Pređi na sadržaj

Korisnik:Lukaa Stojanovic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Proizvođač je BMW Motorrad, Proizvodnja od 2008 do dan danas, U klasi sportskog motocikla, Slični proizvodi su BMW S1000RR i BMW S1000XR

BMW S1000RR je trkački orjentisan sportski motocikl koji je prvobitno napravio trkački tim BMW-a, BMW Motorrad, da bi se takmičio na Superbajk Svetskom prvenstvu[1], koji je sada u komercijalnoj proizvodnji. Predstavljen je u Minhenu u aprilu 2008. godine[2] i pokreće ga četvorocilindrični motor od 999 cc sa maksimalnim obrtajima od 14,200 o/min (obrtaja u minuti).[3]

BMW je napravio 1,000 S100RR 2009 godine kako bi zadovoljio zahteve [./Https://en.wikipedia.org/wiki/Хомологације homologacije] Svetskog Superbajka, ali je proširio proizvodnju za komercijalnu prodaju motocikala 2010 godine. Ima standardni sistem protiv blokiranja točkova, sa opcionom elektronskom kontrolom vuče. Od 2016 godine, ima težinu (bez ikakvih tečnosti u motociklu) od 204 kg (450lb), i proizvodi 148,4 kW (199 ks; 201PS) pri 13,500 o/min[4]. Sa 133,6 kW (179 ks; 181 PS) na zadnjem točku, to je bio najsnažniji motocikl u klasi na dinanometru.[5]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

2009-2011

[uredi | uredi izvor]
S1000RR motor u BMW muzeju

S1000RR je izbačen u prodaju 2009 godine i smatran je za najbolje opremljen sportski motocikl u kategoriji od 1000 cc, a sa otvorom i hodom od 80mm × 49,7mm  (3,1 in × 2,0 in), imao je najveći otvor u svojoj klasi. Motocikl je fabričkio opremljen sa ABS-om i dinamičkom kontrolom proklizavanja, prvim za drumski superbajk u to vreme. Pored svega, standardno je dolazio sa tri režima vožnje (Za kišu, Sport i Trkački) i sa dodatnim režimom vožnje ("Slick", tj. mod vožnje koji je agresivniji od trkačkog moda) koji je dostupan samo nakon povezivanja adaptera, koji ste dobili uz motocikl, na posebno mesto ispod sedišta. To je takođe bio prvi serijski motocikl koji je ponudio opcioni brzi menjač. Ovo je menjač bez kvačila koji Vam omogućuje prelazak u viši stepen prenosa bez aktiviranja kvačila čak i pri punom gasu. Nakon početne isporuke motocikala, fabrika je počela da ih isporučuje sa softverskim regulatorom koji je ograničio broj obrtaja na 9000 za kratak period koji su kasnije uklonili proizvođači[6]. Motocikl je i 2011. godine ostao ne promenjen, zadržavajući iste opcije boja, motora, šasije i vešanja.[7][8]

2011 BMW S1000RR

U 2012. godini, motocikl je dobio nešto značajnije promene. Dobio je nove mape gasa za svaki od četiri načina vožnje, kako bi se suočio sa problemom gasa sa kojim su se kupci suočavali sa motociklom. Da bi ovaj problem bio rešen, BMW je unapredio cev za gas tako da bude lakša i ima kraći odziv na gas. Usisni i izduvni sistemi su unapređeni: dovod vazduha je povećan za 20%, a katalizatori su premešteni sa zaglavlja na prigušivač, što je omogućilo dozvoljava karteru da bude uklonjen, štedeći malu količinu težine. Opcioni DTC (Dinamička kontrolna proklizavanja) je ažurirana, poboljšavajući gladak rad leptir ventila kada se detektuje vožnja na jednom točku, obezbeđujući manje agresivan odgovor na podizanje prednjeg točka moticikla sa zemlje. Šasija je unapređena: prednje vešanje je podignuto za 4mm (0,2 in), a zadnje je spušteno za 5mm (0,2 in). Međuosovinsko rastojanje je smanjeno za skoro 10mm (0,4 in) zahvaljujući dodatku zubaca na zadnjem lančaniku (45). Ugao glave upravljača je prerađen i pomak viljuške je smanjen za 2,5mm (0,1 in). Trostruka stezaljka na vrhu viljuške je prerađena na kovani aluminijum. Na kraju, prerađene su opruge i ventili u suspenziji, uključujući specijalne ventile kako bi se omogućilo potpuno nezavisno podešavanje kompresije i odskoka, zajedno sa 10-smernim podesivim amortizerom upravljača. Vizuelne novine iz 2012 godine uključivale su novi izgled tahometra, kao i nove ploče za petu, tanji deo repa i preoblikovane bočne panele sa plastičnim krilima: rečeno je da poboljšavaju aerodinamiku pri brzini. Manje vizuelne novine su uključivale rešetke sa strane plastike rezervoara i novi „RR“ logo.[9]

2013 i HP4

[uredi | uredi izvor]

U 2013. godini, motocikl nije dobio unapređenja u istoj meri kao motocikl iz 2012 godine. Međutim, BMW je predstavio HP4 varijantu motocikla, verziju standardnog S1000RR koja je više orijentisana za stazu. HP4 iz 2013 godine je dobio „voziti - žicom“ sistem ponovo doveden na nivo koji nije viđen van WSBK i MotoGP-a. HP4 je bio opremljen sistemom za kontrolu dinamičkog prigušenja (DDC) koji unapređuje i menja vešanje svakih 11 milisekundi, reagujući na različite senzore kao i unos gasa i podesiv je u hodu, prvi na bilo kom serijskom motociklu[10]. Motocikl je dobio elektronski podesivu cev za interfejs i akustične ventile, omogućavajući vazduhu da struji u izduvni gas i sagoreva neiskorišćeno gorivo, kao i nadograđene Brembo monoblok kočione čeljusti. Načini vožnje HP4 razlikuju se od standradnog motocikla po tome što omogućava pristup svim 144 kW (193 ks; 196 PS) u četiri režima. HP4 je takođe uveo kombinovano kočenje, što znači da se u svim režimima, osim u "Slick" režimu, zadnja kočnica automatski primenjuje kada vozač pritisne prednju kočnicu. Ponuđen je u više paketa trkačkih kompleta, u rasponu od 144 kW (193 ks; 196 PS) za S1000RR pa sve do 158 kW (212 ks; 215 PS). HP4 iz 2013. godine je takođe bio opremljen sa više elektronskih funkcija, kontrolom pokretanja i "pit-modom", svim dostupnim preko kontrola na upravljaču. Motocikl je takođe dobio sopstvenu boju i izgled tahometra specifičnog za HP4. Uz doplatu je bio dostupan takmičarski i premium paket koji je uključivao HP karbon motor, bočne spojlere i obloge, HP sklopive poluge kvačila i kočnice, HP podesive naslone za noge vozača, standardne kovane točkove završene u „Trkačkoj plavoj metalik“ boji, komplet nalepnica, grejanje ručki (opciono) i alarm protiv krađe.[11]

2014 BMW S1000RR

2014 i HP4

[uredi | uredi izvor]

2014. godine je S1000RR imao još nekoliko manjih izmena i prvi trkački ABS kao standard. Upravljač je takođe malo izmenjen, kao i neke veoma male izmene na konstrukciji samog motocikla.[12] HP4 varijanta je prodata i u drugoj godini bez većih izmena: uz doplatu je bio dostupan i premium paket koji je uključivao spojler i zaštitu HP karbonskog motora, HP sklopive poluge kvačila i kočnice, HP podesive oslonce za noge vozača, standardne kovane točkove u Trkačko plavoj metalik boji, komplet nalepnica, ručke sa grejačima, komplet zadnje sedište i alarm protiv krađe.[13]

U 2015 godini, S1000RR je doživeo velike promene. Značajno je to da je motocikl sada težio 4kg (8,8 lb) manje i dobio 4,4 kW (5.9 ks; 6.0 PS) na snagu od 148 kW (198 KS; 201 PS). Ovo je postignuto preoblikovanjem otvora, novim profilom brega (rezervoara), lakšim ventilima i kraćim brzinama koje su izvučene iz veće vazdušne kutije. Potpuno novi izduvni sistem je takođe implementiran, povučen iz prethodnih godina, dodavajući kontrolisanu interferentnu cev i akustične ventile. Više opcija koje su dostupne u verziji 2015. godine su bile uključene u „Dinamički paket“ koji je uključivao i BMW-ov „Profesionalni asistent brzog menjača“, omogućavajući prebacivanje u više i niže brzine bez kvačila. BMW je takođe predstavio „Paket za trku“ koji je korisniku dao DDC sa HP4 „Pro“ režima vožnje, kao i kontrolu pokretanja (launč kontrol), prilagodljiv limiter za brzinu i tempomat. U elektronici, BMW je ponovo dodao nešto bolju intervenciju podizanja prednjeg točka i novi „Korisnički“ režim, gde je vozač u mogućnosti da prilagodi neke definisane parametre, omogućavajući potpuno personalizovano iskustvo vožnje. Sagledavanjem HP4, BMW uključuje kombinovano kočenje (automatsko aktiviranje zadnje kočnice kada se pritisne prednja kočnica), ABS i DTC kontrolu „u letu“ i senzore ugla nagiba koji se prikazuju na instrument tabli.[14] Šasija lakših motocikala iz 2015. godine, sastoji se od četiri pojedinačna livena aluminijumska dela zavarena zajedno sa motorom nagnutim napred pod uglom od 32 stepena i integrisanim kao nosivi element. Preklapanje viljuške uranjajućih cevi smanjeno je na 6mm (0,2 in), a ugao glave upravljača je povećan za 0,5 stepeni na 66,5 stepeni bez ikakvih promena u pomeranju letve. Zakretna viljuška je spuštena za 3mm (0,1 in), a međuosovinsko rastojanje je produženo za 15mm (0,6 in). Nova geometrija šasije pruža povećan povratni osećaj vozača sa prednjeg kraja i zadnjeg točka[15]. Vizuelna unapređenja S1000RR-a su takođe bila velika, sa zamenjenim asimetričnim farovima (dugo svetlo levo, kratko svetlo desno), zaobljeniji nos i sve nove boje. Auspuh je promenjen, sada je veći, dok su obloge postale aerodinamički naprednije dodajući ventilacione otvore i klipove kako bi se omogućila bolja stabilnost pri velikoj brzini.[15]

U 2017 godini, napravljena je verzija motocikla koja nije legalna da se vozi na ulicama, verzija samo za stazu. Trkački HP4 je dodat, napravljen u ograničenoj seriji od 750 jedinica.[16]

S1000RR je dobio punu promenu modela 2019. godine, predstavljen na EICMA moto-šouu u Milanu u novembru 2018. godine. Četvorocilindrični motor od 999 cc (61,0 cu in) je potpuno nov, za koji se tvrdi da proizvodi 152 kW (204 ks; 207 PS) pri 13500 o/min (više od 4,5 kW (6 ks; 6,1 PS) u odnosu na prethodnu interaciju) i 113 N/m (83lb/ft) obrtnog momenta pri 11000 o/min. Ovaj novi motor koristi BMW "ShiftCam" tehnologiju na usisnoj grani, koja menja vremensko podešavanje i podizanje usisnih ventila. Sistem ima klizna koncentrična spoljna vratila, sa dva različita bregasta profila na njima, na urezanom unutrašnjem vratilu sa pogonom na jednom kraju. Motor koji kontroliše ECU prebacuje se između sporih i brzih bregova pri 9000 o/min za manje od 10 milisekundi, koji proizvodi meke, nisko podizne, kratkotrajne bregove za niski i srednji obrtni momenat, a zatim agresivnije profilne bregove za proizvodnju jačine. Spoljne osovine se pomeraju pomoću pokretnog klina koji se zahvata u zupčasti prorez na vratilu, koji pomera spoljašnji deo bregaste osovine levo ili desno po potrebi. BMW tvrdi da dodatak ovog sistema daje S1000RR linearniju krivu obrtnog momenta od njegovog prethodnika.

Pored povećanja snage, S1000RR motocikl je dobio gubitak težine motora od skoro 4kg (9 lb) i kompaktniji spoljašnji dizajn. Ovo je postignuto upotrebom specijalizovanih delova, kao što su titanijumski šuplji usisni ventili i nove DLC klackalice koje su 25% lakše. Bregaste osovine se sada direktno napajaju radilicom, čime se eliminiše porteba za prethodnim zupčanikom za prazno kretanje. Pumpe za vodu i ulje su kombinovane u jednu komponentu za kompaktniji dizajn. Izduvni sistem je takođe 1,28 kg (2,8 lb) lakši na modelu iz 2019 godine, što doprinosi ukupnom gubitku od 11 kg (24 lb) u odnosu na svog prethodnika. Ovo doprinosi ukupnoj masi praznog motocikla od 197 kg (424 lb).

Da bi iskoristio izlaznu snagu, BMW je modelu S1000RR dao paket elektronskih pomagala za vozača, uključujući ABS Pro (ABS u krivinama), dinamičku kontrolu proklizavanja (DTC), dinamičku kontrolu proklizavanja na jednom točku, Profesionalni asistent menjanja brzina (koji omogućava menjanje u viši i niži stepen prenosa bez kvačila), kontrola pokretanja uzbrdo (HSC), kontrola pokretanja i graničnik trake u pit-u. Postoje četiri unapred podešena režima vožnje: „Za kišu“, „Drumski“, „Dinamički“ i „Trkački“, kao i tri „Pro“ režima, koji se mogu podesiti po meri i dolaze sa trostepenim podešavanjem motornog kočenja.

Šasija je preuređena za modele iz 2019 godine, koja se fokusira na smanjenje težine uz poboljšanje upravljanja. Aluminijumski okvir se smanjuje za 1,28 kg (2,8 lb) na težini, i sada koristi motor kao višu nosivu jedinicu i smanjuje širinu za 13 mm (0,51 in). Sa fokusom na poboljšanje agilnosti, BMW je povećao ugao glave upravljača na 66,9 stepeni i smanjio trag na 93,9 mm (3,70 in). Međuosovinsko rastojanje je povećano za 9 mm (0,36 in). Prednje vešanje je preokrenuta teleskopska viljuška od 45 mm (1,77 in), koja je smanjena sa 46 mm (1,81 in), za koju se tvrdi da optimizuje osećaj savijanja i srednjeg ugla. Poluaktivno ogibljenje BMW DDC-a je i dalje dostupno na S1000RR motociklu kao opcija, koje je poboljšano unapređenim postavkama. Rezervoar za gorivo i dizajn sedišta su sada uži. Prednji oklop je uži i aerodinamičniji od svog prethodnika, takođe sadrži dva simetrična LED fara, sa usisom direktno centriranim na prednjem delu radi optimalnog protoka vazduha. Instrument tabla sada koristi 6,5 inčni TFT ekran, koji ima četiri unapred podešena podešavanja.

Dostupan je M paket, prvi kod BMW motocikala, koji uključuje motosport boje, M točkove od karbonskih vlakana, M laganu bateriju, M komplet šasije sa podešavanjem visine zadnjeg hoda i zakretne viljuške, M Sport sedište i „Pro“ režim vožnje. Paket dodatno smanjuje težinu na 193,5 kg (427 lb).[17][18][19][20]

M1000RR 2021

[uredi | uredi izvor]

Verzija S1000RR-a sa boljim specifikacijama, nazvana M1000RR, predstavljena je u septembru 2020. godine, zamišljena kao osnova za trke, ali i legalna za puteve.[21] [22]Prvi BMW motocikl koji je nosio prefiks „M“,[23] koji se obično povezuje sa automobilima. Mašina ima velike modifikacije u pogonu, šasiji, izduvnim sistemom i kočenju. Motocikl ima aerodinamička krila koja obezbeđuju potisnu silu.[24][25]

2022 BMW S1000RR (K67)
2022 BMW S1000RR (K67)

Tri varijante S1000RR-a objavljene 30. septembra 2022. godine su M paket, „Style Passion“ i „Black Storm Metallic“.[26][27]

Unapređenja uključuju:      

  • novi prednji dizajn sa poboljšanom aerodinamikom;;
  • visoko vetrobransko staklo;
  • novi senzor ugla sa sistemom za pomoć pri kočenju i kontrolom klizanja;
  • integracija M komponenti i poboljšanje elektronike i ključnih procesa za modifikaciju motocikla za upotrebu na trkačkim stazama;
  • kratki držač registarskih tablica;
  • opcioni poklopac repa za suvozačevo sedište;
  • unapređen TFT ekran;
  • 210 konjskih snaga.

M paket uključuje:

  • ekskluzivna "Light White / M" Motorsport boju;
  • M sportsko sedište za adekvatan osećaj;
  • M komplet presvlake za zadnje sedište;
  • optimizoani M karbon točkovi sa M grafikom ili alternativno dostupni M kovani točkovi;
  • unapređena M krila koja pružaju povećanu silu pritiska pri većoj brzini;
  • M kočioni sistem;
  • delovi za ručne i nožne komande.

Drumske trke

[uredi | uredi izvor]

Razlike u trkačkim motociklima

[uredi | uredi izvor]

Fabrički trkački motocikl koji se koristi na Svetskom prvenstvu u Superbajk-u razlikuju se na više načina od serijskog motocikla.[28] Njegov motor ima veći stepen kompresije od 14.0:1 u poređenju sa 13.0:1 i isporučuje preko 150 kW (201 ks; 204 PS) pri 14000 o/min, u poređenju sa 144 kW (193 ks; 196 PS) pri 13,000 o/min. Trkački motocikl ima Öhlins viljuške od 44 mm (1,73 in), u poređenju sa 46 mm (1,81 in) ZF viljuškama. Do 2012 godine imao je prednji točak od 16,5 inča i zadnji točak od 16 inča umesto 17 inča (za Svetsku Superbajk sezonu 2013 godine, felne od 17 inča su postale obavezne) i MRA trkačko vetrobransko duplo staklo. Veoma je značajno to da ima težinu (bez ikakvih tečnosti u motociklu) od 162 kg (357 lb) u poređenju sa 207,7 kg (458 lb) za proizvodni model.

Svetsko prvenstvo u Superbajku

[uredi | uredi izvor]

Dana 26. juna 2008. godine, španski vozač Ruben Haus potpisao je da će voziti motocikl za BMW Motorrad tim.[29] Dana 25. Septembra 2008. godine, australijski bivši dvostruki svetski šampion u superbajku Troj Korser, potpisao je ugovor da kompletira postavu tima za dva vozača za 2009. godinu.[30] U sezoni Svetskog prvenstva u superbajku 2009. godine, najveći rezultat na trci koji je postigao Korser bilo je peto mesto u Češkoj, a Haus je osvoio sedmo mesto u Italiji.[31]

Tokom sezone FIM Superstock 1000 šampionata 2010. godine, Ajrton Badovini je dominirao pobedama u svakoj trci osim jedne na S1000RR. [32]Ovaj rezultat je bio značajan jer je Superstok klasa WSBK-a mesto gde mašine (motocikli) najviše liče na ponudu u izložbenom salonu. Dana 13. maja 2012. godine, intalijanski vozač Marko Melandri koji je vozio za BMW Motorrad tim, bio je prvi koji je obezbedio pobedu za S1000RR u Svetskom Superbajk takmičenju u Britanskoj “rundi” u Donington Parku.[33] Njegov kolega Leon Haslam bio je na drugom mestu, doprinoseći BMW-u prvu i drugu poziciju.

MotoGP CRT Klasa M

[uredi | uredi izvor]

2012. godine u Kataru na Grand Prix-u, američki vozač Kolin Edvards vozio je S1000RR motocikl za “Forward Racing” tim.[34] Ovaj događaj predstavlja svečano uvođenje u debi CRT klase, gde su se fabički proizvedeni motocikli od 1000 cc takmičili po prvi put pored MotoGP mašina. Suterov motocikl S1000RR je zauzeo prvo mesto u svojoj klasi i završio na 12. mestu sveukupno.

Isle of Man TT

[uredi | uredi izvor]

S1000RR su koristili različiti vozači na “Isle of Man TT-u” od 2010. godine.[35] Dana 31. maja 2014. godine, Majkl Dunlop je pobedio u trci u klasi superbajkova na svom fabrički pripremljenom motociklu u kojoj je učestvovao "Hawk Racing”, britanski BSB tim koji radi kao partner BMW Motorrad timu, čime je prekinut 75-godišnji jaz između pobeda za BMW-om.[36][37] Tri dana kasnije, Dunlop je ponovio svoju pobedu u klasi Superstok, vozeći pod sopstvenom MD Trkačkom BMW zastavom. On je izjavio: “… ovo je sjajan rezultat za BMW. Sjajno je za proizvođača kada drumski motocikl osvoji TT”.[38] Dunlop je završio het-trik pobeda BMW-a pobedom Seniora TT-a u petak, 6. juna.[39]

Dunlop je pobedio u trkama Superbajka i Senior-a na TT festivalu 2016. godine na praktično istom motociklu, koju je ponovo obezbedio "Hawk Racing”, postavljajući novi apsolutni rekord za staze za solo motocikle, u proseku 215.591 km/h (133.962 mph), postavljen tokom jednog kruga takmičenja od šest krugova održano na 37 milja stazi.[40]

Macau Grand Prix

[uredi | uredi izvor]

Piter Hikman je osvojio "Macau Grand Prix" 2015. i 2016. godine.

Marketing

[uredi | uredi izvor]
2012 S1000RR u BMW bojama.

U martu 2010. godine, BMW je objavio video na YouTube-u pod nazivom „Najstariji trik na svetu“, koji je istakao ubrzanje S1000RR-a povlačenjem stolnjaka sa drugog trpezarijskog stola sa 20 mesta bez prevrtanja stolica i dekoracije stola. Njegovu popularnost je postigla to da reklama bude viralna,[41] sa 1,4 miliona pregleda u prvih 10 dana i više od 3,7 miliona pregleda do oktobra 2010. godine. Epizoda „Razotkrivanje mitova“ od 27. oktobra 2010. godijne „Haos na stolnjaku[42] testirala je da li trik može da se reprodukuje. Trik je detaljno ponovljen, sa izuzetkom da je korišćen drugačiji i manje snažan motocikl - Buell 1125R, čiji je vlasnik i vozač ko-voditelj Džejmi Hajnman. Mišljenje televizijskog programa je bilo da je video lažan jer je jedini način da se trik reprodukuje bilo postavljanje plastične folije na stolnjak - čime je eliminisan svaki kontakt izmeću stolnjaka i dekoracije stola.[43]

Obnova serije motocikala

[uredi | uredi izvor]

BMW je izdao obnovu serije motocikala modele proizvedene od 1. septembra 2011. godine do 10. aprila 2012. godine, kako bi se rešio problem sa zavrtnjima koji pričvršćuju klipnjače za radilicu koja bi mogla da se olabavi pri velikim brzinama. 2023. / 2024. M1000RR motocikli imaju problema sa motorom.[44] Nekoliko Jutjub kanala je pokazalo katastrofalan kvar na ovim modelima.

Specifikacije

[uredi | uredi izvor]
Specifikacije[45] 2010 - 2014 2015 - 2018 2019 - sadašnjost
Motor i menjač
Raspored 4-taktni, 16-ventila, DOHC, 4-cilindrični
Kapacitet 999 cc (61.0 cu in)
Zapremina cilindra 80 mm × 49.7 mm (3.1 in × 2.0 in)
Odnos kompresije 13.0:1 13.3:1
Sistem hlađenja Tečno hlađenje
Karburator Ubrizgavanje goriva
Anlaser Električni
Prenos 6-stepeni sekvencijalni manuelni sa konstantnom mrežom
Pogon Lančani
Delovi ciklusa i vešanje
Šasija Aluminijumska
Prednje vešanje Preokrenuta zakretna viljuška od

46 mm (1,81 in), hod 125 mm (4.9 in)

Preokrenuta zakretna viljuška od

46 mm (1,81 in), hod 120 mm (4,7 in)

Preokrenuta zakretna viljuška od

45 mm (1,77 in), hod120 mm (4,7 in)

Prednja guma 120 / 70-17
Prednja felna 3.5 * 17
Prednje kočnice Dva diska od 320 mm (12,6 in) sa radijalno postavljenom čeljusti sa 4 klipa.
Zadnje vešanje Aluminijumska klackalica sa mono amortizerom, podesivo prigušenje predopterećenja, hod 130 mm (5,1 in) Aluminijumska klackalica sa mono amortizerom, podesivo prigušenje predopterećenja, hod 130 mm (5,1 in) Aluminijumska klackalica sa mono amortizerom, podesivo prigušenje predopterećenja, hod 118 mm (4,6 in)
Zadnja guma 190 / 55-17
Zadnja felna 6.0 * 17
Zadnje kočnice Jedna disk kočnica od 220 mm (8,7 inča) koja ima čeljust sa jednim klipom.
Dimenzije
Dužina 2,056 mm (80.94 in) 2,050 mm (80.71 in) 2,073 mm (81.6 in)
Širina 826 mm (32.5 in) 846 mm (33.3 in)
Visina 1,138 mm (44.80 in) 1,140 mm (44.88 in)
Visina sedišta 820 mm (32.3 in) 815 mm (32.1 in) 824 mm (32.4 in)
Međuosovinsko rastojanje 1,422 mm (55.98 in) 1,425 mm (56.10 in) 1,441 mm (56.7 in)
Težina bez tečnosti 204 kg (450 lb) 197 kg (434 lb)
Kapacitet goriva 17.5 L (3.8 imp gal; 4.6 US gal) 16.5 L (3.6 imp gal; 4.4 US gal)

Performanse

[uredi | uredi izvor]
Parametar Rezultat
0–100 km/h (62.1 mph) 3.1 s, 43 m (141 ft)[46]
0–161 km/h (100 mph) 5.13 s[47]
0–193 km/h (120 mph) 7.22 s[47]
0–200 km/h (124.3 mph) 7.87 s, 209 m (686 ft)
0–250 km/h (155.3 mph) 10.4 s, 426 m (1,398 ft)
0–280 km/h (174.0 mph) 14.8 s, 750 m (2,460 ft)[48]
0–300 km/h (186.4 mph) 19.1 s, 1,112 m (3,648 ft)[49]
0–402 m (14 mi) 10.02 s na 254.27 km/h (158 mph)[47]
0–1,609 m (1 mi) 24.98 s na 297.73 km/h (185 mph)[47]
Dužina kočenja 250–0 km/h (155–0 mph) 229 m (751 ft)[50]
Maksimalna brzina 303 km/h (188 mph)[50]

Nagrade

[uredi | uredi izvor]
  • Motorcycle News (Velika Britanija) „Mašina godine“ i „Sportski motocikl preko 751 kubika“ 2010. godine[51]
  • Cycle World Najbolji Superbajk 2010. godine[52]
  • „motorcycle.com“ Motocikl godine za 2010. godinu[53]
  • Robb Report Najbolji od najboljih 2010. godine[54]
  • Motorcyclist Motocikl godine za 2010. godinu.[55]

Vidi takođe

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Carroll, Michael (2024-08-23). BMW officially unveils World Superbike contender. Motorcycle News. Arhivirano iz originala 19. 4. 2008. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  2. ^ Madson, Bart (2008-04-16). 2009 BMW Superbike S1000RR Unveiled!. MotorcycleUSA.com. Arhivirano iz originala 20. 4. 2008. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  3. ^ „S1000RR Flajer” (PDF). Pristupljeno 2023-08-23. 
  4. ^ S 1000 RR Technical Specifications. Ultimate Motorcycling. 2016-02-23. Arhivirano iz originala 2016-08-28. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  5. ^ MacDonald, Sean (2016-11-15). „MAKING IT”. str. 38–46. Pristupljeno 2024-08-23. 
  6. ^ Atlas, Steve (2009-11-21). 2010 BMW S1000RR First Ride. Motorcycle USA. Pristupljeno 2024-08-23. 
  7. ^ BMW S1000RR. wordpress.com. 2011-07-28. Arhivirano iz originala 2011-07-28. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  8. ^ QUIKSPIN: 2011 BMW S1000RR Sport - Master Bike - Shannons Club. www.shannons.com.au. Arhivirano iz originala 2018-05-13. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  9. ^ Waheed, Adam (2011-10-24). 2012 BMW S1000RR First Ride. Motorcycle USA. Arhivirano iz originala 2018-03-02. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  10. ^ Bostrom, Eric (2012-11-28). 2013 BMW HP4 - Riding Impression. Arhivirano iz originala 2017-07-15. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  11. ^ McKinley, Jess (31. 1. 2013). 2013 BMW HP4-Review. Ultimate Motorcycling. Arhivirano iz originala 13. 5. 2018. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  12. ^ 2014 BMW S1000RR Review. Total Motorcycle. Arhivirano iz originala 1. 3. 2018. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  13. ^ 2014 BMW HP4 Information BMW MOTORCYCLES OF SAN FRANCISCO SAN FRANCISCO, CA (415) 503-9988. www.bmwmotorcycle.com. Arhivirano iz originala 2017-08-31. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  14. ^ 2015 BMW S1000RR - First Ride. cycleworld.com. Arhivirano iz originala 2017-08-09. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  15. ^ a b 2015 BMW S1000RR First Ride: Don't Fear The Litre Bike. RideApart. Arhivirano iz originala 2016-08-19. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  16. ^ Conner, Blake (2017-08-15). 2017 BMW HP4 Race Review Snatching the "super" right out of superbike. Pristupljeno 2024-08-23. 
  17. ^ BMW Confirms a Ground-Up Redesign for the 2019 S1000RR. Pristupljeno 2024-08-23. 
  18. ^ EICMA 2018: 2019 BMW S 1000 RR Breaks Cover. Pristupljeno 2024-08-23. 
  19. ^ 2019 BMW S1000RR revealed - officially!. Pristupljeno 2024-08-23. 
  20. ^ You Can Now Fit Your BMW Sport Bike with M Performance Parts. 6. 11. 2018. Pristupljeno 2024-08-23. 
  21. ^ 2021 BMW M1000RR First Look. 23. 9. 2020. Pristupljeno 2024-08-23. 
  22. ^ Revealed: BMW M1000Rr!. Pristupljeno 2024-08-23. 
  23. ^ Meet BMW's first M Motorcycle: the 212hp M 1000 RR GQ. 25. 10. 2020. Pristupljeno 2024-08-23. 
  24. ^ BMW M1000RR homologation special targets range-topping Ducatis. Motorcycle News. 23. 9. 2020. Pristupljeno 2024-08-23. 
  25. ^ BMW M1000RR (2021 - on) Review. Motorcycle News. 28. 5. 2021. Pristupljeno 2024-08-23. 
  26. ^ S 1000 RR BMW Motorrad. 30. 9. 2022. Pristupljeno 2024-08-23. 
  27. ^ Bureau, The Hindu (2022-12-10). BMW Group India unveils 3 new products across categories. ISSN 0971-751X. Pristupljeno 2024-08-23. 
  28. ^ The Bike: Technical Data. S1000RR.com official microsite. BMW Motorrad. Arhivirano iz originala 25. 5. 2010. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  29. ^ Ruben Xaus signs with BMW Motorrad Motorsport. World Super Bikes. 2008-06-26. Arhivirano iz originala 11. 12. 2008. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  30. ^ BMW sign Corser for WSBK. World Super Bikes. 2008-09-25. Arhivirano iz originala 26. 9. 2008. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  31. ^ Portimao, 23–24–25 October 2009 – Superbike – Championship Standings (PDF). resources.worldsbk.com. Dorna WSBK. 25. 10. 2009. Pristupljeno 2024-08-23. 
  32. ^ 2010 WSBK Superstock 1000 Standins. WSBK.COM. 2010-05-13. Arhivirano iz originala 2011-01-16. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  33. ^ 2012 WSBK Results. WSBK.COM. 2012-05-13. Arhivirano iz originala 2012-06-28. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  34. ^ Edwards hails 'great job' from team. MotoGP.com. 2012-04-10. Arhivirano iz originala 2012-05-05. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  35. ^ Individual Machine Race Results. iomtt.com. 2014-06-02. Arhivirano iz originala 2017-08-23. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  36. ^ Isle of Man TT: Michael Dunlop wins Superbike opener. bbc.co.uk. 2014-05-31. Arhivirano iz originala 2014-06-02. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  37. ^ BMW Motorrad UK. Arhivirano iz originala 2014-06-06. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  38. ^ Motorcycle News Dunlop takes his second of the week in Superstock. Arhivirano iz originala 2014-06-06. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  39. ^ Dunlop makes it four in a week with Senior victory. Arhivirano iz originala 2014-06-09. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  40. ^ (unstated author) (4. 6. 2016). Dunlop wins cracking Senior TT. IOM Today. Arhivirano iz originala 15. 6. 2016. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  41. ^ Henry, Jim (15. 3. 2010). BMW Motorcycle Stars in Million-Click Video. CBS Interactive. Arhivirano iz originala 1. 10. 2011. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  42. ^ BMW S1000 RR. Dinner for RR.. BMW Motorrad. Arhivirano iz originala 3. 11. 2010. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  43. ^ Korzeniewski, Jeremy (28. 10. 2010). Video: Mythbusters put the motorcycle tablecloth trick to the test. AOL. Arhivirano iz originala 31. 10. 2010. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  44. ^ BMW Recalls Certain High-Powered Motorcycles. Arhivirano iz originala 30. 4. 2012. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  45. ^ Daten & Ausstattung | S 1000 RR'. Pristupljeno 2024-08-23. 
  46. ^ Canet, Don (24. 6. 2015). Comparison: Yamaha YZF-R1 By The Numbers. Arhivirano iz originala 9. 1. 2017. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  47. ^ a b v g Fast Bikes Issue 265, August – on sale now!. fastbikesmag.com. 23. 7. 2012. Arhivirano iz originala 17. 12. 2012. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  48. ^ Kaschel, Stefan. Vergleich: Sport- und Speedbikes - die schnellsten Motorräder im Test - MOTORRAD 03/2011. motorradonline.de. Arhivirano iz originala 2011-03-13. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  49. ^ Motor-Presse Verlag GmbH & Co. KG (2011-03-17). Video-Teaser: Supersportler Megatest 2011 – In eigener Sache – MOTORRAD online. Motorradonline.de. Arhivirano iz originala 2012-03-12. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  50. ^ a b Burns, John (2. 4. 2012). Fifty Years of "Do You Have Any Idea How Fast You Were Going?" A brief history of Ludicrous Speed. Arhivirano iz originala 7. 4. 2012. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  51. ^ Potter, Marc (17. 11. 2010). BMW S1000RR is MCN Machine of the Year. Arhivirano iz originala 19. 11. 2010. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  52. ^ Ten Best Bikes of 2010. Cycle World. 15. 7. 2010. Arhivirano iz originala 9. 2. 2011. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  53. ^ Best of 2010 awards. motorcycle.com. 25. 8. 2010. Arhivirano iz originala 10. 3. 2011. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  54. ^ Best of the Best: Sportbike: BMW S 1000 RR'. Robb Report. 1. 6. 2010. Arhivirano iz originala 11. 5. 2011. g. Pristupljeno 2024-08-23. 
  55. ^ 2010 Motorcycle of the Year: BMW S1000RR. Motorcyclist. septembar 2010. Pristupljeno 2024-08-23. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]