Pređi na sadržaj

Ambliopija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ambliopija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostOftalmologija
Patient UKAmbliopija

Ambliopija (lat. amblyopia) ili slabovidost (lenjo oko) je senzorni poremećaj, koji nastaje zbog nemogućnosti razvoja vidne oštrine na jednom ili oba oka, bez oftalmoskopski vidljivih uzroka.[1]

Incidenca ambliopije normalne populacije iznosi oko 2-6%.[2] Studija koju su sproveli Atebo i saradnici pokazuje da je ovaj poremećaj prisutan kod 3,2% odraslih, i to zbog anizometropije u 50%, strabizma u 19%, zbog strabizma i anizometropije u 27% i zbog deprivacije vida u 4% slučajeva.[3]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Uzrok ambliopije može biti svaki poremećaj, koji ne dozvoljava formiranje jednakih slika u oba oka i sprovođene istovetnih signala do vidnih centara u kori velikog mozga.[4] Najčešća stanja koja dovode do ambliopije su:

Kada oči razrokog deteta naizmenično fiksiraju predmete, tada je oštrina vida podjednaka na oba oka. Međutim, ako jedno oko postane češće vodeće, vidna oštrina strabičnog oka ili ostaje na nivou na kome je bila pri nastajanju ovih senzornih promena ili dolazi do pada već postojeće vidne oštrine. Pri tome vodeće oko i dalje razvija svoju vidnu oštrinu.[1]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Pacijent sa ambliopijom na levom oku

Snižena oštrina vida ne može se popraviti korekcionim staklima, mada pri tome ne postoje organske promene koje bi mogle da objasne ovo smanjenje oštrine vida (funkcionalna ambliopija). Ako postoje organske promene onda je smanjenje oštrine znatno veće nego što bi to odgovaralo postojećim organskim promenama (organska ambliopija).

Ambliopija se razvija u periodu od rođenja do devete godine i što je dete mlađe vidni sistem je osetljiviji. Nelečena ambliopija vodi nepovratnom slabljenju vidne oštrine i jednoj vrsti invalidnosti.[1]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Kod sasvim malog deteta, ako se posumnja na skretanje jednog oka (ili naizmenično oba), pregled se vrši pomoću testa pokrivanja jednog pa drugog oka zastorom, čime se otkriva postojanje eventualnih nepravilnosti.[1]

Lečenje[uredi | uredi izvor]

Veoma je važno da se na vreme uoči i najmanji poremećaj u okulomotornoj ravnoteži deteta. Rano otkrivanje smetnji u razvoju monokularnog i binokularnog vida i njihovo uklanjanje mogu sprečiti stvaranje senzornih poremećaja u toku razvoja. Prve mere su jednostavne i lakše za primenu u ranom životnom dobu pacijenta (atropiziranje vodećeg, zatvaranje - okluzija boljeg oka uz vrlo ranu optičku korekciju refrakcionih anomalija). One daju bolje rezultate od mera koje se kasnije preduzimaju: pleoptika (lečenje ambliopije putem vežbi), ortoptika (vežbe protiv senzornih poremećaja kod strabizma) i vežbe binokularnog vida.[1]

Osim klasičnih metoda, danas su u upotrebi i fotostimulacija i kompjuterske vežbe. Ovaj vid lečenja se sastoji od niza vežbi koje su zasnovane na sintezi obojenih i crno-belih objekata različite veličine, forme i brzine pomeranja po ekranu, koja zavisi od postavljenih zadataka pred pacijenta, njegovog uzrasta i stepena oštećenja vida.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Ambliopija”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2007. g. Pristupljeno 17. 12. 2007. 
  2. ^ Stark N, Zubcov A, Kast E, Gutermuth D (1996). „Amblyopia, refractive errors and strabismus in congenital ptosis”. Ophthalmology. 93: 345—50. 
  3. ^ Attebo K, Mitchell P, Cumming R, Smith W, Jolly N, Sparkes R (1998). „Prevalence and causes of amblyopia in an adult population”. Ophthalmology. 105: 154—9. 
  4. ^ „Stanja oka”. Arhivirano iz originala 13. 12. 2007. g. Pristupljeno 17. 12. 2007. 
  5. ^ „Eliksir”. Arhivirano iz originala 10. 04. 2008. g. Pristupljeno 17. 12. 2007. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).