Jolanda Poljska
Jolanda Poljska | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1235 |
Datum smrti | 11. jun 1298.62/63 god.) ( |
Mesto smrti | Gnjezno, |
Porodica | |
Supružnik | Boleslav Pobožni |
Potomstvo | Jadviga od Kališa, Elizabeta od Kališa |
Roditelji | Bela IV Marija Laskaris |
Dinastija | Arpadovci |
Jolanda Poljska (1235 - Gnjezno, 11. jun 1298) je bila supruga Boleslava Pobožnog i katolička svetiteljka. Bio je kćerke kralja Bele IV i kraljice Marije Laskaris.
Poznata kao Blažena Jolanda ili Jolanda od Ugarske. Takođe poznata i kao Jelena.
Bila je sestra Margarete od Mađarske i Kinge od Poljske (Kunigunda). Jedna od njenih tetaka po ocu bila je franjevka Elizabeta od Mađarske.
Život
[uredi | uredi izvor]Kao mlada devojka, Jolanda je poslata u Poljsku na podučavanje pod nadzorom svoje sestre vojvotkinje Kinge, koja je bila udata za vojvodu Poljske. Tamo je bila podstaknuta da se uda za vojvodu Boleslava Pobožnog, što je i učinila 1257. godine.[1][2] Imali su tri ćerke:
- Elizabeta od Kališa (1263 – 28. septembar 1304); udata za Henrika V, vojvodu od Legnice;
- Jadviga od Kališa (1266 – 10. decembar 1339); udala se za Vladislava I Kratkog, poljskog kralja;[3]
- Ana od Kališa (rođena 1278, datum smrti nepoznat); monahinja u Gnjeznu.
Za vreme braka bila je poznata po velikim uslugama siromašnima i potrebitima u zemlji, kao i po tome što je bila veliki dobrotvor manastira, samostana i bolnica koji su sa njima povezani. Njen muž joj je dao toliku podršku u njenim dobrotvornim akcijama da je zaradio nadimak „Pobožni“. Ostala je udovica 1279. godine.
Verski rad
[uredi | uredi izvor]Nakon Boleslavove smrti, vojovtkinje Jolanda i Kinga, zajedno sa jednom od Jolandinih ćerki, Anom, povukle su se u manastir Siromašne Klare koji je vojvotkinja Kinga osnovala u Sandezu. Prinuđena da se preseli zbog oružanog sukoba u regionu, vojvotkinja Jolanda je osnovala novi manastir u Gnjeznu.[4] Bila je nagovorena da postane igumanija zajednice monahinja neposredno pre smrti.
Poštovanje
[uredi | uredi izvor]Proglašena je kandidatom za sveca. Njene sestre, Kinga i Margaret, već su kanonizovane.
Porodično stablo
[uredi | uredi izvor]16. Geza II | ||||||||||||||||
8. Bela III | ||||||||||||||||
17. Eufrosina Kijevska | ||||||||||||||||
4. Andrija II Arpadović | ||||||||||||||||
18. Rene od Šatijona | ||||||||||||||||
9. Agnesa od Antiohije | ||||||||||||||||
19. Konstanca Antiohijska | ||||||||||||||||
2. Bela IV | ||||||||||||||||
20. Bertold I od Istre | ||||||||||||||||
10. Bertold IV, grof od Meranije | ||||||||||||||||
21. Hedwig of Wittelsbach | ||||||||||||||||
5. Gertruda Meranska | ||||||||||||||||
22. Dedo V, Count of Wettin | ||||||||||||||||
11. Agnes of Wettin and Rochlitz | ||||||||||||||||
23. Matilda of Heinsberg | ||||||||||||||||
1. Jolanda Poljska | ||||||||||||||||
12. Manuel Laskaris | ||||||||||||||||
6. Teodor I Laskaris | ||||||||||||||||
13. Ioanna Karatzaina | ||||||||||||||||
3. Marija Laskaris | ||||||||||||||||
28. Andronik Duka Anđeo | ||||||||||||||||
14. Aleksije III Anđeo | ||||||||||||||||
29. Euphrosyne Castamonitissa | ||||||||||||||||
7. Ana Anđelina Komnina | ||||||||||||||||
30. Andronik Duka Kamater | ||||||||||||||||
15. Eufrosina Duka Kamaterina | ||||||||||||||||
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Curta 2021, str. 527
- ^ „"Blessed Jolenta of Poland", Franciscan Media”.
- ^ Burkhardt 2019, str. 244–245
- ^ Roest 2013, str. 148
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Curta, Florin,, ur. (2021). The Routledge Handbook of East Central and Eastern Europe in the Middle Ages. Routledge. .
- Burkhardt, Julia (2019). "Friars and Princesses in Late Medieval Poland. Encounters, Interactions and Agency". In Jaspert, Nikolas; Just, Imke (eds.). Queens, Princesses and Mendicants: Close Relations in a European Perspective. LIT Verlag.
- Klaniczay, Gábor (2002). Holy Rulers and Blessed Princesses: Dynastic Cults in Medieval Central Europe. Translated by Palmai, Eva. Cambridge University Press.
- Roest, Bert (2013). Order and Disorder: The Poor Clares Between Foundation and Reform. Brill.
- Salagean, Tudor (2016). Transylvania in the Second Half of the Thirteenth Century: The Rise of the Congregational System. Brill.