Pređi na sadržaj

Nikodim Kožejezerski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nikodim Kožejezerski
Lični podaci
Datum rođenja1545 - 1575
Mesto rođenjaRostovska oblast, Ruska imperija,
Datum smrti3 (13) jul 1640
Mesto smrtiKožejerski manastir, Onežski rejon,
Svetovni podaci
Praznik3. avgust

Nikodim Kožejezerski (rođ. Nikita; u. 1640) - prepodobni Ruske Pravoslavne Crkve; u brojnim izvorima opisan je kao Nikodim Hozjugski (Huzjugski).

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Nikita je rođen u selu Ivankovo, u blizini grada Rostova, između 1545. i 1575. godine. Njegovi roditelji su bili imućni i pobožni seljani. Pošto je u mlčadosti ostao bez roditelja, Nikita je otišao u grad Jaroslavlj i tamo naučio kovački zanat, čime je zarađivao za život. Od detinjstva se odlikovao pobožnošću i, prema crkvenom istoričaru B.V. Titlinovu, „vodio je umeren i vredan život“[1].

Kožejezerski manastir

[uredi | uredi izvor]

Iz Jaroslavlja se preselio u Moskvu, gde je posle izvesnog vremena, povinujući se dugogodišnjim željama, došao u Čudovski manastir i zamolio da ga iguman Pafnutije primi kao jednog od bratije. Posle ispita, 31. oktobra 1595. godine, zamonašen je sa imenom Nikodim. Nikodim je proveo jedanaest godina u Čudotvskom manastiru pod rukovodstvom svog mentora arhimandrita Pafnutija, izdvajajući se među bratijom svojim blagočestivim podvizima. Kada je Pafnutije 1606. godine postavljen za mitropolita Krutickog, Nikodim je odlučio da napusti manastir. Pošto je godinu dana živeo pod Pafnutijem u Kruticima, on je zatim izabrao za mesto stanovanja skit Kožejezersku u Arhangelskoj guberniji, na obali Kožozera. Ali ovde je ostao samo godinu i po jer je želeo da nađe potpunu samoću[2].

U leto 1609. godine otac Nikodim odlazi iz manastira u pustu oblast na obali reke Hozjuge, ovde je svojim rukama sagradio malu keliju, obradio zemlju za krompir, lovio ribu i jeo je, „prepuštajući se delima pobožnosti“. Slava pustinjaka Hozjuga se nadaleko proširila i stigla do Moskve. I sam patrijarh Joasaf I je saznao za podvige svetitelja i u znak poštovanja poslao mu je bundu od lisice, koju, međutim, Nikodim nije prihvatio, već je poslao u manastir[3].

Nekoliko meseci pre smrti, monah je, na molbu bratije Kožejezerskog manastira, napustio svoju usamljenu keliju u pustinji i nastanio se u manastiru, gde je i upokojio 3. jula 1640. godine i sahranjen u crkvi Bogojavljenja Kožejezerskog manastira[4].

Godine 1662. Nikodim Kožejezerski je kanonizovan, a 1695. godine pronađene su njegove mošti netljene[5].

Njegov spomen praznuje se 3. jula (dan smrti), 3. avgusta i 31. oktobra (u Saboru Arhangelskih, Novgorodskih i Rostovsko-Jaroslavskih svetih)[6].

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Polosa, S.V. (2022), English-Russian thematic dictionary, OOO «GEOTAR-Media» Publishing Group, str. 1—144, Pristupljeno 2024-03-19 
  2. ^ Pulkin, Maxim (2023). „Hagiographies of Saints and the “Fiery Death” (Based on Peter Prokopyev’s Letter)”. State Religion and Church in Russia and Worldwide. 41 (1): 136—150. ISSN 2073-7211. doi:10.22394/2073-7203-2023-41-1-136-150. 
  3. ^ Kalugin, Vasilij (2022-12-30). „Book review: Fedotova M.A. Saint Demetrius of Rostov: Life, Service, Miracles. Research and texts. St. Petersburg: Publishing House «Pushkinsky Dom», 2022. – 560 p.”. Russian Foundation for Basic Research Journal. Humanities and social sciences: 144—148. ISSN 2587-6090. doi:10.22204/2587-8956-2022-110-03-144-148. 
  4. ^ „NIKODIM KOŽEEZERSKIЙ - Drevo”. drevo-info.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-03-19. 
  5. ^ Golubinskiй, Evgeniй Evsigneevič (2020-02-12). „EVGENIЙ EVSIGNEEVIČ GOLUBINSKIЙ Istoriя russkoй cerkvi. Monašestvo”. Fontes Slaviae Orthodoxae. 2 (2): 167—248. ISSN 2544-6584. doi:10.31648/fso.5100. 
  6. ^ „Sveti prepodoni Nikodim kožejezerski”. Prijateljboziji.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-03-19.