Jermensko kraljevstvo Kilikija
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Jermensko kraljevstvo Kilikija Կիլիկիոյ Հայոց Թագաւորութիւն | |||
---|---|---|---|
Jermensko kraljevstvo Kilikija | |||
Geografija | |||
Kontinent | Azija | ||
Regija | južna Turska | ||
Glavni grad | Tarsus, Sas | ||
Društvo | |||
Službeni jezik | jermenski, latinski, grčki, francuski, sirijski, nemački | ||
Religija | Jermenska apostolska crkva | ||
Politika | |||
Oblik države | kraljevina | ||
— Kralj | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | srednji vek | ||
— Osnivanje | 1198. | ||
— Ukidanje | 1375. | ||
Zemlje prethodnice i naslednice Jermenskog kraljevstva Kilikije | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Ovaj članak je deo serije o istoriji Turske |
Istorija Turske |
---|
Jermensko kraljevstvo Kilikija (jerm. Կիլիկիոյ Հայոց Թագաւորութիւն [Kilikio Hayots Tagavorutyun], fr. Le Royaume Arménien de Cilicie), poznato i pod nazivima Mala Jermenija, Kilikijska Jermenija, Kraljevina Kilikijska Jermenija ili Nova Jermenija, bila je nezavisna kneževina koju su u razvijenom srednjem veku osnovale jermenske izbeglice pred seldžučkom invazijom Jermenije. Za razliku od Jermenske kraljevine u antici, nalazila se u Kilikiji, oblasti severozapadno od Iskenderunskog zaliva u današnjoj južnoj Turskoj.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Jermensko kraljevstvo Kilikija nastalo je na temeljima kneževine koju je oko 1080. godine osnovala Rubenidska dinastija, koja je za sebe tvrdila da predstavlja ogranak šire porodice Bagratida. čiji su pripadnici kroz razne periode vladali Jermenijom i Gruzijom. U početku im je prestonica bila Tarsus, a kasnije Sis. Kao važan saradnik krstaša, kraljevstvo je smatrano bastionom hrišćanstva na Istoku. Za jermensku istoriju, kraljevina Kilikija je stekla važnost kada je u nju premešteno sedište katolikosa Jermenske apostolske crkve, odnosno jermenskog duhovnog vođe. Kada je 1198. godine Levon Veličanstveni krunisan za kralja, Kilikija je postala kraljevina. Godine 1226. krunu su preuzeli Hetumidi preko Hetuma I, drugog supruga kraljice Zabel. Hetumidski kraljevi su nastojali stvoriti sa Mongolima savez protiv muslimanskih neprijatelja, među kojima su se isticali Mameluci. Kada su se u 13. i 14. veku raspale krstaške države, a Mongoli islamizovali, Jermensko kraljevstvo je ostalo bez saveznika. Nakon besomučnih napada egipatskih Mameluka, Kilikija je pod dinastijom Lizinjan pala 1375. godine.
Značaj[uredi | uredi izvor]
Jermensko kraljevstvo Kilikija važno je zbog zapadnih uticaja na jermensko društvo kroz ekonomsku i vojnu saradnju. Pružalo je mnoge aspekte zapadnoevropskog života, uključujući viteštvo, zapadni način odevanja, korišćenje francuskih titula, imena i jezika. Kilikijsko društvo se približilo zapadnom feudalizmu. Evropski krstaši su od Jermena preuzeli način gradnje zamkova i crkvenu arhitekturu. Kraljevina je bila bogata, a luka Ajas služila je kao važno središte trgovine između Istoka i Zapada.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Fajfrić, Željko (2006). Istorija krstaških ratova. Sremska Mitrovica: Tabernakl. ISBN 978-86-85269-05-9.