Pređi na sadržaj

Julijana Oljšanska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Julijana Oljšanska
Lični podaci
Datum rođenja1550.
Mesto rođenjaVolinija,
Datum smrti1566
Mesto smrtiKijev,
Svetovni podaci
Kanonizacijaod strane Ruska pravoslavna crkva
Praznik6. jul (19)

Julijanija Olšanska ((Golšanskaja), rođ. Julijanija Jurjevna; 1534 - 1550 ili 1550-1566) - svetiteljka Ruske pravoslavne crkve, pravedna princeza, deva, iz porodice Golšanski-Dubrovicki.

Pravoslavna crkva je pominje 4 (17) juna, 6 (19) jula, 28. septembra (11. oktobra)[1].

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je u porodici Jurija (Đorđa) Olšanskog (Golšanskog) iz Dubrovice, jednog od velikodušnih dobrotvora Kijevopečerske lavre, poznatog vojskovođe koji se više puta borio protiv Tatara. Porodica Golšanski je bila jedna od najplemenitijih porodica Velike Kneževine Litvanije, srodnici Gediminoviča. Porodica je dobila ime po baštini u Golšanima (Grodnenska oblast, Belorusija). Od početka 15. veka, Volinska grana Golšanskih se zvala Dubrovicki (Dombrovski) iz grada Dubrovice[2].

Jedna od rođaka pravedne device Julijane je Sofija Olšanska, poljska kraljica, četvrta žena kralja Jagela, osnivača dinastije JagelonaJulijanin otac Jurij Ivanovič Olšanski, bio je ne samo visokorangirani plemić, već i poznati dobrotvor Kijevopečerske lavre, njegovo ime je upisano u drevni Pečerski spomenik. O pobožnosti porodice u kojoj je Julianija odrasla svedoči i testament njenog oca, prema kojem je 6 manastira i 16 sabornih crkava Kijeva, Vilne, Lucka i Vladimira dobilo priloge, a sinovima Jurija Ivanoviča je naređeno da izgrade nova crkva.

Julijanija je živela kratak život i umrla je sa 16 godina. Kneginjino telo je sahranjeno u blizini Kijevopečerske lavre.

Pravoslavno predanje Svetoj Julijani pripisuje vrline koje odgovaraju njenom uzrastu, polu i rangu: čednost, poslušnost roditeljima, blagonaklon odnos prema nižim, a posebno hrišćansko milosrđe. Zaista, tokom svog zemaljskog života, mlada devojka je otkrila visoke hrišćanske osobine, pridržavajući se Božjih zapovesti, i dostigla vrhunac duhovnog savršenstva.

Početkom 17. veka u Kijevu, u blizini velike katedralne Pečerske crkve, kopali su grob za pokojnu devojku i naišli na kovčeg. Uz njega je bila priložena srebrna ploča sa natpisom: „Julijanija, princeza Olšanska, ćerka princa Georgija Olšanskog, koji je umrla kao devica, u 16. godini svog rođenja”. Kada su otvorili kovčeg, ugledali su princezu – netruležnu. Potom je kovčeg sa kneginjinim telom prenet u crkvu.

Za vreme mitropolita kijevskog, galičkog i sveruskog Petra Mogile napravljena je nova svetinja za mošti svetiteljke su prenete u nju. Tada je na njenom grobu napravljen natpis: „Voljom Tvorca neba i zemlje, Julijana, pomoćnica i velika zastupnica na nebu, živi kroz godine. Ovde su kosti lek protiv svake patnje... Nebeska sela ukrašavaš sobom, Julijanija, kao lep cvet...“

Mošti svete Julianije su delimično spaljene 1718. godine tokom požara u Kijevopečerskoj lavri[3]. Njihovi ostaci su smešteni u svetilište i smešteni u Bliskim pećinama Lavre.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Iulianíя Olьšanskaя, Pečerskaя, knяžna, deva: žitie, ikonы, denь pamяti”. azbyka.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2024-07-02. 
  2. ^ „Pravednaя deva Iulianiя Olьšanskaя, Pečerskaя”. obitel-minsk.ru. Pristupljeno 2024-07-02. 
  3. ^ Polosa, S.V. (2022), English-Russian thematic dictionary, OOO «GEOTAR-Media» Publishing Group, str. 1—144, Pristupljeno 2024-07-02