Jukagirski jezici

Približna geografska rasprostranjenost jukagirskih jezika u XVII veku (šrafirano):
a) Šrafirano i siva pozadina - oblast iz koje su od XVII do XX veka nestali,
b) Šrafirano i svetlocrvena pozadina - oblast u kojoj su opstali od XVII do XX veka.
Geografska rasprostranjenost u XX veku (crvena):
a) Svetlocrvena - oblast u kojoj su opstali od XVII do XX veka,
b) Tamnocrvena - oblast u koju su se proširili od XVII do XX veka,
c) Ružičasta - oblast koju naseljavaju Čuvanci (nekada su govorili jednim od jukagirskih jezika, a danas govore ruskim).

Jukagirski jezici predstavljaju jezičku porodicu koju čine dva jezika – severnojukagirski (tundra jukagirski ili vadulski) i južnojukagirski (kolima jukagirski ili odulski). Oba jezika se govore na Ruskom dalekom istoku, oko basena reke Kolime. Ova jezička porodica je na ivici izumiranja.

Klasifikacija

Nema čvrstih dokaza da je ova jezička porodica genetski povezana sa drugim porodicama. Deo lingvista smatra da su jukagirski jezici u dalekom srodstvu sa uralskim jezicima.

Severnojukagirski i južnojukagirski su jedina dva preživela jezika iz ove jezičke porodice, koja je nekada bila dominantna na prostoru severoistočnog Sibira. Jukagirskim jezicima se govorilo od obala reke Anadir na istoku do obala reke Lene na zapadu. Na osnovu dokaza iz ranih izvora, može se pretpostaviti da je postojao jukagirski dijalekatski kontinuum, pri čemu su se severnojukagirski i južnojukagirski nalazili na suprotnim krajevima. Jedan od jukagirskih jezika je izumrli čuvanski jezik, kojim su govorili Čuvanci pre nego što su prešli na ruski jezik.

Jukagirski jezici:

• Severnojukagirski jezik (tundra jukagirski ili vadulski)
• Južnojukagirski jezik (kolima jukagirski ili odulski)
• Omočki jezik †
• Čuvanski jezik †

Zvanično su na popisu stanovništva Rusije 2010 severnojukagirski i južnojukagirski bili priznati kao jedan jukagirski jezik. U prošlosti su postojala bar još dva jukagirska jezika, omočki jezik (jezik izumlih Omoka) i čuvanski jezik (jezik Čuvanaca).

Osobine

Ova dva jezika dele mali deo zajedničkog rečnika i govornici tih jezika se međusobno ne razumeju. Sa druge strane, njihove gramatike pokazuju veliki broj sličnosti. Oba jezika poznaju samoglasničku harmoniju. Morfološki gledano, spadaju u aglutinativne jezike.

Literatura

• Collinder, Björn (1940). "Jukagirisch und Uralisch". Uppsala: Almqvist & Wiksell. 
• Dolgikh, Boris O. (1960). „Rodovoj i plemennoj sostav narodov Sibiri v XVII v.”. Moskva: Izdatel'stvo Akademii Nauk SSSR. 
• Nikoleava, Irina (2008). „Chuvan and Omok languages?”. Ur.: A. Lubotsky. "Evidence and Counter-Evidence. Festschrift Frederik Kortland". Amsterdam: Rodopi. str. 313–336. 
• Kreйnovič, E. A.; Nikolaeva, I. A.; Helimskiй, E. A. (1990). „Jukagirski jezik”. Ur.: Яrceva V. N. „Lingvističeskiй эnciklopedičeskiй slovarь”. Moskva: Sovetskaя эnciklopediя. str. 685. ISBN 978-5-85270-031-5.