Ljubiša Jeremić
Ljubiša Jeremić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 28. oktobar 1938. |
Mesto rođenja | Knjaževac, Kraljevina Jugoslavija |
Datum smrti | 4. jun 2018.79 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Naučni rad | |
Polje | srpska književnost 19. i 20. veka, evropski roman 19. i 20. veka, metodologija nauke i književnosti |
Institucija | Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu |
Nagrade | Milan Bogdanović, Isidora Sekulić, Stanislav Vinaver, Đorđe Jovanović, Borisav Stanković |
Ljubiša Jeremić (Knjaževac, 28. oktobar 1938 — Beograd, 4. jun 2018) bio profesor Filološkog fakulteta u Beogradu, književni kritičar,[1] istoričar i teoretičar književnosti.[2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen 1938. u Knjaževcu, odrastao i školovao se u Beogradu, gde je na Filološkom fakultetu diplomirao, magistrirao i doktorirao na teme iz teorije književnosti i nacionalne književne istorije. Krajem pedesetih godina prošlog veka počeo je da objavljuje pripovetke i književne kritike. Učestvovao je u uređivanju beogradskih časopisa Vidici, Književne novine i Književnost, kao i u radu redakcija Savremenika Srpske književne zadruge, Pedeset srpskih romana Nolita i književne redakcije Beogradskog izdavačko-grafičkog zavoda. Penzionisao se 2004. godine kao redovni profesor na Katedri za opštu književnost i teoriju književnosti Filološkog fakulteta u Beogradu gde je u okviru osnovnih studija držao predavanja: Poetike evropskog romantizma, Poetike evropskog realizma i Tumačenja evropske proze 19. i 20. veka, a na poslediplomske studije uveo naratološke studije na kursu pod nazivom Metodologija nauke o književnosti.
Kao književni kritičar bio je protagonist modernijih shvatanja proučavanja književnosti.[3]
Preminuo je 4. juna 2018. godine u Beogradu u 80. godini života.[4][5][6]
Knjige
[uredi | uredi izvor]- Jutro mudrije (pripovetke, prva knjiga edicije Vidici, 1965)
- Pripovedačko gledište u Davičovim Robijama (Zbornik istorije književnosti, knj. 7, Beograd: SANU,1969)
- Nova srpska pripovetka (antologija,Beograd : Književna omladina Srbije, 1972) (Svoja teorijska shvatanja o prozi je primenio u ovoj antologiji)[3]
- Proza novog stila (ogledi i kritike, Beograd: Prosveta, 1978)
- Tragički vidovi starijeg srpskog romana (doktorska disertacija, Novi Sad : Književna zajednica Novog Sada, 1987)
- Glas iz vremena (ogledi i kritike, Beograd : Beogradski izdavačko-grafički zavod, 1993)[7]
- O srpskim piscima: kritike i ogledi (Beograd: Srpska književna zadruga ; kolo 99, knj. 656, 2007)
- Mala knjiga o Tolstoju (Beograd : Filip Višnjić,2007)[8][9]
- Književnost razlike: druga knjiga o srpskim piscima (Beograd : Službeni glasnik, 2009)
Studije
[uredi | uredi izvor]- Istorijska poetika kao vandoktrinarna osnova izučavanja i nastave opšte književnosti. – Beogradski književni časopis. – God. IV, br 12/15 (septembar 2008)
- Književni lik u nauci o književnosti. – Književnost i jezik. – God. 51, br. 1-2, 2004.
- Savremena tumačenja romana / Ka savremenoj nastavi srpskog jezika i književnosti : zbornik radova. – Beograd: Društvo za srpski jezik i književnost Srbije, 2004.
- Izučavanje srpskog romana sa stanovišta poetike žanra / Poetika srpske književnosti: zbornik radova. – Beograd: Institut za književnost i umetnost, 1988.
Priređivački rad
[uredi | uredi izvor]Priredio, komentarisao i propratio ogledima:
- Kritike Borislava Mihailovića Mihiza (Književni razgovori, 1971)
- Pripovetke i satire Radoja Domanovića (Izabrana dela Radoja Domanovića, 1989)
- Pripovetke Edgara Alana Poa (Najlepše pripovetke Edgara Poa, 1990)
- Roman Sudbine Miroslava Popovića (1998)
Nagrade
[uredi | uredi izvor]- Nagrada „Milan Bogdanović”, za kritički tekst o knjizi Zmijin svlak Milovana Danojlića, 1979.[10]
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za knjigu Tragički vidovi starijeg srpskog romana: od Jakova Ignjatovića do Svetolika Rankovića, 1987.[10]
- Nagrada Zadužbine „Jakov Ignjatović”, za knjigu Tragički vidovi starijeg srpskog romana, 1991.
- Nagrada „Stanislav Vinaver”, za knjigu Glas iz vremena, 1994.[10]
- Nagrada „Đorđe Jovanović”, za knjigu O srpskim piscima, 2007.[10]
- Nagrada „Borisav Stanković”, povelja za životno delo, 2008.[10]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Palavestra, Predrag (2008). Istorija srpske književne kritike 1768-2007. Tom 2. Novi Sad: Matica srpska.
- ^ Delić, Jovan (2007). Jedinstvo kritičke imaginacije i teorijske inteligencije : predgovor. Beograd: Srpska književna zadruga.
- ^ a b Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 283.
- ^ „IN MEMORIAM Preminuo kritičar i teoretičar književnosti Ljubiša Jeremić”. alo.rs. Pristupljeno 4. 6. 2018.
- ^ „Preminuo kritičar i teoretičar književnosti Ljubiša Jeremić”. RTS. Pristupljeno 4. 6. 2018.
- ^ „Preminuo kritičar i teoretičar književnosti LJubiša Jeremić”. novosti.rs/vesti. Pristupljeno 29. 1. 2022.
- ^ Mikić, Radivoje (7. avgust 1993). „: Glas iz vremena Ljubiše Jeremića”. Politika.
- ^ Vuletić, Vitomir (jun 2008). „Knjiga o unutrašnjem monologu”. Letopis Matice srpske. God. 184, knj. 481, sv. 6.
- ^ Simić, Rastko (avgust 2008). „O Tolstoju, profesorski”. Ulaznica. God. 41, br. 209/210.
- ^ a b v g d „Ljubiša Jeremić (1938–2018) – Čovek ravnoteže”. pecat.co.rs. Pristupljeno 29. 1. 2022.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Delić, Jovan (2007). Jedinstvo kritičke imaginacije i teorijske inteligencije : predgovor. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Palavestra, Predrag (2008). Istorija srpske književne kritike 1768-2007. Tom 2. Novi Sad: Matica srpska.
- Popović, Bogdan A .: Pesnici i kritičari : načela i dela IV. – Beograd: Prosveta, 1998.
- Aćimović Ivkov, Mileta : Tragovi čitanja 1. – Letopis Matice srpske. – God. 185, knj. 483, sv. 3 (mart 2009)
- Stojanović, Slađana: Narativna kritika. – Književna reč. – 23, 447 (1994)