Pređi na sadržaj

Đuro Salaj

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
đuro salaj
Đuro Salaj
Lični podaci
Datum rođenja(1889-03-10)10. mart 1889.
Mesto rođenjaValpovo, Austrougarska
Datum smrti20. maj 1958.(1958-05-20) (69 god.)
Mesto smrtiLovran, kod Opatije
NR Hrvatska, FNR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ od1919.
Čingeneral-major u rezervi
U toku NOBurednik radio-stanice
Slobodna Jugoslavija

Odlikovanja
Orden junaka socijalističkog rada
Orden narodnog oslobođenja Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem

Đuro Salaj (Valpovo, 10. mart 1889Lovran, kod Opatije, 20. maj 1958) bio je komunistički revolucionar, društveno-politički radnik FNR Jugoslavije i junak socijalističkog rada.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1889. godine u Valpovu. Potiče iz siromašne radničke porodice, otac mu je bio stolar. Posle završene osnovne škole, izučio je krojački zanat. Kao krojački radnik 1906. godine pristupa Savezu radništva odjevne industrije i obrta u Zagrebu.

U potrazi za poslom 1907. godine odlazi u Austriju i Bazenu pristupa Socijaldemokratskoj partiji. Potom radi posla odlazi u Švajcarsku i Nemačku. U Švajcarskoj, u Tunu, bio je izabran za sekretara mesne organizacije krojačnih radnika, koju je zastupao na Kongresu Sindikata tekstilnih i krojačkih radnika Švajcarske, održanog 1908. godine u Lozani.

Po povratku u zemlju, u leto 1909. godine, nastanio se u Sarajevu, gde je vršio dužnost sekretara Saveza krojačkih radnika Bosne i Hercegovine.

Godine 1919. na Kongresu Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, kome je prisustvovao kao delegat iz Slavonskog Broda, s grupom levičara, napušta Kongres i učestvuje u radu Akcionog odbora, koji je radio na pripremama za Kongres ujedinjenja. Jedan je od osnivača Socijaldemokratske radničke partije Jugoslavije, aprila 1919. godine.

Godine 1920. izabran je, na listi KPJ, za gradskog zastupnika u Slavonskom Brodu i poslanika Skupštine Požeške županije. Posle neuspelog atentata na kralja Aleksandra, juna 1921. godine, uhapšen je i na „Vidovdanskom procesu“, 23. februara 1922, osuđen na dve godine zatvora, koje je odležao u Požarevcu.

Za gradskog zastupnika u Slavonskom Brodu, ponovo je biran 1924. godine, na listi Nezavisne radničke partije Jugoslavije. Od 1925. do 1927. godine bio je sekretar Sindikata tekstilnih i odjevnih radnika u Zagrebu. Od 1927. do 1929. godine radio je u Centralnom komitetu KPJ, a potom u Birou CK KPJ u inostranstvu.

Godine 1930. otišao je u Sovjetski Savez, gde je radio kao predstavnik KPJ u Kominterni. Za vreme Staljinovih „čistki“, tokom tridesetih godina, radio je na Krimu, po preduzećima. Od 1942. do 1944. godine radio je kao spiker i urednik emisija radio-stanice „Slobodna Jugoslavija“.

Krajem 1944. godine vratio se u Jugoslaviju i bio član Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Januara 1945. godine na Prvoj zemaljskoj sindikalnoj konferenciji u Beogradu, izabran je za predsednika Centralnog odbora i na ovoj funkciji ostao do početka 1958. godine, kada je izabran u Savezno izvršno veće (SIV).

Za člana CK KPJ biran je od Trećeg kongresa, održanog 1926. godine, a za člana Politbiroa CK KPJ biran je na Petom i Šestom kongresu. Bio je član i Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

Umro je 20. maja 1958. godine u Lovranu, kod Opatije, a sahranjen je u Grobnici narodnih heroja na Mirogoju u Zagrebu

Radnički dom „Đuro Salaj“, sedište sindikata i prosvetnih ustanova u Zagrebu, nosi ime po njemu, kao i jedna od osnovnih škola u Subotici.[1] Po njemu je nazvana Škola za osnovno obrazovanje odraslih „Đuro Salaj”.

Odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada i drugim visokim jugoslovenskim odlikovanjima.

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Zvanični veb-sajt škole”. OŠ „Đuro Salaj” Subotica. Pristupljeno 3. 1. 2020. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mala enciklopedija Prosveta. Beograd 1959. godina.
  • Komunisti Jugoslavije 1919-1979. Eksport pres, Beograd, 1979. godina.
  • Đuro Salaj prilozi za biografiju o izbor radova. Slavonski Brod: Historijski institut Slavonije. 1968.