Petar Ozgijan
Petar Ozgijan | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. april 1932. |
Mesto rođenja | Dubrovnik, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 1. april 1979.46 god.) ( |
Mesto smrti | Zagreb, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija |
Petar Ozgijan (Dubrovnik, 1932 — Zagreb, 1979) bio je srpski kompozitor, jermenskog porekla.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Petar Ozgijan je rođen u Dubrovniku 1932. godine. Diplomirao je 1959. i magistrirao 1964. kompoziciju u klasi Stanojla Rajičića na Muzičkoj akademiji u Beogradu (sada Fakultetu muzičke umetnosti). Predavao je teorijske predmete u Muzičkoj školi Slavenski 1959. do 1964, a potom na Muzičkoj akademiji u Beogradu) od 1964. do 1979. Godine 1963. napisao je teorijsku studiju "Razvoj i oblici kadence u evropskoj muzici" (posthumno objavljena 1985). Njegovo muzičko stvaralaštvo prvenstveno je usmereno na instrumentalnu muziku. Proučavajući Ozgijanov opus, Vlastimir Peričić ističe kako su dela iz ranog kompozitorovog opusa bliska neoklasičnom stilu po čvrstoj formalnog građi i tonalnom harmonskom jeziku. U ostvarenjima iz kasnije faze Ozgijan izlazi iz okvira klasične forme i tonalnosti, ustupivši mesto smelom izrazu jedne savremene emotivnosti. Petar Ozgijan je umro 1979. godine.[1]
Dela
[uredi | uredi izvor]Među značajnija dela ubrajaju se: Poema eroico za veliki orkestar (1959), Meditacije za dva klavira, gudače i udaraljke (1962), Koncert za orkestar Siluete (1963), Sigogis za orkestar (1967), Diferencias za violinu i orkestar(1970), Gudački kvartet (1972), Simfonija ’75 (1975), Instrumentalne pesme za ženski hor (1977), Nocturno za gudače (1977). Kompozicija Za Mimu (1978) posvećena je srpskom klarinetisti Milenku Stefanoviću.[2]
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Među priznanjima izdvajaju se Nagrada "Stevan Hristić" (za delo Poema eroico) i Oktobarska nagrada grada Beograda (za delo Nocturno) dodeljena posthumno 1979. godine.
Reference
[uredi | uredi izvor]Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]