Aleksandar Grin
Aleksandar Grin | |
---|---|
![]() Aleksandar Grin | |
Datum rođenja | 23. avgust 1880. |
Mesto rođenja | Vjatka, Ruska Imperija |
Datum smrti | 8. jul 1932.51 god.) ( |
Mesto smrti | Stari Krim, SSSR |
Aleksandar Grin (rus. Александр Грин; Vjatka, 23. avgust 1880 — Stari Krim, 8. jul 1932) je bio ruski i sovjetski prozni pisac, predstavnik romantičnog realizma. Sebe je smatrao simboličarem.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je u porodici Poljaka deportovanog nakon januarskog ustanka 1863. Godine 1896, nakon završetka škole u Vjatki, Grinevski odlazi u Odesu gde živi kao skitnica. Bio je mornar, kopač zlata, građevinski radnik, ali često je bio bez posla i izdržavao se od prosjačenja, a ponekad i zahvaljujući novcu koji mu je slao njegov otac.[1]
Nakon što se pridružio ruskoj vojsci, postao je član Socijalističke revolucionarne partije, zbog čega je uhapšen i poslat u zatvor zbog širenja „revolucionarne propagande”. Njegova prva pripovetka je objavljena u novinama 1906. godine. Iste godine uhapšen je u Sankt Peterburgu i osuđen na četiri godine izgnanstva u udaljenom području Toboljske gubernije. Međutim, vrlo brzo po dolasku u Toboljsk, uspeo je da pobegne i vrati se u Sankt Peterburg gde živi ilegalno.[1] Ponovo biva uhapšen i deportovan 1910. u Arhangeljsku guberniju. U malom selu Kegostrov, Grin je živeo sa svojom prvom ženom Verom Pavlovnom Abramovom (kojom se oženio 1910) od 1910. do 1912.
Godine 1912, vratio se u Sankt Peterburg i razveo od supruge. U to vreme, Grin objavljuje uglavnom kratke priče. Većina njegovih većih dela su napisana nakon Oktobarske revolucije i uživala su značajnu popularnost tokom prve polovine 1920. Godine 1921, oženio se Ninom Nikolajevnom Grin (1894—1970). Godine 1924, su se preselili u Feodosiju da žive u blizini mora. U svojim kasnim danima, Grinove romantične vizije su bile u oštrom sukobu sa glavnim pravcem sovjetske književnosti, pa izdavači u Moskvi i Lenjingradu odbijaju i da razmotre objavljivanje njegovih dela, pa Grin i njegove supruge žive u to vreme u ekstremnom siromaštvu. Grin je patio od alkoholizma i tuberkuloze. Umro je od raka želuca 1932. u Starom Krimu.
Dela
[uredi | uredi izvor]Većina dela Aleksandra Grina nemaju direktne veze sa realnoću Imperatorske i Sovjetske Rusije gde je živeo. Zbivanja većine njegovih romana i pripovedaka se odvijaju u neimenovanim mestima pored mora, očigledno daleko od Evrope, ali su svi likovi Zapadnoevropljani, izgledom i imenom. Čak i njegov književni pseudonim (Grin, rus. Грин) je derusifikovan oblik njegovog pravog prezimena (Grinevski, rus. Гриневский).
Grin se bavi ljudskim željama i emocijama u najčistijem obliku. Njegov svet nije bajka, on ima mnogo toga zajedničkog sa realnošću početkom 20. veka (kao što su automobili i banke), ali je romantičniji i „detinjastiji”. Grinov svet je naseljen pomorskim kapetanima, mornarima, naučnicima, putnicima, kriminalcima, ekstravagantnom aristokratijom, detinjastim devojkama, galantnim negativcima, i herojima koji uvek ostati verni svojim snovima. Neki od njegovih romana sadrže element magije — ne kao deo njegovog osnivanja sveta, ali uvek kao čudo koje menja živote onih koji ga susretnu.
Grinova dela su takođe poznata po svom specifičnom stilu pisanja, prilično jedinstvenom u celoj ruskoj književnosti. Grinova proza je veoma poetska i opisna, sa izrazitom sklonošću ka metaforama i šarolikom rečniku.
Bibliografija
[uredi | uredi izvor]- Crvena jedra, 1923.
- Blistavi svet, 1923.
- Zlatni lanac, 1925.
- Ona to trči po talasima, 1928.
- Put nikuda, 1930.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Aleksandar Grin, Grimizna jedra i druge priče”. Tomica Bajsić. Pristupljeno 20. 1. 2019.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Aleksandar Grin na sajtu IMDb (jezik: engleski)