Nikolaj Ščors
Lični podaci | |
---|---|
Puno ime | Nikolaj Aleksandrovič Ščors |
Datum rođenja | 6. jun 1895. |
Mesto rođenja | Snovsk, Ruska Imperija |
Datum smrti | 30. avgust 1919.24 god.) ( |
Mesto smrti | Volinjska gubernija |
Nikolaj Aleksandrovič Ščors (rus. Никола́й Алекса́ндрович Щорс; 25. maj/6. jun 1895 — 30. avgust 1919) bio je oficir Ruske carske vojske i komandant ukrajinskih pobunjeničkih snaga za vreme Prvog svetskog rata, načelnik divizije Crvene armije za vreme Građanskog rata u Rusiji, član Komunističke partije od jeseni 1918. (do tada je bio blizak levim eserima).
Biografija
[uredi | uredi izvor]Mladost
[uredi | uredi izvor]Rodio se i odrastao u Snovsku u Velikoščimelskoj parohiji Gorodnjanskog okruga Černigovske gubernije (od 1924. grad Snovsk, sada centar rajona, grad Ščors Černigovske oblasti, Ukrajina) u mnogodetnoj porodici železničarskog radnika s mnogo dece.
Jula 1914. završio je vojno-bolničarsku školu u Kijevu.
Prvi svetski rat
[uredi | uredi izvor]Rusko carstvo stupilo je 1. avgusta 1914. u Prvi svetski rat, a Nikolaj je imenovan na dužnost vojnog bolničara artiljerijskog puka s pravima vojnog dobrovoljca. Tokom 1914. i 1915. učestvovao u borbenim dejstvima na Severozapadnom frontu.
Krajem oktobra 1915. godine dvadesetogodišnji Ščors određen je na aktivnu vojnu službu i preveden u redova u rezervnom bataljonu. Januara 1916. upućen je na četvoromesečni ubrzani kurs Vojne škole u Vilnjusu, koja je bila premeštena u Poltavu. Zatim je u činu zastavnika služio na dužnosti mlađeg oficira čete u 335. Anapskom pešadijskom puku 84. pešadijske divizije, koja je dejstvovala na Jugozapadnom i Rumunskom frontu. Aprila 1917. godine dobio je čin potporučnika (starešinstovo od 1. februara 1917).
Na vojnoj Nikolaj se razboleo od otvorene forme tuberkuloze, te je u maju 1917. upućen na lečenje u Simferopolj, u vojnu bolnicu. Tamo se, prisustvujući mitinzima vojnika rezervnog puka, priključio revolucionarnom pokretu.
Posle Oktobarske revolucije, 30. decembra 1917, Ščors je oslobođen vojne službe zbog bolesti, te se vratio u rodno mesto, u Snovsk.
Građanski rat
[uredi | uredi izvor]Marta 1918. godine, kada je nemačka vojska okupirala Černigovsku guberniju, Ščors se s grupom drugova povukao iz Snovska u Semenovku. Tamo je rukovodio objedinjenim pobučeničkim partizanskim odredom Novozipkovskog okruga, učestvujući marta-aprila 1918. u borbama s okupatorima u blizini Zlinke, Klinaca.
Pod pritiskom jačih snaga protivnika partizanski odred povukao se na teritoriju Sovjetske Rusije i početkom maja 1918. predao se ruskim vlastima. Ščors se uputio u Samaru, a zatim u Moskvu. Prihvatio je učešće u revolucionarnom pokretu, upoznao se sa liderima boljševika i levih esera.
Istraživanja o smrti
[uredi | uredi izvor]Zvanična verzija da je Ščors poginuo u borbi od zrna petljurovskog mitraljesca, kritikovana je počev od 60-ih godina, koje je obeležilo „Hruščovljevo otopljavanje“.
Istraživači su u početku za ubistvo komandanta optužili Ivana Dubova, koji je tokom Građanskog rata bio zamenik Nikolaja Ščorsa u 44. divizije.
Porodica
[uredi | uredi izvor]- Žena — Fruma Efimovna Rostova-Ščors
- Ćerka — Valentina Nikolaevna Ščors, udata za teorijskog fizičara I. M. Halatnikova.