Pređi na sadržaj

Josif Flavije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Josephus)
Josif Flavije

Josif Flavije (lat. Flavius Iosephus; Jerusalim, rođ. 37. ili 38 -umro posle 100) je bio jevrejski vojskovođa, istoričar i pisac.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Jerusalimu kao izdanak uglednog roda. Do sticanja rimskog građanstva njegovo ime bilo je Josif sin Matijin (heb. Joseph ben Matityahu). Bio je sveštenik jerusalimskog hrama, a po političkom uverenju i pripadnosti bio je farisej. Nakon što je rimski prokurator Galileje zarobio neke jevrejske sveštenike, otputovao je kao vešt pregovarač u Rim da bi ih izbavio.

Tokom boravka u Rimu toliko su ga fascinirali rimska kultura i običaji da je postao romanofil. U Prvom jevrejskom ustanku protiv Rimljana, koji je 66. buknuo u Judeji, ubrzo po njegovom povratku iz Rima u rodni Jerusalim, bio je u prilično neopredeljen između rodoljublja i romanofilstva. Nastojao je da se ustanak protiv rimskih okupatora što pre stiša uz što manje žrtava. Kad mu je bila poverena odbrana Galileje izvršio je svoju građansku dužnost i na kraju se predao rimskom vojskovođi Vespazijanu. Prorekao mu je da će uskoro postati rimski car, što se zaista i obistinilo dve godine kasnije. U znak priznanja za to proročanstvo Vespazijan je vidovitog Josifa, koji je bio njegov rob, proglasio slobodnim građaninom, a Josif je u znak zahvalnosti uzeo rodno ime svog zaštitnika - Flavije - pa se otada naziva Josif Flavije. Nastanio se u Rimu gde na grčkom piše Rat Jevreja, Stara istorija Judejstva i Protiv Apiona.

U velikom pohodu rimske vojske na Jerusalim 70. pratio je mladog vojskovođu Tita, Vespazijanovog sina. Prilikom dugotrajne i nadmoćne rimske opsade Jerusalima nagovarao je gradske vođe da se grad preda Rimljanima da bi se izbegle nepotrebne ljudske žrtve.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Josif Flavije napisao je na grčkom jeziku sledeća istorijska dela, koja su značajan antički istorijski izvor:

  • Judejski rat
  • Jevrejske starine
  • O starosti jevrejskog naroda
  • Životopis

Dela je pisao od 75. do 99. godine. U njima daje uvid u rani judaizam, ali valja obratiti pažnju na njegove apologetske namere, budući da je nastojao da rimskom svetu približi jevrejstvo, njihovim načinom izražavanja i razmišljanja.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Flavius Josephus Jewish priest, scholar, and historian”. Britannica. Pristupljeno 18. 1. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]