Pređi na sadržaj

Milan Atanasković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Milan Atanasković
Lični podaci
Datum rođenja1961.
Mesto rođenjaBeograd, FNRJ
UniverzitetFakultet likovnih umetnosti
Zvanični veb-sajt
milanatanaskovic.com

Milan Atanasković (Beograd, 1961) je srpski umetnik koji živi u Francuskoj.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen u Beogradu, pohađao niže razrede osnovne škole u Rabatu, Maroko, završio OŠ „Radoje Domanović” na Novom Beogradu i Petu beogradsku gimnaziju. Pohađao je kurs crtanja u Šumatovačkoj. Diplomirao na odesku za slikarstvo Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, magistrirao na vajarskom odseku istog fakulteta (u klasama slikara Živojina Turinskog, Momčila Antonovića i vajara Milorada Tepavca). Studijski boravio na pariskom Bozaru u klasi Vladimira Veličkovća. Studirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu. Član je ULUS-a od 1986 godine. Autor je više samostalnih i učesnik u mnogim grupnim izložbama.

Atanasković je organizator i urednik programa kluba Akademija od 1982. do 1986. i od 1995. do 2000.

Osnivač i je Glavni i odgovorni urednik televizije ART TV - kanal kulture od 1991. do 2003, satelitskog kanala Art Čanel od 2004. do 2011. i internet programa O Art od 2012. do danas.

Od 2006. godine živi i radi u Francuskoj. Član je umetničkih asocijacija Art TV i Blok-Haus.

Stvaralaštvo

[uredi | uredi izvor]

Istraživanja i delovanja u umetnosti i kulturi Milana Atanaskovića ukazuju na razvoj umetničkih taktika od umetnosti eklektičkog postmodernog figurativnog slikarstva, preko umetnosti ambalažnog i objektivnog klasifkovanja entropijskih tragova kuture, do instalacija i sistemskog umetničkog i para-naučnog (sajens-art) rada (istraživanja) na SISTEMU ZERO (potrošnja, entropija, praznina)." / M. Šuvaković, SISTEM ZERO Mitologija i politika potrošnje, entropije i praznine u umetničkim radovima Milana Atanaskovića.[1]

Milan Atanasković deluje na više različitih nivoa i pravaca kretanja, u, ka, unutar ili izvan umetnosti, tako da se njegova izlagačka aktivnost prostire ne samo na konvencionalno shvaćeno galerijsko izlaganje, već i u graničnim sferama delovanja u kulturi ili onome što bi ona mogla biti, u njenim defunkcionalizovanim ostatcima, kao što su gradske ruševine, magacini ili nedovršeni građevinski objekti, dvorišta ili podrumi, ali isto tako mediji, klubovi ili prostori interneta kao umetnički rad integrisan u proces svakodnevice.[2]

Važnije samostalne izložbe i projekti

[uredi | uredi izvor]
  • 1985. Pariz, Crteži / sa Aleksandrom Šaranović i Nebojšom Vukadinovićem;
  • 1986. Beograd, „Melanholija” / sa Aleksandrom Šaranović, Galerija FLU;
  • 1987. Sombor, Slike, Galerija Doma JNA, 1988. Beograd, „Takhar”, Galerija SKC;
  • 1989. Beograd, „Omen”, Omen; 1991. Beograd, "Robin Hud", Magacin u Dunavskoj ulici;
  • 1994. Beograd, „Standardbeton”, Galerija Stara kapetanija i srušena fabrika Standarbeton;
  • 1995. Beograd, „Evropa”, Galerija Doma omladine;
  • 1995. Beograd, „Muzej industrijske arheologije”, Stara šećerana;
  • 2000. Beograd, „Zero”, Salon Muzeja savremene umetnosti;
  • 2001. Beograd, „Modul”, Plato ispred Narodnog muzeja;
  • 2001. Beograd, Sintakse smrti, Konak knjeginje Ljubice;
  • 2003./2004. Pariz, Galerija Artkor - više samostalnih i grupnih izložbi[3];
  • 2005. Pariz, Art Čanel, Galerija Artkor[4];
  • 2011. Pariz, Stritvideoart, Larkad galerija;
  • 2012. Pariz, O Art, Galerija 13 Sevinje[5];
  • 2013. Pariz, Distribuirana utopija, Galerija Beli projekat i druge. Važnije grupne izložbe i projekti[6]:
  • 2007 — 2011. Pariz, Madrid, Lisabon, „Raskršća”, internacionalna izložba;
  • 2009 — 2019. više grupnih i samostalnih projekata sa asocijacijom Blok-Haus i Opštinom grada So.
  • 2015. započinje desetogodišnji projekat „Cirkumnavigacija kao umetnost”.

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]
  • M. Šuvaković, SISTEM ZERO Mitologija i politika potrošnje, entropije i praznine u umetničkim radovima Milana Atanaskovića 2001.
  • Olivie Vargin,Pogledi na umetnost "druge" Evrope, istočno-evropska savremena umetnost posle 1989. / Harmatan 2008[2].
  • Sofi Lavo, Distribuirana utopija /2012.
  • Nikola Šiuca, Evropa / 1995.

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Šuvaković, M. (2001). „SISTEM ZERO Mitologija i politika potrošnje, entropije i praznine u umetničkim radovima Milana Atanaskovića”. Kustos. 
  2. ^ a b „REGARDS SUR L'ART DE "L'AUTRE" EUROPE - L'art contemporain est-européen après 1989, Olivier Vargin - livre, ebook, epub”. www.editions-harmattan.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 2021-02-19. 
  3. ^ „Art Posthume à la galerie Artcore de 17 novembre 2004 - 15 decembre 2004”. Holy Chic - Paris Urban Gourou. Pristupljeno 2021-02-19. 
  4. ^ „Milan Atanaskovic”. www.paris-art.com. Pristupljeno 2021-02-19. 
  5. ^ „Milan Atanasković - Centre culturel de Serbie”. www.ccserbie.com. Pristupljeno 2021-02-19. [mrtva veza]
  6. ^ „Utopie distribuée — White Project Gallery — Exhibition”. Slash Paris (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-19. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]