Pređi na sadržaj

Jermenska mitologija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jermenska mitologija svoje porjeklo vuče iz drevne države Urartu. Razvijala se postepenim prihvatanjem ideja, vjerovanja i božanstva Mesopotamije, Irana i Grčke.[1][2] Prema dosadašnjnim saznanjima, drevni Jermeni su u početku obožavali prirodu no vremenom ova vjerovanja su se preobrazila u poštovanje narodnih božanstava, od kojih su mnoga nastala u susjednim kulturama.

Nastanak jermenske mitologije[uredi | uredi izvor]

Bočni pogled na drevni hram u Garni.

Panteon jermenskih bogova (Dicov) nastao je u vrijeme organizovanja proto-jermenskih plemena, koja su, u početnom periodu svoga postojanja, naslijedila ključne elemente paganizma od proto-indo-evropskih plemena koja su naseljavala jermensko gorje. Značajan dio jezika kojim su se služila jermenska plemena u tome periodu  potiče od indoevropskog jezika, i koristio se u sakralne svrhe. Prvobitni kult je obožavao jedan vid neshvatljive više sile ili razuma zvanog Ara. Stari Jermeni su obožavali i svjetovno oličenje sunca se zvano Arev, a sami su se nazivali "djecom  sunca". Od davnina, kult obožavanja sunca zauzima posebno mjesto u jermenskoj mitologiji. Među najstarije vidove obožavanja koji vuku indo-evropske korjene spadaju kultovi orlova i lavova te obožavanje neba.

Tokom vremena jermenski panteon se širi te se pojavljuju nova božanstva jermenskog i nearijevskog porjekla. Štaviše, vrhovni bog jermenskog panteona, Vanatur, kasnije je zamjenjen Aramazdom. Aramazd je parćanski oblik imena Ahura Mazda.[3] Ovo božanstvo se pojavilo pod uticajem Zoroastrizma, ali sa djelimično očuvanim tradicionalnim jermenskim osobinama. Na sličan način je tradicionalna jermenska boginja plodnosti, Nar, bila zamjenjena sa boginjom Anait. 

Zoroastrizam je imao veliki uticaj na Jermene i njihovu mitologiju. Do kasnog parćanskog perioda, jermenske zemlje su nesumnjivo, uglavnom poštovale Zoroastrizam.[3]

U doba helenizma ( od 3. do 1. vjeka pre nove ere), drevni jermenski božanstva se poistovjećuju sa starogrčkim božanstvima: Aramazd sa Zevsom, Anait sa Artemidom, Vagan sa Herkulesom, Astik sa Afroditom,  Nane sa Atinom, Mir sa Hefestom, Tir sa Apolonom.

Nakon zvaničnog prihvatanja hrišćanstva u Jermeniji, nastale su nove vjerovanja i priče uslijed preobražavanja drevnih mitova i verovanja. Biblijski likovi su preuzeli na sebe uloge starih bogova i duhova. Jovan Krstitelj je, na primjer, nosio osobine koje se mogu naći i kod Vagna i Tira, dok Arhanđel Gavril ima slične osobine kao i Vagn.

Osnovni podaci o mnogobožačkim tradicijama Jermenije su sačuvani u djelima grčkih pisaca kao što su Platon, Herodot, Ksenofont i Strabon, vizantijskog istoričara Prokopija iz Cezareje, kao i srednjovekovnih jermenskih pisaca, kao što su Mojsije Horenski, Agatanđel, Eznik Kolbski, Seveos i Ananije Širakacije. Pored pisanih dokumenata, usmeno narodno predanje, takođe, obiluje podacima o ovim tradicijama.

Panteon[uredi | uredi izvor]

Savremeni prikaz Vagana Zmajoubice.

Panteon predhrišćanske Jermenije se mjenjao sa prolaskom vremena. Panteon koji je, u početku bio urartski po prirodi, se mjenjao uslijed semitskog, iranske i potom grčkog uticaja.

Rani period[uredi | uredi izvor]

  • Haldi ili Kaldi - vrhovni bog panteona u njegovoj ranoj fazi. S obzirom da mu ime postaje titula slična Baalu (tj. "Haldi/Baal grada", "Haldi/Baal oluje"), vremenom je zamjenjen Ahura Mazdom, postavši Aramazd (vidi dole). Zajedno sa sinovima Artinisom i Teispasom činio vrhovno trojstvo.[1]
  • Teispas ili Teišiba - bog oluje, Haldijev sin, sa kojim spada u vrhovnu trijadu božanstava.[1]
  • Šivini ili Artinis - bog sunca, Haldijev sin, sa kojim spada u vrhovnu trijadu božanstava.[1]
  • Selardi - supruga boga Mjeseca.[1]
  • Saris - najvjerovatnije iskvareni oblik imena boginje Ištar.[1]

Persijski uticaj[uredi | uredi izvor]

Elementi zoroastraizma su ušli u jermensku kulturu za vrijeme prevlasti Ahemenidskog carstva, iako vjerska konverzija nije bila nepotpuna te se Persijanci i Jermeni nikada nisu međusobno nisu prepoznavali kao istovjerni narodi[1] uprkos činjenici da su i jedni i drugi sebe nazivali "obožavaocima Mazde".[2]

  • Aramazd - srodan iranskom Ahur Mazdi (Ormuzd). Vrhovni bog jermenskog panteona, poistovjećivan sa Zevsom u Interpretatio Graeca, sa kojim je djelio mnoštvo karakteristika.[1][2] Ponekad je nazivan i Vanatur (gospodar Vana), posebno tokom novogodišnjih svečanosti. Zajedno sa Anait i Vaganom činio vodeđu trijadu panteona.[1] Aramazd je, s vremenom, preuzeo dobre osobine Baal Šamina.[2]
  • Anadatus - jermenska verzija zoroastrijanskog termina Ameša Spenta Ameretat.[1]
  • Anait - srodna iranskoj boginji Anahiti. Boginja plodnosti i rađanja te kćer ili supruga Aramazdova. Anait se poistovjećuje sa Artemidom i Afroditom. Hramovi posvećeni ovoj boginji su se nalazili u Armaviru, Artaksati i Aštišatu, savremenom Deriku.
  • Mir - srodan iranskom božanstvu Mitri. Bog sunca i svijetlosti, Aramazdov sin, brat Nane i Anait. Istorijski gledano, bez obzira na njegov visoki položaj u panteonu, Vagan se više poštovao nego sam Mir[1], štaviše, obožavanje Mira je bilo sastavni dio poštovanja kulta Vagana[4]). Saznanja o kultu Mira su oskudna. Poznate su samo sličnosti sa persijskim Mitrom te nedostatak mitraističkih misterija[1] u njegovom kultu. Mir je poistovjećen sa Hefestom od strane Mojsija Horenskog i kasnijih autora.[2] Glavni hram posvećen njemu se nalazio u gradu Bagariču[1] dok je hram u Garniju takođe bio njemu posvećen.
  • Omanos - jermenski oblik zoroastrijskog termina Vohu Manah.[1]
  • Spandaramet - božanstvo srodno iranskoj Spenta Armaiti,[1][5] Armazdova kćer i htonska boginja plodnosti, vinograda[1] i podzemnoga svijeta.[5] Prema prevodiocima nekoliko jermenskih Biblija, ime Spandaramet je korišteno kako bi se opisao Dionis u Drugoj Knjizi o Makavejcima 6:7. Ponekad je nazivana Sandaramet[1] ili Santamaret[5] označavajući tako povezanost sa zagrobnim svijetom jedinstvenim za jermensku teologiju, čak i u hrišćanskim spisima. Santarametakani su zli duhovi koji prebivaju u kraljevstvu ove boginje.[6]
  • Tir - još poznat kao Tiur. Postoji mogućnost dvojne sličnosti, sa iranskim Tirom (ili Tištrijom) ili sa (putem jermenske riječi dpir što znači pisar) vavilonskim Nabuom. U oba slučaja u pitanju je bog mudrosti, kulture i nauke. Glasnik je bogova[1][2] i vodič duša nedavno preminulih u zagrobni svijet.[2][7] Poistovjećen je sa grčkim Apolonom.[1] Tirova uloga vodiča mrtvih možda je preuzeta od luvijskog boga groma Tarhunda čije ime se koristilo kao prevedeni oblik mesopotamijskog boga podzemlja Nergala[2]. Tirov hram se nalazio u blizini Artaksate.
  • Covinar - strašna boginja mora i oluja, Vaganova ljubavnica.[8]
  • Vagan - srodan iranskom Veretragni. Bog oluje i ubica zmajeva, sličan grčkom Herkulu. Poistovjećivanje postaje potpuno kada jermenski prevodioci Biblije koriste ime Vagan kako bi preveli termin Herkul u Drugoj Knjizi o Makavejcima 4:19.[1] Ponekad nazivan po svojoj tituli Dovean, posebno u ulozi boga mora.[8] Vagan je preuzeo neke elemente huritskog boga oluje Tešuba putem urartskog Teišeba te daljim razvojem. Nakon prihvatanja hrišćanstva, narodno predanje je u Vaganu kao bogu oluje prepoznalo arhanđela Gavrila.[2] Glavni hram posvećen Vaganu se nalazio u gradu Derik, na teritoriji savremene Turske.

Postaleksandrijski uticaji[uredi | uredi izvor]

  • Astik - srodna semitskoj boginji Ištar, poistovjećena sa Venerom. Boginja plodnosti i Vagnova supruga. Njih dvoje su djelilihram u gradu Jaštišat.[1] Praznik  Vardavar je u početku bio u čast boginje Astik.
  • Barsamin - bog neba i vremena, izveden iz semitskog boga Baal Šamin.[1]
  • Nane - srodna elamskoj Nane, (od vavilonskog Nana),[1][9] uz dodatne osobine frigijske boginje Kibele.[10] Aramazdova kćerka, boginja ratovanja i materinstva. Poistovjećuje se sa Atinom.[11] Njen kult je bio povezan sa boginjom Anait, a oba njoj posvećena hrama su se nalazili jedan drugom u blizini, u gradu Gavar.

Čudovišta i duhovi[uredi | uredi izvor]

Aralez na bojnom polju.
  • Al - Al je zli patuljasti duh koji napada trudnice i krade novorođenčad. Opisan kao pola životinja i pola čovek, zube su mu od gvožđa a nokti od mesinga ili bakra. Obično nosi špicasti šešir ukrašen zvonicima, a može postati nevidljiv.[12][13]
  • Aralez - Aralezneri su najstariji bogovi jermenskog panteona. To su božanstva u obličju pasa sa moćima oživljavanja palih ratnika i mrtvih lizanjem rana dok ih ne očiste.
  • Devi - Devi su stvorenja u obliku duhova, načinjena od vazduha, a porijeklo vuku iz Zoroastrijanske mitologije i djele mnogo sličnosti sa anđelima. Prebivaju u ruševinama, objektima od kamena i po prirodi su povučeni.[13]
  •  Šahapet - Šahapeti su, po pravilu, prijateljski duhovi čuvari, koji  su se obično pojavljivali u obliku zmije. Naseljavali su kuće, bašte, polja, šume i groblja, između ostalog. Švaz šahapeti su najviše boravili na poljoprivrednim dobrima, dok su Švodi bili čuvari ognjišta. Švod prema kome se ukućani dobro odnose ih je mogao nagraditi zlatom, ali nepoštovani Švod je mogao izazvati razdor u kući i napustiti je.[13]
  • Nhang - Nhang (od persijske reči "krokodil") je čudovište u obliku zmije koje je prebivalo u rijekama te je imalo sposobnost da mjenja oblik. Često je vezivano uz uobičajne jermenske zmajeve. Stvorenje je moglo da se pretvori u foku ili da namami čovjeka pretvarajući se u ženu. Vukući je u dubinu, stvorenje utapa žrtvu nakon čega joj pije krv. Riječ "Nhang" se ponekad koristi kao svakodnevni izraz za morska čudovišta u drevnoj jermenskoj književnosti.[13]
  • Fiatik - Fiatik je veliko stvorenje koje spada u sisare a liči na grifona bez krila.
  • Pahapan Hreštak - anđeli čuvari.

Heroji i kraljevi iz legende[uredi | uredi izvor]

Semiramida posmatra tijelo Ara Prelijepog (slika Vardgesa Surenjana, 1899).

Ovi velikani su postali poznati zahvaljujući, uglavnom, hrišćanskim izvorima, iako postoji mogućnost da su  pripadali prijehrišćanskoj mitologiji.[10]

  •  Ara Prelijepi- privlačni ratnik koji je ubijen u ratu protiv kraljice Semiramide. U nekim verzijama mita vraćen u život zahvaljujući Semiramidinim molitvama.
  • Aram - pobjednik nad džinom Barsaminom. Postoji mogućnost da je prvobitno bio bog rata poznat kao Aremenius.[14]
  • Aik, ili Haik - legendarni praotac jermenskog naroda koji je vodio uspješan ustanak protiv vavilonskog kralja Bela.[10][15] Kada su Bel i njegove trupe progonili Aika i njegov narod, Aik je odapeo strijelu preko bojnoga polja, usmrtio Bela i tako uplašio i raspršio njegove vojnike.[15]
  • Ervaz i Jervant - mitski blizanci, čija majka je pripadala ogranku arsakidske dinastije u Jermeniji. Blizanci su se odlikovali krupnim rastom i pretjeranom osjetljivošću.
  • Karapet - mitološka figura prijehrišćanske Jermenije poistovjećena sa Jovanom Krstiteljom nakon prihvatanja hrišćanstva od strane Jermena. Karapet je obično prikazan kao bog groma duge svjetlucave kose sa ljubičastom krunom i krstom.
  • Nimrod - praunuk Nojev i kralj Sinara, prikazan u Bibliji kao moćan i uticajan čovjek te sposoban lovac.
  • Sanasar i Bagdasar - dva brata osnivača grada Sasuna, iz koga se razvila istoimena država. Sanasar je viđen kao predak nekoliko generacija heroja grada Sasuna.
  • Sarkis - junak, povezan sa prijehrišćanskim mitovima, kasnije poistovjećen sa hrišćanskim svecima istoga imena. Predstavljan je kao visok, vitak i privlačan vitez na bjelom konju. Sarkis je u stanju da prizove vjetar, oluje i mećave te da ih koristi protiv neprijatelja.
  • Semiramida - legendarna asirska kraljica koja je započela rat kako bi zadobila junaka Aru.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć "Armenia (Vannic)" by A.H. Sayce. str. 793-4; "Armenia (Zoroastrian)", by M(ardiros).
  2. ^ a b v g d đ e ž z Russell, James R. (15. 12. 1986). „ARMENIA AND IRAN iii. Armenian Religion”. Encyclopædia Iranica. Pristupljeno 3. 7. 2014. 
  3. ^ a b Mary Boyce.
  4. ^ "Mihr" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 671.
  5. ^ a b v "Santamaret" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 861.
  6. ^ Coulter, Charles Russell. Turner, Patricia. "Encyclopedia of Ancient Deities" McFarland & Co., Routledge, (2012). str. 438.
  7. ^ "Tiur (Tur)" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 959.
  8. ^ a b "Vahagn" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 991.
  9. ^ "Nane (Hanea)" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 703.
  10. ^ a b v Leeming 2005, str. 29
  11. ^ "Nane (Hanea)" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. (2009). str. 703.
  12. ^ History of Armenia by Vahan M. Kurkjian
  13. ^ a b v g englishatheist.org - This website is for sale! - englishatheist Resources and Information
  14. ^ "Aram" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. 2009. str. 96.
  15. ^ a b "Hayk" in Facts on File Encyclopedia of World Mythology and Legend, Third Edition, by Anthony Mercanante and James Dow, Infobase. (2009). str. 452.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Јерменска_митологија&oldid=27819836”