Pređi na sadržaj

Preduzeće

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Компанија)
Moderna poslovna zgrada u Minsteru

Preduzeće, firma, kompanija ili korporacija (lat. corpus = telo; engl. corporation, nem. Körperschaft, Kapitalgesellschaft, Aktiengesellschaft ili Handelsgesellschaft), ili privredno društvo, je pravno lice koje obavlja delatnost u cilju sticanja dobiti.[1][2] Korporacija često ima slična prava kao i fizičko lice: da poseduje imovinu, zadužuje se, tuži ili bude tužena. Njena svrha je sjedinjavanje, grupisanje poslovnih interesa i predstavlja najčešći oblik poslovnog udruživanja.[3][4]

Ova definicija sačinjena je po zapadnoj teoriji, gde je postojala duga zakonodavna praksa koja se bavila pravima i obavezama individualnih trgovaca. Politička ekonomija na teritorijima bivše Jugoslavije najradije koristi pojam „preduzeće” i više ga tretira kao ekonomsku kategoriju.

Reč „korporacija” potiče od lat. corpus (telo), predstavljajući „telo sačinjeno od ljudi”; to je grupa ljudi ovlaštena da deluje kao pojedinac (Oksfordski engleski rečnik). Reč „universitas”, takođe je korištena da predstavlja grupu ljudi, ali se danas pre svega odnosi na grupu učenjaka (vidi Univerzitet). U Velikoj Britaniji i Republici Irskoj, ovaj pojam se odnosio i na organe lokalnih vlasti koji su upravljali određenim gradskim oblastima, slično mesnim zajednicama. Nakon 1973. godine u Velikoj Britaniji, i od 2001. godine u Republici Irskoj, uveden je novi termin „savet”. Samo je Londonska korporacija zadržala stari naziv.

U svakodnevnom, kolokvijalnom, govoru, korporacija se odnosi na privredni subjekt koji posluje u skladu sa vladinim pravnim okvirima.

Crkve, interesne grupe (neprofitne ili dobrovoljne organizacije ili asocijacije), gradovi i lokalne samouprave (koje se mogu nazvati i „javne korporacije”), takođe imaju, istorijski utemeljen, korporativni identitet.

Korporacija je najrazvijeniji oblik društva kapitala. Jedan od pravnih oblika trgovačkih društava; ima brojne prednosti u odnosu na druge pravne oblike trgovačkih društava. Korporacija je uspela da otkloni sve slabosti ortačkih društava, posebno one koje se odnose na rizik, budući da u slučaju bankrota korporacije vlasnik dionica gubi samo ono što je uložio u dionice.

Pravni položaj

[uredi | uredi izvor]

Korporacija je društvo kapitala, koje do sredstava za osnivanje i poslovanje dolazi izdavanjem dionica. Novčani iznos potreban za osnivanje i rad korporacije zove se osnovna glavnica, koja se deli na određeni broj dionica. Dionice se nalaze u rukama deoničara, vlasnika korporacije. Korporacije se najčešće osnivaju kao deonička društva. U gigantskim korporacijama broj deoničara se penje na stotine hiljada pa, u nekim slučajevima, i više od miliona. Korporacija je jedan od najsavršenijih načina prikupljanja kapitala, posebno u onim delatnostima u kojima priroda procesa proizvodnje zahteva velik novac. Korporacije imaju složenu organizacijsku strukturu, s većim brojem preduzeća (kćeri) u svom sastavu.

Preduzeća, u zavisnosti od osnivača, mogu biti javna i privatna. Javna preduzeća osniva država ili jedinica lokalne samouprave radi obavljanja delatnosti od opšteg interesa. Privatno preduzeće može osnovati svako fizičko lice i pravno lice.

Pravne forme privrednih društava su:

Funkcije

[uredi | uredi izvor]

Ciljna funkcija preduzeća je dobit (profit). Ovo karakteriše sve pravne forme preduzeća. Preduzećima koja obavljaju delatnost od opšteg interesa svojstveno je da, pored ove ciljne funkcije, mogu imati i sekundarnu ciljnu funkciju. Ona se sastoji u zadovoljavanju potreba korisnika usluga iz obavljanja ove delatnosti. Nije isključeno da se preduzeća osnivaju radi uštede troškova svojim osnivačima, bez obzira na to što Zakon o preduzećima izričito ne predviđa. U pitanju su: istraživanja tržišta, istraživanja nalazišta određenih rudnih sirovina, obavljanje određenih zajedničkih funkcija i slično.

Preduzeća organizuju proizvodnju, nude na tržištima određene količine roba (gotovih proizvoda), nastojeći da maksimiziraju svoje dobiti. Kada odlučuju o proizvodnji i ponudi, preduzeća nastoje da svoje proizvode (usluge) prodaju po takvim cenama, kako bi pokrili cene koštanja (odnos ukupnih troškova proizvodnje i prometa po jedinici proizvoda) i ostvarili određeni iznos dobiti (na primer, u vrednosti 10% cene koštanja). Preduzeća se uzdržavaju od smanjivanja cena, jer to mogu uraditi i konkurenti. Tima mogu više izgubiti nego dobiti. Ovakvo ponašanje preduzeća svojstveno je privredama sa izraženom konkurencijom i bez značajnih inflatornih i monopolističkih tendencija.

Obeležja

[uredi | uredi izvor]

Osnovna obeležja preduzeća su:

  • preduzeće ima svoju ekonomiju;
  • ekonomiju ostvaruje u okruženju sa kojim je u permanentnoj komunikaciji;
  • preduzeće je složen, dinamički, ekonomski sistem;
  • preduzeće je poslovno-finansijski entitet, te se kao takav rukovodi, pre svega, poslovno-finansijskim ciljevima;
  • procesima i pojavama u preduzeću upravlja kompetentan menadžment.

Korporativno upravljanje

[uredi | uredi izvor]

Definicija

[uredi | uredi izvor]

Korporativno upravljanje je sistem nadzornih mehanizama pomoću kojih svi dobavljači presudnih resursa osiguravaju povrate na svoja ulaganja u korporaciju, s pažnjom da ne ugroze dugoročni prosperitet i opstanak poslovnog sistema, odnosno korporacije. Korporativno upravljanje je područje koje se bavi odnosima unutar upravljačkih struktura kao i odnosima korporacije sa svim bitnim interesno-uticajnim skupinama.

Osnovni je kriterijum upravljanja korporacijskim poduzećima u njezinom sastavu posredstvom većinskog vlasništva nad dionicama tih poduzeća. Velike korporacije, s obzirom na složenost svoje strukture, pristupaju procesima divizionalizacije organizacijske strukture i decentralizacije rukovođenja, te formiranju relativno autonomnih jedinica po delatnostima, profitnim centrima i strateškim poslovnim jedinicama, kako bi izbegli njihovu veliku tromost i podsticali prilagođavanje zahtevima okoline u kojoj deluju.

Korporacije imaju, posebno one najveće, na stotine pa i više lokalnih kompanija (poduzeća), širom sveta. Sve se te lokalne kompanije objedinjavaju u manji ili veći broj poslovnih područja, odnosno programa. Jedno poslovno područje odnosno program može objediniti veći broj fabrika iz različitih zemalja koje po srodnosti spadaju u određeno poslovno područje.

Problem koncentracije vlasništva

[uredi | uredi izvor]

Istraživanje koncentracije vlasništva ukazuje na nizak nivo odvojenosti vlasništva i kontrole u mnogima korporacijama. Visoka koncentracija vlasništva u većini slučajeva sprečava oportuno ponašanje menadžmenta u smislu korištenja kontrole za svoju osobnu korist. Međutim, visoka koncentracija vlasništva ima svoju cenu – veliki vlasnici, s udelima koji osiguravaju kontrolu mogu pratiti lične interese na račun drugih interesno-uticajnih grupa, a pre svega na račun malih deoničara.[5]

Područja korporativnog upravljanja

[uredi | uredi izvor]

Područje korporativnog upravljanja obuhvata korporativni pravni okvir i praksu donošenja odluka u nadzornim odborima i upravama korporacija, razne aspekte korporativnih finansija, zakona koji regulišu poslovanje vrednosnim papirima, stečajne zakone, zakone koji regulišu poslovanje finansijskih institucija, odnose sa zaposlenicima, ugovorno pravo i teoriju, vlasnička prava, kompenzacijske sisteme i sisteme internog informiranja i kontrole.

Kodeks korporativnog upravljanja

[uredi | uredi izvor]

Svesne važnosti odgovornog i etički utemeljenog ponašanja poslovnih subjekata u okviru privrede, svetske korporacije usvojile su delomično na vlastitu inicijativu, a i po preporuci Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) etički kodeks poslovanju kojim se obvezuju da poštuju načela etike u svim svojim poslovnim odnosima, te su prihvatile obavezu delovanja u skladu s načelima odgovornosti, istinitosti, delotvornosti, transparentnosti, kvalitete, postupanja u dobrom duhu, te poštovanja dobrih poslovnih običaja prema poslovnim partnerima, poslovnom i društvenom okruženju i vlastitim zaposlenicima.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Types Of Corporations | Incorporate A Business”. www.corpnet.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 10. 2017. g. Pristupljeno 10. 6. 2017. 
  2. ^ „PREDUZEĆE: Šta je to preduzeće – osnovni pojmovi!”. Sonsulting. Arhivirano iz originala 01. 02. 2019. g. Pristupljeno 31. 1. 2019. 
  3. ^ Pettet, B. G. (2005). Company Law. Pearson Education. str. 151. „Reading the above, makes it possible to forget that the shareholders are the owners of the company. 
  4. ^ Courtney, Thomas B. (2002). The Law of Private Companies (2nd izd.). Bloomsbury Professional. 4.001. 
  5. ^ Hruška, D.: Razina koncentracije vlasništva u hrvatskim korporacijama – što je najveći problem korporativnog upravljanja u Hrvatskoj Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (23. jun 2007) izlaganje

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]