Pređi na sadržaj

Jovan Lubardić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovan Lubardić
Lični podaci
Datum rođenja(1935-08-15)15. avgust 1935.(88 god.)
Mesto rođenjaRogatica, Kraljevina Jugoslavija
Književni rad
Najvažnija dela„Priča za moju ženu”; „Boja straha”; „Jupitre ti se ljutiš”; „Pasija po Ivanu”
NagradeIII nagrada na jugoslovenskom konkursu za moderni roman; I,II, III nagrada za radio-dramu; II ѕa pozorišnu dramu na konkursu FEDRAS-a.

Jovan Lubardić (Rogatica, 15. avgusta 1935) srpski je pripovjedač, romansijer, dramski pisac i prevodilac.[1] Višestruki dobitnik nagrada za radio-dramu, nagrade za pozorišnu dramu, a roman „Pasija po Ivanu” bio je u užem izboru za godišnju nagradu izdavačke kuće „Veselin Masleša“.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Jovan Lubardić rodio se u Rogatici 15. avgusta 1935. godine. Osnovnu školu pohađao je Rogatici, Negotinu, Knjaževcu, Beogradu i Nakovu kod Kikinde. Gimnaziju je završio u Travniku a studij jugoslovenskih književnosti i srpskohrvatskog jezika na filozofskom fakultetu u Sarajevu.[1]

Radio je kao pisar u Zavodu za zapošljavanje, bio profesor u osnovnoj školi i gimnaziji, bibliotekar, kustos Muzeja književnosti u Sarajevu, upravnik osnovne škole za obrazovanje odraslih „đuro đaković”, direktor Kulturno-informativnog centra, lektor i predavač na Univerzitetu u Dižone (1968-1973), urednik kompletnog dramskog programa Radio Sarajeva, samostalni urednik u redakciji III programa Radio Sarajeva, te direktor biblioteke „Hasan Kikić” u Sarajevu. Jedno vrijeme uređivao je časopis „Život”.

Prvu pripovjetku „Brat” objavio je u časopisu „Polet” 1953. godine, a sarađivao je u „Telegramu”, „Oslobođenju”, „Borbi”, „Politici”, „Književnoj reči”, „Reviji”, „Odjeku”, „Životu”, „Poljima”, i drugim.

Zastupljen je u antologijama, savremene, bosanskohercegovačke pripovjetke („Poslijeratna pripovjetka u BiH,1945-1975 ”, „Život 7-8 1971”, „Antologija bosanskohercegovačke pripovjetke dvadesetog stoljeća”, Život 7-8, 1980).

Prevođen je na francuski, slovenački, i makedonski jezik, a sam prevodi sa francuskog i ruskog.

„Priča za moju ženu” nagrađen je III nagradom na jugoslovenskom konkursu za moderni roman 1965. godine, a dobio je I nagradu za radio dramu „Zašto”, II i III nagrada za radio-dramu „Crni ovan s ludim vjetrom na rogovima”, „Onaj s druge strane vrata”, „A naš starac ima sve”, „Visoko nebo” i II nagradu ѕa pozorišnu dramu „Ječam u strani” na konkursu FEDRAS-a. Roman „Pasije po Ivanu” bio je u užem izboru za godišnju nagradu izdavačke kuće „Veselin Masleša” 1984.[2]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Radio drame:[1]

  • „Zašto” 1974.
  • „Crni ovan s ludim vjetrom na rogovima” 1975.
  • „Onaj s druge strane vrata” 1976.
  • „A naš starac je imaao sve” 1977.
  • „Povratna karta” 1978.
  • „Visoko nebo” 1980.
  • „Berza muževa” 1984.

Televizijske drame:[1]

  • „Izvor” emiovana 1979.

Pozorišna drama:[1]

  • „Ječam u strani” 1980.
  • „Jalovuša iz vrtača” 1980.

Filmski scenario:[1]

  • „Surova dijagonala” 1966.

Romani:[1]

  • „Priča za moju ženu” 1965.
  • „Boja straha” 1972.
  • „Pasija po Ivanu” 1983.

Pripovjetke:[1]

  • „Jupitere, ti se ljutiš” 1973.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž Lubardić, Jovan (1986). Francuski začin. Sarajevo: Veselin Masleša. str. 287. 
  2. ^ Jovan Lubardić: Jupitre, ti se ljutiš, Svjetlost Sarajevo 1984/1985.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jovan Lubardić: Jupitre, ti se ljutiš, Svjetlost Sarajevo 1984/1985.