Pređi na sadržaj

Judžin Stoner

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Judžin Stoner
Datum rođenja(1922-11-22)22. novembar 1922.
Mesto rođenjaGosport, Indijana SAD
Datum smrti24. april 1997.(1997-04-24) (74 god.)
Mesto smrtiPam Siti, Florida SAD

Judžin Morison Stoner (engl. Eugene Morisson Stoner; Gosport, 22. novembar 1922Pam Siti, 24. april 1997) je bio istaknuti američki konstruktor streljačkog oružja. Najpoznatiji je po konstrukciji M-16, iz porodice pušaka AR-15. Među njegovim uspešnijim konstrukcijama se ubrajaju i AR-10, AR-18 i mnogi drugi projekti. Za svoje vreme je bio jedan od najboljih konstruktora, imajući u vidu njegove gotovo futurističke konstrukcije koje se i dan danas naširoko primenjuju. Na bazi njegovih pušaka je razvijen čitav spektar nekih od najpoznatijih oružja današnjice.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sin je Lojda Lestera Stonera i Bili Morison. Završio je srednju školu i nakon toga se zaposlio u avio korporaciju Vega kao instalater oružja na vojnim avionima. Tokom Drugog svetskog rata je služio na južnom Pacifiku i u severnoj Kini kao avio tehničar u Marinskom korpusu.

Nakon rata, 1945 je počeo da radi za Vitakera, u mašinskoj radionici fabrike za proizvodnju avionske opreme, u međuvremenu je postao inžinjer dizajna. Godine 1954 se zaposlio u kompaniju Armalajt koja je bila deo Ferčajld avio korporacije.

Za Armalajt je dizajnirao prototipe pušaka AR-3, AR-9, AR-11, AR-12 koje nisu imale serijskog uspeha. Prva njegova uspešnija konstrukcija je bila AR-5, puška za preživljavanje koju je usvojilo Američko ratno vazduhoplovstvo.[2]

Stonerova AR-10 u Varšavskom muzeju.

Godine 1955 je započeo rad na revolucionarnoj AR-10, laganoj i modernoj automatskoj pušci u kalibru 7.62x51mm. Ovu pušku je dostavio na konkursno testiranje vojnoj komisiji koja je birala novu službenu pušku Američke vojske. Prema nekima je puška dostavljena previše kasno kako bi se ranije modifikovala po zahtevima vojske te je odbijena u korist M14. Kasnije se ispostavilo da je konkurs bio namešten i da je komisija favorizovala M14, a odbijena je čak i belgijska FN FAL koja se na svim testovima pokazala boljom.

Licenca za AR-10 je zbog toga izdata holandskoj fabrici „Artillerie Inrichtingen" koja ih je proizvodila za strano tržište.[2]

Porodica pušaka M-16.

Na zahtev Američke vojske, Stonerov glavni asistent Robert Fremon i Džejms L. Salivan su na bazi AR-10 stvorili potpuno novu pušku, AR-15 u kalibru .223, što će kasnije postati M-16. Nakon što je Armalajt prodao prava za AR-15 kompaniji Kolt, Stoner se posvetio dizajnu puške AR-16 u kalibru 7.62x51mm. Ova puška je bila samo prototip, a iz nje je nastala AR-18 kalibra 5.56mm.[2][3]

Godine 1961 je dao otkaz u Armalajtu da bi prešao u Kolt kao stručni konsultant. Na kraju je prihvatio posao u firmi „Kadilak Gejdž" gde je konstruisao laki puškomitraljez Stoner 63. Ovo oružje je zamišljeno kao modularna platforma koja bi mogla da menja jurišnu pušku, puškomitraljez pa čak i srednji mitraljez. Još jednom Fremon i Salivan su ovo oružje prepravili na kalibar 5.56mm.

Stoner je radio za kompaniju „TRW Inc" gde je konstruisao top 25mm koji je proizvodila švajcarska fabrika Erlikon.[4]

Bio je suvlasnik kompanije „ARES Incorporated" od 1972 do 1989. U ovoj firmi je konstruisao puškomitraljez Stoner 86 (poboljšani Stoner 63), kao i „Budući koncept jurišne puške" (FARC).[5]

Godine 1990 se priključio kompaniji „Knajts armament" i konstruisao „SR-25" koji je u naoružanje uvela Američka mornarica kao snajper Mark 11. U ovoj firmi je radio na unapređenju svog lakog puškomitraljeza i konstruisao je „Stoner 96". Među njegovim poslednjim patentima su puška „SR-50" i pištolj „Colt 2000".[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Eugene Stoner”. GENi. 
  2. ^ a b v Chivers 2010, str. 292–295
  3. ^ Cutshaw 2011, str. 235
  4. ^ Johnston, Gary Paul (2006). „New from DPMS A 308 That Delivers the Goods”. Soldier of Fortune. Boulder, Colorado: Omega Group, Limited. 31: 24. Pristupljeno 29. 7. 2013. 
  5. ^ Rottman 2011, str. 9
  6. ^ Lewis 2004, str. 49

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]