Tvrđava Kulič
44° 42′ 50″ S; 21° 01′ 47″ I / 44.71385° S; 21.02968° I
Kulič | |
---|---|
![]() Ruševine grada Kulič | |
Opšte informacije | |
Mesto | Kulič |
Opština | Smederevo |
Država | ![]() |
Vrsta spomenika | tvrđava |
Vreme nastanka | 17–18. vek |
Tip kulturnog dobra | zaštićen spomenik kulture |
Nadležna ustanova za zaštitu | Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo |
spomenicikulture |
Tvrđava Kulič nalazi se u neposrednoj blizini ušća Velike Morave u Dunav, nedaleko od istoimenog naselja. Ostalo je izvan prostora zaštićenog nasipom, pa je naročito posle izgradnje hidroelektrane Đerdap I periodično preplavljeno i često nepirstupačno. Njegovi ostaci predstavljaju spomenik kulture.[1]
Pouzdanu sliku o njegovom istorijskom i arhitektonskom razvoju teško je sklopiti, zbog oskudnih istrijskih podataka i nedovoljne arheološke istraženosti.
Izgled tvrđave
[uredi | uredi izvor]Danas vidljivi ostaci utvrđenja mogu se datovati u vreme tursko-austrijskih sukoba, krajem 17. i početkom 18. veka. Zidano je pretežno od kamena, ali je korišćena i opeka, a kao vezivo krečni malter. U osnovi ima poligonalni (najverovatnije šestougaoni) oblik, sa dve kapije i više topovskih otvora. Sa svih strana je opasano vodenim rovom, povezanim sa Dunavom. Ima prečnik od približno 70 m i bedeme očuvane do visine od 5 m.
Značaj
[uredi | uredi izvor]Ovo utvrđenje je podignuto još u kasno antičko doba kad je zbog pristajanja lađa ušće Velike Morave sa obe strane bilo obezbeđeno tvrđavama Kulič sa leve i Marguma sa desne strane. S obzirom na značajan strateški položaj važan za kontrolu kopnenih i vodenih puteva, koji su se ovde ukrštali, pretpostavlja se da je prvi vojni objekat sagrađen već početkom rimske kolonizacije Podunavlja (1–2. vek n. e) i formiranja vojne granice (limesa) duž desne obale Dunava, koju je činio sistem različitih vojnih objekata povezanih putem. U ranovizantijsko doba car Justinijan (527—565) je uz brojna druga utvrđenja, verovatno obnovio i Kulič grad, a i tokom srednjeg veka i u periodu turske vlasti je uz različite prepravke bilo aktivno vojno uporište. Korišćeno je i tokom velikih svetskih ratova u 20. veku, kada je izgrađeno nekoliko betonskih bunkera. Unutar utvrđenja se do sredine osamdesetih godina 20. veka nalazilo seosko groblje, kada je izmešteno na zaštićenu lokaciju bližu današnjem naselju.
Istorija je zabeležila da je na ušću Morave Dioklecijan pobedio Karina 285. godine. Pored Kuliča je išao drum od Beograda do Carigrada duž desne obale Dunava do Kostolca, a posle je skretao ka unutrašnjosti.
Postepeno je zbog gustog rastinja i vode postalo gotovo nepristupačno i teško sagledivo. U blizini utvrđenja nalazi se Šalinački lug.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo/Kulič grad”. Arhivirano iz originala 27. 12. 2014. g. Pristupljeno 21. 12. 2014.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd
- Lista spomenika
- Kulič grad u rastinju i korovu („Pres“, 23. maj 2012) Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (6. april 2023)
- Kulič grad srbijauslici.blogspot.rs (jezik: srpski)
- Castra Margensia dare.ht.lu.se