Džo Mašin
| Džo Mašin | |
|---|---|
 Džo Mašin | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 6. april 1973. |
| Mesto rođenja | Čatam, Ujedinjeno Kraljevstvo |
| Umetnički rad | |
| Polje | slikarstvo |
Džo Mašin (Čatam, 6. april 1973) engleski je umjetnik, pjesnik i pisac. Jedan je od osnivača umjetničke grupe Stakizm.[1] Njegov rad je opisan kao „grub i autobiografski”.[2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]
Rođen je 1973. kao Džozef Stouks[3] u Čatamu, Kent i potiče iz romske porodice sa ostrva Šepi. Kada je imao šest godina, učiteljica mu je zabranila da nacrta lik Neverovatnog Hulka, pa ju je ubo šestarom.[1] Dvije godine kasnije vidio je Dajanu Dors kako mu maše sa prozora hotela Ric na Pikadiliju. Zaljubio se u nju i ona je postala ikona u njegovom kasnijem stvaralaštvu.[1]
Njegov rani život obilježili su sitni zločini. Poslije krađe otpadnog materijala (1988) i provale u prodavnicu povrća (1989) proveo je nekoliko godina u popravnim ustanovama u Ročesteru i Doveru.[1] Neko vrijeme primao je socijalnu pomoć, a potom je vodio porodični biznis u Lejsdaunu, odgajao rotvajlere i bio izbacivač u noćnim klubovima južnog Dovera.[1] Iako nikad nije dobio formalno obrazovanje počeo je slika 1988. Svoju kreativnost opisao je kao bijeg od okoline u kojoj se osjećao zarobljenim: "Slikarstvo i pisanje su mi bili daleko bolji od bilo koje greške koje sam napravio u krađi i tuči". Od 1998. godine ide na psihoterapiju za rješavanje problema sa nasiljem i seksualnih problema. O ovome je rekao: "Nasilje, krađa i agresivna manipulacija u seksu — ove stvari su učinjene zato što sam ja u stvari prilično uplašen mali jebač iznutra — to je nusproizvod moje ranjivosti".[1]
Jedan je od 13 orginalnih osnivača Stakizma, anti-konceptualne umjetničke grupe, koju su 1999. suosnovali Bili Čajldiš i Čarls Tomson. Njegova slika "Dajana Dors sa sjekirom" korišćena je na naslovnoj strani prve knjige o ovoj grupi kao za promociju The Real Turner Prize Shov u Šorediču (dio Londona), 2000.
Mašin je mnogo izlagao sa Stakistima, uključujući i njihovu prvu nacionalnu izložbu u Umjetničkoj galeriji Voker za Bijenale u Liverpulu 2004. Izložba, pod nazivom Stakisti, pank viktorijan (The Stuckists Punk Victorian), bila je definitivna prezentacija djela Stakista, a Mašin je bio jedan od glavnih predstavljenih umjetnika. Govoreći o Mašinovoj slici Si šanti (morsko pjevanje - pjesme koje su mornari pjevali prilikom izvođenja radova) kritičar Mark Lonson je prokomentarisao: "Iako se suprotstavljaju konceptualnoj umjetnosti, oni se sigurno ne zalažu za konvencionalno slikarstvo. Ovo su veoma smjele i eksplicitne slike, posebno slika sa moje leve strane, na kojoj uzima drugog mornara s leđa - to je verovatno onoliko koliko daleko možemo da je opišemo. I to je slika, koja je veoma smjela, veoma eksplicitna i može da dovede do protesta i žalbi".[4][5]
U januaru 2005. učestvovao je u protestu Stakista na otvaranju izložbe Trijumf slikarstva u galeriji Satči u Londonu noseći transparent sa natpisom Stakizam 1999 je Satči 2005. U decembru te godine, bio je dio stakističkog protesta protiv Tarnerove nagrade u Tejt Britani, kojim su željeli skrenuti pažnju da je Tejt kupio umjetnički opus Gornja soba, Krisa O’Filijera (člana upravnog odbora Tejta) i zahtjevali su ostavku direktora Tejta ser Nikolasa Serote.[6][7]
Mašin je bio jedan od deset vodećih umjetnika Stakista koji su izlagali na izložbi "Go Vest" u londonskoj galeriji Spektrum u oktobru 2006.[8] Šest njegovih slika je prodato prije otvaranje izložbe.[9] Mašin je za Stakiste rekao: "[Neke]slike nisu baš tako čudesne... Ali svi slikaju i učestvuju u tome".[10] Bili Čajldiš posjeduje njegovu sliku žene koja reže zglobove, koju opisuje kao "prilično uznemirujuću".[11]
Bio je pjevač u "džank" grupi "Prljavi brojevi". Objavio je šest knjiga poezije.[3] Sa Šarlot Gevin, koja je takođe izlagala sa Stakistima oženio se 2003.[1]
Umjetnost
[uredi | uredi izvor]Njegov rad je u velikoj mjeri autobiografski, često se oslanja na životna iskustva seksa i nasilja. Radi sa ograničenim brojem boja, uglavnom pet,(za šta Mašin tvrdi da je prvobitno bilo zbog siromaštva) i navodi svog dedu, koji je nekada slikao, kao veliki uticaj.[1] Motivi koji se ponavljaju su mršave žene, mornari i krvoproliće. Prikazivao je borbene pse(jedan mrtav) i mornara sa prerezanim grlom. Ostale slike su Ute Lemper i Dajana Dors sa sjekirom kao i sa mitraljezom. Slika "Moj deda će se boriti protiv tebe" prikazuje mršavog starijeg čoveka stisnutih pesnica i košulje umrljane krvlju, naslikan je na dve stare drvene daske koje su spojene (veza se vidi kao horizontalna linija po sredini). O ovoj slici Mašin kaže: "Moj deda je bio romski bokser, ali se ponekad borio golim rukama, što je njegov rođeni otac radio za život. Volio sam svog dedu, iako sam bio svjestan da ga se drugi plaše. Uvijek se prema meni ophodio sa velikom ljubavlju. Ostavio me je između dva svijeta - ljubavi i nasilja. To je definitivno bila emotivna slika: osećao sam da me gleda. Na neki način ne bi bio baš srećan zbog toga, jer je bio veoma povučen čovjek. Ono što proučavam više od svega je ljudska sijenka. Potreba da slikate nešto dok ne pokažete što više od toga."[1]
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Dajana Dors sa mitraljezom -
Ute Lamper -
Posljednja cigareta moje majke -
Mornar na moru seksa -
Seksualni zločin - verijacija 2 -
Oralni seks -
Dve djevojke -
Dok posljednji pas nije obješen
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d đ e ž z Milner, Frank ed. (2004). The Stuckists Punk Victorian. str. 90,. ISBN 1-902700-27-9..National Museums Liverpool.
- ^ "Go West", The Daily Telegraph. Gehen Sie zum Rahmen Nr. 8. (englisch)
- ^ a b Buckman, David (2006), Dictionary of Artists in Britain since 1945. 2006. str. 1018,. ISBN 0-9532609-5-X..Art Dictionaries, Bristol.
- ^ Lawson, Mark. "Liverpool Biennial", BBC Radio 4 Front Row (radio programme), 17 September 2004. Retrieved 29 March 2008.
- ^ "Joe Machine: Biography", stuckism.com. Retrieved 29 March 2008.
- ^ "Turner Prize demo", stuckism.com. Retrieved 6 April 2008.
- ^ "Shed Wins $58,000 Art Prize", The Sydney Morning Herald, 6 December 2005. Retrieved 6 April 2008.
- ^ "Go West", The Daily Telegraph. Retrieved 29 March 2008.
- ^ Gleadell, Colin. "Market news: Roger Hilton's child-like drawings, 'stuckist' paintings and Edward Seago", The Daily Telegraph, 3 October 2006. Retrieved 29 March 2008.
- ^ O'Keeffe, Alice. "How ageing art punks got stuck into Tate's Serota", The Observer, 11 December 2005. Retrieved 29 March 2008.
- ^ Kinnes, Sally. "What's over Your Mantelpiece?" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (17. maj 2011), The Sunday Times, 3 December 2006. Retrieved 29 March 2008.
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
