Pređi na sadržaj

Kuskovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kuskovo
Kuskovo
Kuskovo
Kuskovo
Informacije
Lokacija Rusija, Moskva, Rusija
Status Ruski državni muzej keramike
Sagrađena 18. vek
Crkva Kuskovo i zvonik
Tapiserija u palati Kuskovo
Svakodnevna spavaća soba palate Kuskovo
Trpezarija palate Kuskovo
Paviljon u engleskom pejzažnom vrtu Kuskova
Vrt u francuskom stilu i pećina u Kuskovu
Servis od porcelana iz Sevra, koji je Napoleon dao caru Aleksandru I 1807. godine, izložen u Plesnoj sali.

Kuskovo (rus. Куско́во) je bila letnja seoska kuća i imanje porodice Šeremetjev. Izgrađena sredinom 18. veka, prvobitno se nalazila nekoliko milja istočno od Moskve, ali sada je deo Istočnog okruga grada. Bilo je to jedno od prvih velikih letnjih imanja ruskog plemstva i jedno od retkih sačuvanih u blizini Moskve. Danas je na imanju Ruski državni muzej keramike, a park je omiljeno mesto rekreacije Moskovljana.[1]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

U 17. veku Kuskovo je postalo vlasništvo Borisa Petroviča Šeremetjeva (1652–1719), ruskog feldmaršala pod carem Petrom Velikim, koji je predvodio rusku vojsku u pobedi nad Šveđanima u bici kod Poltave (1707) u Velikom severnom ratu. Na tom mestu je već bila drvena crkva, kuća i nekoliko bazena.[2]

Palatu je izgradio njegov sin Pjotr Borisovič Šeremetjev (1713–1788). Grof Šeremetjev bio je jedan od najbogatijih ljudi u Rusiji, blizak dvoru i pokrovitelj umetnosti. Kuskovo je sagradio otprilike u isto vreme kada je sagradio gradsku palatu na obali reke Fontanke u Sankt Peterburgu. Kada je odlučio da sagradi palatu u Kuskovu, naredio je da ona bude veća i lepša od poseda drugih plemića i jednaka bilo kojoj rezidenciji cara.[3] Budući da je bilo udaljeno manje od jednog dana putovanja od centra Moskve, nije bilo predviđeno za smeštaj gostiju preko noći, niti za poljoprivredu ili bilo koju drugu praktičnu svrhu, već isključivo kao mesto za zabavu, ceremonije i svečanosti.[4]

Izgradnja je izvedena između 1730-ih i 1790-ih na mestu od preko 300 ha. Najranija sačuvana građevina je crkva Spasitelja, na mestu stare drvene crkve, sagrađene 1737-39 u petrinskom baroknom stilu i ukrašena mermernim statuama. Neoklasični zvonik dodat je kasnije, 1792. godine.

Holandsku kuću je sagradio je između 1749. i 1751. godine arhitekta J.I. Kologrivov, koji je zatim povećao ribnjak u jezero i uredio park i kanale.[5] Posle smrti Kologrivova 1754. godine, gradnju palate započeo je mladi arhitekta Fjodor I. Argunov, koji je projektovao pećinu i vidikovac uz kanal u istočnom delu parka. Kada je Fjodor Argunov angažovan na izgradnji kuće Šeremetjeva na Fontanki u Sankt Peterburgu, zadatak projektovanja palate dobio je poznati moskovski arhitekta Karl Blank.[6] Izgradnja kuće izvršena je 1760-tih. Neoklasična fasada, pripisana francuskom arhitekti Šarlu de Vajiu, dodata je 1774. godine nakon što se sin vlasnika vratio iz Pariza 1773.

Dvadeset šest soba palate bilo je dizajnirano za zabavu i impresioniranje gostiju u državnim prilikama. Grof Šeremetjev se zabavljao u velikom stilu; njegove zabave na otvorenom, u parku, privlačile su čak dvadeset i pet hiljada gostiju. Zabava je uključivala njegovo čuveno pozorište i orkestar sa kmetovima glumcima.[7] Imanje[8] je posetila je carica Katarina Velika 1775; obelisk u parku obeležava taj događaj.

Krajem 18. veka imanje je propalo. Bilo je teško oštećeno tokom francuske invazije 1812. godine. 1830-ih kmetsko pozorište je srušeno. Nakon ukidanja kmetstva 1861. godine, zemlja je podeljena na parcele koje su izdate u zakup. U 19. veku veći deo nameštaja premešten je u gradske rezidencije Šermetjeva u Moskvi i Sankt Peterburgu.

Nakon revolucije 1917. godine, imanje je nacionalizovano. Palata je 1919. godine pretvorena u mali prirodnjački muzej. Deset godina kasnije postao je dom državnog muzeja porcelana, koji je osnovan 1918-20 . u Moskvi. U njemu su se nalazile nacionalizovane kolekcije ruskih kolekcionara umetničkih dela A. Morozova, L. Zoubalova i Botkinea. 1932. preimenovan je u Državni muzej keramike.[9]

Palata Kuskovo

[uredi | uredi izvor]

Palata je dizajnirana u novom neoklasičnom stilu, a zatim je postala popularna za državne zgrade u Sankt Peterburgu i Moskvi. Spoljašnjost je bila izrađena od drvenih dasaka, koje su bile malterisane i ofarbane u nežne pastelne boje. Palata je gledala na sud časti, koji su formirali palata, crkva i veliko jezero. Trem sa šest stubova ispred kuće bio je dizajniran sa rampom tako da su kočije sa čak osam konja mogle da dođu direktno do ulaznih vrata. Kad bi kočija stigla, sluge bi izjurile na prednja vrata i pridržavale konje dok bi gosti izlazili.[10]

Unutar palate na zapadnom kraju zgrade nalazilo se dvanaest velikih državnih soba i dva manja ansambla prostorija za stambenu upotrebu.

  • Predvorje na ulaznom ulazu bilo je obloženo gipsom obojenim tako da podseća na mermer, sa vazama u nišama koje je dizajnirao Johanes Justus.
  • Prijemna soba je imala i kitnjasti kamin, tipičan za zapadnu Evropu, i peć ukrašenu pločicama u boji, tradicionalnu u istočnoj (uključujući Rusiju) i severnoj Evropi, koja je prikazivala dve umetničke tradicije u Rusiji u to vreme.
  • Soba sa tapiserijama je bila druga prijemna soba. Bila je ukrašena flamanskim tapiserijama iz 17. veka koje prikazuju parkove i vrtove. Između tapiserija, prozori su gledali na jezero i baštu imanja.
  • Državna spavaća soba - iako ima krevet, državna spavaća soba nikada nije korišćena kao spavaća soba, već kao formalna recepcija, kako bi impresionirala goste ukusom vlasnika.[11]
  • Kabinet je bio lična kancelarija grofa, ukrašena holandskim oplatama od hrastovog drveta sa reljefnim motivima slika, u stilu Petra Velikog.
  • Svakodnevna spavaća soba dizajnirana je za odmor. Imala je kamin sa mermernim licem sa umetnutim slikama francuskih umetnika i portretima porodice Šeremetjev.
  • Plesna sala ili sala ogledala bila je najveća i najviše dekorisana soba u kući, sa obojenim plafonom i zidovima prekrivenim ogledalima u beloj i zlatnoj boji.
  • Soba za bilijar sadrži veliki bilijarski sto napravljen u Engleskoj u 18. veku.
  • Trpezarija - slike i ukrasi trpezarije isticali su dugu istoriju i slavu porodice Šeremetjev.

Park Kuskovo

[uredi | uredi izvor]

Park Kuskovo stvoren je između 1750. i 1780. godine kao formalni Francuski park, sa velikim ukrasnim parterima cveća, pažljivo ošišanim živicama i alejama koje su se sastajale pod pravim ili dijagonalnim uglom, ukrašene statuama i okružene redovima drveća oblikovanim u sfere, velike vaze; ili drvećem mirte oblikovanim u šišarke.[12] Osam aleja parka sreće se u jednoj tački, gde sada stoji kružni paviljon Ermitaž (1764–77). Grof Šeremetjev proveo je većinu svog vremena u Ermitažu, dolazeći u Palatu samo za svečane prilike i praznike.

1770-ih, prateći promenljive ukuse tog perioda, severno od francuskog parka stvoren je drugi park u stilu engleske pejzažne bašte, koji više ne postoji. Ovaj park predstavljao je idealizovanu verziju prirode, sa vijugavim stazama, tunelima zelenila, živopisnim gajevima drveća, travnjacima i paviljonima. Od ovog dela parka ostao je samo Ermitaž.

Pećina

[uredi | uredi izvor]

Pećinu je sagradio arhitekta F. Argunov između 1755. i 1761. godine, a trebalo je da predstavlja palatu kralja mora. Bila je postavljena pored velikog bazena, u kome se odražavala njegova impozantna fasada i kupola. Unutar redova niša bili su kipovi Venere, Dijane, Cerere, Flore, Junone i Jupitera. Prozori su bili prekriveni gvozdenim rešetkama koje su iskovali kmetovi zanatlije i liče na morske alge. Unutrašnji prostor, ispod kupole, treba da bude presto Neptuna, prepun morskih školjki (1771-1775). Pećina je jedna od retkih pećina iz 18. veka koja još uvek čuva svoju izvornu dekoraciju.

Holandska kuća

[uredi | uredi izvor]

Tradicionalna holandska kuća od cigle izgrađena je 1750-ih na malom ribnjaku u blizini Palate. Kuća ima kuhinju u prizemlju ukrašenu od poda do plafona pločicama iz Delfta. Obroci su se služili gostima u kuhinji, mada su ih zapravo pripremali u drugoj kuhinji u šumi u blizini i sluge su ih nosile u kuću. Gornji sprat je opremljen jednostavnim, čvrstim holandskim nameštajem i visoko ukrašenim pločicama iz Delfta.

Oranžerija

[uredi | uredi izvor]

Oranžeriju je (1761–1764) dizajnirao F. Argounov. Nije se koristila kao oranžerija - limuni, pomorandže i ananas kojima su posluživali goste u Kuskovu zapravo su uzgajani u plastenicima izvan parka. Umesto toga, korišćena je kao velika banket sala za goste. Šezdesetih godina pretvorena je u izložbenu salu za kolekcije porcelana.

U ovoj palati se nalazi najdragocenija kolekcija zapadnog porcelana u istočnoj Evropi, koju je sakupilo nekoliko generacija porodice Šeremetjev. Palata je nacionalizovana 1919. godine, a dvadeset godina kasnije proglašena je Državnim muzejom keramike.

Državni muzej keramike

[uredi | uredi izvor]

Muzej u Oranžeriji sadrži kolekcije finog porcelana koje su ruski trgovci i carica Marija Fedorovna skupili pre ruske revolucije. Glavni delovi su:

  • Nemački porcelan iz 18. i 19. veka, posebno od kraljevskog porcelana iz Majsena
  • Engleski porcelan iz Čelsija i Džosaja Vedžvud.
  • Francuski porcelan iz 18. veka iz kraljevske manufakture iz Sevra. Jedan od vrhunaca kolekcije je egipatski servis koji je Napoleon Bonaparte naručio 1798. godine u znak sećanja na svoj egipatski pohod, a koji je Napoleon uručio caru Aleksandru I na konferenciji u Tilsitu 1807. godine.
  • Danski porcelan 18. i 19. veka.
  • Ruski i sovjetski porcelan 18, 19. i 20. veka. Posebno je zapažena kolekcija porcelana na revolucionarne teme iz ranog sovjetskog perioda.[13]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Kuskovo is also the name of the village that grew up round the estate.
  2. ^ Pamyatniki Arkhitekturiy Moskviy, pg. 49
  3. ^ Elena Eritsyan, Guide to the State Museum of Ceramics and the 18th Century Kuskovo Estate,1996.
  4. ^ Pamyatniki Akhitekturiy Moskviy, pg. 49
  5. ^ Pamyatniki Arkhitecturiy Moskviy, pg. 49
  6. ^ See Pamyatniki Arkhitecturiy Moskviy and Elena Eritsyan, Guide to the State Museum of Ceramics and the 18th Century Kuskovo Estate,1996.
  7. ^ Boris Brodsky, "Les Trésors artistiques de Moscou", pg. 136.
  8. ^ „Architecture and Interesting Facts about Kuskovo Estate [In English]”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2022. g. Pristupljeno 19. 04. 2021. 
  9. ^ Brodsky, str. 111
  10. ^ Brodsky, str. 142
  11. ^ Ertitsyan, str. 5
  12. ^ Brodsky, str. 137
  13. ^ Brodsky, str. 148–167

 

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]
  • Elena Eritsyan, Guide to the State Museum of Ceramics and the 18th Century Kuskovo Estate, 1996.
  • Boris Brodsky, "Les Trésors Artistiques de Moscou", Izibrazitelnoye Iskustvo, 1991.
  • A.L Batalov, E.I. Kirichenko, M.M. Posokhin, A.V. Kuzmin, E.G. Schoboleva, Pamyatniki Arkhitecturi Moskviy, Okrestnosti Staroy Moskviy, Moscow, Iskusstvo-XXI Vek, 2207.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]