Pređi na sadržaj

Ajše-sultanija (ćerka Ahmeda I)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ajše-sultanija
Lični podaci
Datum rođenja1607
Mesto rođenjaIstanbul,
Datum smrtimaj 1657 (starost 49–50)
Mesto smrtiIstanbul,
GrobDžamija Ahmedija
Porodica
Supružnik
  • Nasuh-paša (v. 1612 —  s. 1614)
  • Karakaš Mehmed-paša (v. 1620 —  s. 1621)
  • Hafiz Ahmed-paša (v. 1624 —  s. 1632)
  • Murtaza-paša (v. 1633 —  s. 1636)
  • Dželep Ahmed-paša (v. 1637 —  s. 1644)
  • Vojnuk Ahmed-paša (v. 1645 —  s. 1649)
  • Ibšir Mustafa-paša (v. 1655 —  s. 1655)
  • Ermeni Sulejman-paša-paša (v. 1656)
PotomstvoMustafa-beg
RoditeljiAhmed I
Kosem
sultanija Osmanskog carstva

Ajše-sultanija je bila najstarija ćerka Ahmeda I i Kosem-sultanije.

Život[uredi | uredi izvor]

Detinjstvo[uredi | uredi izvor]

Ajše je rođena 1607. godine[1]. Najverovatnije je dobila ime po tetki sultana Ahmeda, Ajše-sultaniji, koja je preminula pre njenog rođenja.

Prvi brak[uredi | uredi izvor]

Osmanske princeze obično su bile udavane za uticajne osmanske zvaničnike od strane sultana. Često su budući muževi birani od strane majki osmanskih princeza na osnovu političkih prednosti. Međutim, princeze su u braku imale privilegije koje su ih razlikovale od drugih muslimanki: imale su pravo da budu jedina žena svog supružnika, da odbiju da konzumiraju brak dok ne budu spremne i da se razvedu ako to žele. Ajše i njena sestra Fatma-sultanija bile su ekstremni primeri, jer su se udavale nekoliko puta.

Ajše je udata kao petogodišnja devojčica za velikog vezira Nasuh-pašu[2]. Proslave njene veridbe i svadbene svečanosti, kao i proslave njene polusestre Gevherhan sa Okuz Kara Mehmed-pašom, koje su se odvijale više meseci te 1612. godine, bile su tako detaljno i ekstravagantno ukrašene po naređenju njihovog oca Ahmeda I, da su bile široko zapažene.

Ajše je počela da živi sa svojim mužem od jula 1614. godine u palati nasuprot okruga Salačak, sve dok Nasuh-paša nije pogubljen 17. oktobra 1614. godine zbog podmićivanja. Veruje se da je Nasuh-paša pogubljen pred devojčicom[3]. U pašinoj smrti je imala udjela sestra sultana, Šah-sultanija.

Drugi brak[uredi | uredi izvor]

Ajše se po naređenju polubrata Osmana II udala 1620. godine za namesnika Budima, Karakaš Mehmed-pašu, sve dok paša nije poginuo u ratu protiv Poljske 14. septembra 1621.[4]

Treći brak[uredi | uredi izvor]

1624. godine Kosem sultanija je dala Ajšinu ruku Hafiz Ahmed-paši[2]. Paša je nakon smrti velikog vezira Čerkez Mehmed Ali-paše postao veliki vezir, i bio je na toj poziciji sve do 1. decembra 1626. godine. Dana 25. oktobra 1631. postao je ponovo veliki vezir, a pre toga je bio namesnik Vana. Poginuo je 10. februara 1632. tokom pobune janjičara.

Sa njim je imala sina Mustafu-bega (1628-1670).

Četvrti brak[uredi | uredi izvor]

Samo mesec dana nakon ubistva Hafiz-paše tokom pobune janjičara protiv njenog brata Murata IV, Ajše je udata za Murtaza-pašom koji je bio namesnik Dijarbekira.  Međutim, zajednički život je počeo tek 1635. godine. Stari i bolesni muž, koga je mrzela prema izveštajima iz Mletačke republike[5], umro je tokom Muradove kampanje protiv Jerevana 1. aprila 1636. godine.

Peti i šesti brak[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti Murtaza-paše, Ajše je udata 1637. godine za Dželep Ahmed-pašu, koji je bio namesnik Damaska i Alepa. Ahmed-paša je tokom svog ponovnog postavljanja na mesto guvernera Damaska ubio nekog plemića, zbog čega je bio po naređenju sultana Ibrahima odveden u Istanbul i utamničen sve do 1643, kada je pomilovan i pušten na slobodu. Brak se završio pašinom smrću u novembru 1644.[6]

Već u martu 1645. godine Ajše se udaje po naređenju svoje majke za Vojnuk Ahmed-pašu , guvernera Adane i admirala flote (1648-1649). Paša poginuo 28. jula 1649. godine tokom Kandijskog rata, kada je u njega pucao top.[7]

Sedmi brak[uredi | uredi izvor]

Ajše je 28. oktobra 1654. bila verena za Ibšir Mustafa-pašu[8]. Zahvaljujući braku, Mustafa-paša je dobio mesto velikog vezira[9]. Zabeleženo je da je sa nestrpljenjem čekala dolazak svog budućeg muža koji je kasnio mesecima - čak je poslala nekoliko emisara da ga dovedu u glavni grad. Njen lični sluga Merdžan-aga je uspeo u tome, a kada su Mustafa-paša i njegove trupe stigli do palate u Uskudaru, ona je njega i pozvane državne goste primila s bogatom trpezom[10].  Venčanje se održalo 28. februara 1655. godine, ali je zajednički život kratko trajao pogubljenjem muža 11. maja 1655. godine po naređenju sultana Mehmeda.[11]

Osmi brak[uredi | uredi izvor]

Ajše-sultanija se poslednji put udala u decembru 1656. godine za Ermeni Suljman-pašu. Nakon pet meseci Ajše-sultanija umire[9][5], a Sulejman-paša se ponovno ženi Ajše-sultanijom, ćerkom Murata IV.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Peirce 1993, str. 246.
  2. ^ a b Uluçay 1985, str. 50.
  3. ^ Börekçi 2010, str. 240.
  4. ^ Sakaoğlu 2008, str. 232.
  5. ^ a b Sakaoğlu 2008, str. 233.
  6. ^ Dumas, Juliette (2013). Les perles de nacre du sultanat: Les princesses ottomanes (mi-XVe – mi-XVIIIe siècle). str. 464. 
  7. ^ Gülsoy 2004, str. 95–96.
  8. ^ Gülsoy 2004, str. 96.
  9. ^ a b Uluçay 1985, str. 51.
  10. ^ Uluçay 1956, str. 101.
  11. ^ Peirce 1993, str. 147.