Pređi na sadržaj

Jugovića dvori

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Neretljanska kneževina sa prikazom mjesta gdje je bila tvrđava Ostrog ili po kasnijoj tradiciji Srba Primoraca nazvana, Jugovića dvori

Jugovića dvori, Ostrog i Ostrok (na staroslovenskom znači opkop, tabor, tvrđava, utvrda) su ostaci neretljanske tvrđave iz 10. vijeka, u današnjoj Hrvatskoj. Prema pisanjima Konstantina Porfirogenita i drugih romejskih hroničara, Paganija je bila jedna od kneževina naseljena Srbima.[1][2]

Ostaci su joj vidljivi i danas. Nalazi se na na gori Viteru iznad Zaostroga. Bila je jedna od četiri grada-tvrđave tadašnje Paganije. Sredinom 10. vijeka spominje je romejski car Konstantin Porfirogenet kao sastavni grad pokrajine Paganije. Staroneretljanski grad podignut je na mjestu koje ima tradiciju ljudskog naseljavanja. Pronađeni su ostaci iz mlađeg kamenog doba, ilirske nekropole kao i antički spomenici. Hrvatski folklorist Stipe Banović (1884.-1961) 1940. godine protumačio je nastanak naziva za mjesto Zaostrog, povezavši ga s ovom tvrđavom. Banović je utvrdio ubikaciju u maloj uvalici ispod gore Vitera (770 m), koju narod i danas zove Ostrog. Sjeverozapadno od srednjovjekovnog utvrđenog grada, a ispod brda Šapašnika (slična kapi!) podignuto je novo naselje, koje još prije 1500. godine nosi ime Zaostroga. Mještani su se poslije preselili niže uz obalu, a novo naselje ponijelo je ime starog naselja Zaostroga, premda bi taj novi Zaostrog zemljopisno ispravno bilo nazvati Pod-Zaostrog ili Podostrog.

Lokalno narodno predanje (krajem 19. vijeka i ranije) pripisivalo je tu tvrđavu Jugovićima. Tako fra Ivan Despot, koji je rođen u Zaostrogu i koji je prihvatio hrvatsku nacionalnu svijest, piše: Na Viteru mome zlatili se porušeni Jugovića dvori. [3] I Lazar Tomanović spominje isto predanje: ...viti Viter, njegova osebina, na kom su ostaci starog grada, po predanju Jugovića dvori. [4] [5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Moravcsik 1967, str. 165.
  2. ^ Ferjančić 1959.
  3. ^ Despot, Ivan (1883). Put na Lovćen. Zagreb. str. 13. 
  4. ^ Tomanović 2007, str. 349.
  5. ^ Tomanović, Lazar (1890). Nova Zeta, br. 9, Poslije svečanosti u Makarskoj (PDF). Cetinje. str. 335. 

Literatura[uredi | uredi izvor]