Ljuis Domenek i Muntaner
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ljuis Domenek i Muntaner | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Ljuis Domenek i Muntaner |
Datum rođenja | 21. decembar 1850. |
Mesto rođenja | Barselona, Španija |
Datum smrti | 27. januar 1923.72 god.) ( |
Mesto smrti | Barselona, Španija |
Ljuis Domenek i Muntaner (kat. Lluís Domènech i Montaner), rođen 21. decembra 1850. godine u Barseloni, a umro 27. decembra 1923. godine, takođe u Barseloni. Bio je katalonski arhitekta i uz Antonija Gaudija, tipičan predstavnik katalonskog modernizma, katalonske verzije secesije. Među njegovim maestralnim delima se nalaze Bolnica Sant Pau (kat. Hospital de Sant Pau) i Palata katalonske muzike (kat. Palau de la Música Catalana) koje su kolektivno bile proglašene svetskom baštinom 1997. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen u Barseloni, isprva je studirao fiziku i prirodne nauke, ali je ubrzo prešao na arhitekturu. Bio je registrovani arhitekta u Barseloni od 1873. godine. Takođe je bio profesor i direktor Arhitektonske škole (kat. Escola d'Arquitectura) u Barseloni. Napisao je mnogobrojne članke i knjige o arhitekturi.
Kao 45-godišnji profesor i plodni pisac o arhitekturi, Domenek i Muntaner je odigrao važnu ulogu u definisanju katalonskog modernizma u arhitekturi, koji je postao svetski poznat uglavnom zahvaljujući delima Antonija Gaudija. Člankom "U potrazi za nacionalnom arhitekturom" (kat. En busca d'una arquitectura nacional) objavljenim u časopisu La Rejnašensa (kat. La Renaixença), Domenek i Muntaner je oslikao način na koji su arhitekte tog vremena tražile put za izgradnju građevina kojim bi reflektovale katalonsko biće i karakter.
Njegove građevine predstavljaju mešavinu racionalizma i bogatih ornamentalnih ukrasa inspirisanih špansko-arapskom arhitekturom, sledeći talasastu liniju tipičnu za francuski Art Nuvo. Pri izgradnji restorana El kastelj dels tres dragons (kat. El castell dels 3 dragons) koji je sada Zoološki muzej (izgrađen za Svetsku izložbu 1888), Domenek i Muntaner je primenio veoma napredna rešenja kao što su vidljiva gvozdena struktura i keramika.
Kasnije je taj stil razvio i usavršio na ostalim građevinama, kao što su Palata katalonske muzike (1908), gde je obilato koristio mozaik, keramiku i bojeno staklo, ili Bolnica Sant Pau ili Institut Perea Mate (kat. Institut Pere Mata) u Reusu.
Ljuis Domenek i Muntaner je bio i politički aktivan. Pripadao je pokretu koji je zastupao katalonsku autonomiju. Bio je jedan od članova komisije koja je sastavila spisak zahteva za autonomiju Katalonije. Godine 1903. definitivno je napustio politiku i potpuno se posvetio arhitekturi.
Građevine Ljuisa Domeneka i Muntanera[uredi | uredi izvor]
- Bolnica Sant Pau (Barselona)
Svetska baština Uneska - Palata katalonske muzike (Barselona)
Svetska baština Uneska - Kasa Fuster (Barselona)
- Kasa Lamarid (Barselona)
- Kasa Ljeo Morera (Barselona)
- Kasa Tomas (Barselona)
- Zoološki muzej (Barselona)
- Izdavačka kuća Muntaner i Simon (Barselona)
- Palata Ramon Muntaner (Barselona)
- Fondacija Antonija Tapija (Barselona)
- Ateneu Obrer (Kanet de Mar, Katalonija)
- Kastelj de Santa Florentina (Kanet de Mar, Katalonija)
- Kasa Roure (Ka la Bianga) (Kanet de Mar, Katalonija)
- Restoran Mizerikordija (Kanet de Mar, Katalonija)
- Kasa Sola Morales (Olot, Katalonija)
- Kasa Gasulj (Reus, Taragona)
- Kasa Navas (Reus, Taragona)
- Kasa Rulj (Reus, Taragona)
- Institut Perea Mate (Reus, Taragona)
- Groblje Komiljas (Kantabrija)
- Fuente de los tres kanjos (Komiljas, Kantabrija)
- Papski univerzitet (Komiljas, Kantabrija)
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Fundació Tàpies Biografija