Aleksandar D. Đurić
Aleksandar (Dimitrije) Đurić (Požarevac 1. mart 1891 — Beograd 16. mart 1975) bio je advokat, pisac i prevodilac.[1].
Biografija[uredi | uredi izvor]
Kao student je dobrovoljno stupio u Srpsku vojsku i aktivno učestvovao u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912—18. godine. Na Mačkovom kamenu 1914. teško je ranjen, ali se oporavio, sa vojskom prešao Albaniju i iskrcao se na ostrvo Krf. U to vreme se na Krfu vršio odabir srpskih oficira za upućivanje u Rusiju, da prihvataju dobrovoljce, koji su iz austrougarske vojske prelazili na srpsku stranu. On se dobrovoljno prijavio i bio odabran za tu misiju. Posle Oktobarske revolucije, kao komandir čete u Prvoj jugoslovenskoj diviziji, otputovao je sa vojskom na istok, preko Sibira do Mandžurije, zatim brodom oko Indije, preko Sueca i Sredozemnog mora do Grčke, gde je učestvovao u proboju Solunskog fronta 1918. godine sa svojom divizijom. Zapisi iz ovih tragičnih vremena nalaze se u njegova četiri ratna dnevnika, koji su objavljeni u periodu 1935—1940. godine.[2]
Bibliografija[uredi | uredi izvor]
- Strašna godina : ratni dnevnik - Beograd : Srpska književna zadruga, 1935.
- Bez otadžbine : ratni dnevnik - Beograd : Francusko-srpska knjižara A. M. Popovića, 1935.
- Ka pobedi : ratni dnevnik - Beograd : Izdavačko i knjižarsko preduzeće Geca Kon A. D., 1938.
- Devet sto dvanaesta / Aleksandar D. Đurić. - Beograd : Geca Kon, 1940 .
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Milisavac, Živan, ur. (1984). Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. str. 186.
- ^ „Srbi marširali i pred Japancima”. Novi Polis. Arhivirano iz originala 21. 01. 2019. g. Pristupljeno 21. 1. 2019.