim pritiscima i temperaturi, a zatim se ponaša kao superkritičan fluid. S tim u vezi, njegova svojstva se značajno menjaju, od nepolarne supstance koja je u normalnim uslovima, ugljen-dioksid kao superkritičan fluid predstavlja polarnu supstancu. Ta osobina se može iskoristiti da se uradi ekstracija, a zatim, po završetku ekstrakcije, otpusti se pritisak i ugljen-dioksid u vidu gasa izađe iz sistema.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Kojić M, Janjić V.: Otrovne biljke, Naučna knjiga, Beograd, 1991.
- Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
- Jančić R, Stošić D, Mimica Dukić N, Lakušić B: Aromatične biljke Srbije, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1995.
- Schnaubelt, Kurt (1999). Advanced Aromatherapy: The Science of Essential Oil Therapy. Healing Arts Press. ISBN 978-0-89281-743-6.
- Sellar, Wanda (2001). The Directory of Essential Oils (Reprint izd.). Essex: The C.W. Daniel Company, Ltd. ISBN 978-0-85207-346-9.
- Tisserand, Robert (1995). Essential Oil Safety: A Guide for Health Care Professionals. Churchill Livingstone. ISBN 978-0-443-05260-6.