Ambulantna kola

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ambulantna kola u Sofiji

Ambulantna kola su specijalizovano vozilo za prevoz bolesnih i povređenih ka bolničkim centrima za njihov dalji tretman. Takođe može da posluži za prevoz pacijenata između bolničkih centara.[1] Opremljena su elektrokardiografima, aparatima za disanje, defibrilatorima, lekovima i hirurškim instrumentima.

Ambulantna kola su opremljene posebnim svetlosnim i zvučnim signalima zbog potrebe da se pacijenat brzo donese u bolnicu. Kada vide ili čuju ovu signalizaciju, svi učesnici u saobraćaju su dužni su da se uklone sa puta i obezbde prvenstvo prolaza ambulantnim kolima.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Francuski lekar Dominik-Žon Larei je 1792. godine stvorio koncept za brzo spašavanje i pomoć povređenima.

Tokom Prvog svetskog rata, hitna pomoć je bila napredna stanica za pomoć najbliža frontu i sposobna je primiti ranjene vojnike za prvu pomoć pre njihove evakuacije u vojnu terensku bolnicu.

Higijena vozila[uredi | uredi izvor]

Hitna pomoć se koristi za prevoz bolesnih i ranjenih. Slabe osobe u godinama imaju veće šanse da se razbole. Infekcija može doći od rodbine i porodice ili iz mesta gde je ta osoba boravila. Medicinski radnici ili oprema mogu preneti klice s jednog pacijenta na drugog. Zbog toga je jako bitno održavati higijenu i poštovati protokole za čišćenje i dezinfekciju. Preporučuje se upotreba opreme za jednokratnu upotrebu što je više moguće.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Skinner, Henry Alan. 1949, "The Origin of Medical Terms". Baltimore: Williams & Wilkins

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]