Oneir

Oneiri su u grčkoj mitologiji bili demoni sna.
Mitologija
[uredi | uredi izvor]Oneiri su mogli imati različite oblike, a ljudima su pristizali poput daška vetra koji je prolazio kroz ključaonice. Njihov zadatak je bio da usnule upute na pravi put ili da ih zavaraju. Oneira je bilo i više i zamišljani su kao demoni ili duhovi sa tamnim krilima. Oni su se pojavljivali poput grupe ptica ili slepih miševa, dolazeći noću iz svoje pećine u Erebu, zemlji večite tame iza izlazećeg Sunca, odnosno kraj Okeana, blizu zemlje mrtvih. Visili su pod lišćem drveća ili po zidinama pećina. Pri dolasku ljudima, oni su prolazili kroz dve kapije; jedna je bila sačinjena od rogova i donosila je proročke snove, poslate od bogova. Takvi snovi su stizali posle ponoći. Pre ponoći su stizali lažni snovi, koji su prolazili kroz kapiju od slonovače.[1][2]
U početku su Oneiri bili personifikacija bez božanskih moći. Kasnije u helenističko-rimskoj epohi, Oneir postaje pratilac Hermesa, a u poznoj antici postaju samostalna božanstva.[1]
Kao njihove roditelje, Higin je navodio Ereba i Niks, Hesiod u teogoniji samo Niks, Ovidije u „Metamorfozama“ Hipnosa[2], a Euripid Geju[3]. Ovidije takođe navodi da su njihova imena Morfej, koji je ujedno i vođa, Ikel ili Fobetor i Fantas. Neki izvori navode i Epijala.[2]
Druge ličnosti
[uredi | uredi izvor]Oneir je bio i sin Ahila i Dejdamije.[3]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
- ^ a b v theoi.com: Oneiroi, Pristupljeno 17. 4. 2013.
- ^ a b Greek Myth Index: Oneirus Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (28. novembar 2010), Pristupljeno 17. 4. 2013.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]