Ajše-sultanija (ćerka Ahmeda I)
Ajše-sultanija | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1607 |
Mesto rođenja | Istanbul, |
Datum smrti | maj 1657 (starost 49–50) |
Mesto smrti | Istanbul, |
Grob | Džamija Ahmedija |
Porodica | |
Supružnik |
|
Potomstvo | Mustafa-beg |
Roditelji | Ahmed I Kosem |
sultanija Osmanskog carstva |
Ajše-sultanija je bila najstarija ćerka Ahmeda I i Kosem-sultanije.
Život[uredi | uredi izvor]
Detinjstvo[uredi | uredi izvor]
Ajše je rođena 1607. godine[1]. Najverovatnije je dobila ime po tetki sultana Ahmeda, Ajše-sultaniji, koja je preminula pre njenog rođenja.
Prvi brak[uredi | uredi izvor]
Osmanske princeze obično su bile udavane za uticajne osmanske zvaničnike od strane sultana. Često su budući muževi birani od strane majki osmanskih princeza na osnovu političkih prednosti. Međutim, princeze su u braku imale privilegije koje su ih razlikovale od drugih muslimanki: imale su pravo da budu jedina žena svog supružnika, da odbiju da konzumiraju brak dok ne budu spremne i da se razvedu ako to žele. Ajše i njena sestra Fatma-sultanija bile su ekstremni primeri, jer su se udavale nekoliko puta.
Ajše je udata kao petogodišnja devojčica za velikog vezira Nasuh-pašu[2]. Proslave njene veridbe i svadbene svečanosti, kao i proslave njene polusestre Gevherhan sa Okuz Kara Mehmed-pašom, koje su se odvijale više meseci te 1612. godine, bile su tako detaljno i ekstravagantno ukrašene po naređenju njihovog oca Ahmeda I, da su bile široko zapažene.
Ajše je počela da živi sa svojim mužem od jula 1614. godine u palati nasuprot okruga Salačak, sve dok Nasuh-paša nije pogubljen 17. oktobra 1614. godine zbog podmićivanja. Veruje se da je Nasuh-paša pogubljen pred devojčicom[3]. U pašinoj smrti je imala udjela sestra sultana, Šah-sultanija.
Drugi brak[uredi | uredi izvor]
Ajše se po naređenju polubrata Osmana II udala 1620. godine za namesnika Budima, Karakaš Mehmed-pašu, sve dok paša nije poginuo u ratu protiv Poljske 14. septembra 1621.[4]
Treći brak[uredi | uredi izvor]
1624. godine Kosem sultanija je dala Ajšinu ruku Hafiz Ahmed-paši[2]. Paša je nakon smrti velikog vezira Čerkez Mehmed Ali-paše postao veliki vezir, i bio je na toj poziciji sve do 1. decembra 1626. godine. Dana 25. oktobra 1631. postao je ponovo veliki vezir, a pre toga je bio namesnik Vana. Poginuo je 10. februara 1632. tokom pobune janjičara.
Sa njim je imala sina Mustafu-bega (1628-1670).
Četvrti brak[uredi | uredi izvor]
Samo mesec dana nakon ubistva Hafiz-paše tokom pobune janjičara protiv njenog brata Murata IV, Ajše je udata za Murtaza-pašom koji je bio namesnik Dijarbekira. Međutim, zajednički život je počeo tek 1635. godine. Stari i bolesni muž, koga je mrzela prema izveštajima iz Mletačke republike[5], umro je tokom Muradove kampanje protiv Jerevana 1. aprila 1636. godine.
Peti i šesti brak[uredi | uredi izvor]
Nakon smrti Murtaza-paše, Ajše je udata 1637. godine za Dželep Ahmed-pašu, koji je bio namesnik Damaska i Alepa. Ahmed-paša je tokom svog ponovnog postavljanja na mesto guvernera Damaska ubio nekog plemića, zbog čega je bio po naređenju sultana Ibrahima odveden u Istanbul i utamničen sve do 1643, kada je pomilovan i pušten na slobodu. Brak se završio pašinom smrću u novembru 1644.[6]
Već u martu 1645. godine Ajše se udaje po naređenju svoje majke za Vojnuk Ahmed-pašu , guvernera Adane i admirala flote (1648-1649). Paša poginuo 28. jula 1649. godine tokom Kandijskog rata, kada je u njega pucao top.[7]
Sedmi brak[uredi | uredi izvor]
Ajše je 28. oktobra 1654. bila verena za Ibšir Mustafa-pašu[8]. Zahvaljujući braku, Mustafa-paša je dobio mesto velikog vezira[9]. Zabeleženo je da je sa nestrpljenjem čekala dolazak svog budućeg muža koji je kasnio mesecima - čak je poslala nekoliko emisara da ga dovedu u glavni grad. Njen lični sluga Merdžan-aga je uspeo u tome, a kada su Mustafa-paša i njegove trupe stigli do palate u Uskudaru, ona je njega i pozvane državne goste primila s bogatom trpezom[10]. Venčanje se održalo 28. februara 1655. godine, ali je zajednički život kratko trajao pogubljenjem muža 11. maja 1655. godine po naređenju sultana Mehmeda.[11]
Osmi brak[uredi | uredi izvor]
Ajše-sultanija se poslednji put udala u decembru 1656. godine za Ermeni Suljman-pašu. Nakon pet meseci Ajše-sultanija umire[9][5], a Sulejman-paša se ponovno ženi Ajše-sultanijom, ćerkom Murata IV.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Peirce 1993, str. 246.
- ^ a b Uluçay 1985, str. 50.
- ^ Börekçi 2010, str. 240.
- ^ Sakaoğlu 2008, str. 232.
- ^ a b Sakaoğlu 2008, str. 233.
- ^ Dumas, Juliette (2013). Les perles de nacre du sultanat: Les princesses ottomanes (mi-XVe – mi-XVIIIe siècle). str. 464.
- ^ Gülsoy 2004, str. 95–96.
- ^ Gülsoy 2004, str. 96.
- ^ a b Uluçay 1985, str. 51.
- ^ Uluçay 1956, str. 101.
- ^ Peirce 1993, str. 147.