Monah
Monah (žen. monahinja; grč. μοναχός — „usamljenik”) ili kaluđer (žen. kaluđerica), obično je pripadnik religijske zajednice, koji živi u skladu sa zavjetom (zakletvom), vodi asketski način života ili u okviru monaške zajednice (bratstva), ili u samoći. Monasi žive u manastirima, pustinjama ili lavrama.
Institut monaštva karakterističan je za hrišćanstvo, hinduizam, đainizam i budizam. Ponekad se derviši smatraju monasima — ali to je diskutabilno, jer postoje formalne razlike — derviši se mogu vjenčati, živjeti u svojim domovima i živjet svoj način života.[1] Monasi su se pojavili sredinom 1. milenijuma prije n. e. u budizmu, od 3. vijeka n. e. monaštvo se pojavilo u hrišćanstvu (monaha nema u protestantizmu).
Tradicionalno se za osnivače hrićanskog monaštva smatraju egipatski asketski sveci: Pavle Tivejski (umro oko 341), Antonije Veliki i Pahomije na istoku. Na zapadu su to Atanasije Aleksandrijski i Martin Turski.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „VERTЯЩIESЯ DERVIŠI” (na jeziku: ruski). Ataman Hotel. Arhivirano iz originala 21. 9. 2002. g. Pristupljeno 3. 2. 2020.
