Amijenski mir
Amijenski mir | |
![]() | |
Potpisan | 25.mart. 1802. |
---|---|
Mesto | Amijen, Francuska |
Potpisnici | ![]() ![]() ![]() ![]() |
Amijenski mir zaključen je 25. marta 1802. godine u Amjenu između Velike Britanije i Francuske po završetku francuskih revolucionarnih ratova i privremeno je okončao neprijateljstva između Francuske i zemalja Druge koalicije.[1]
Odredbe mira
[uredi | uredi izvor]Posle zaključenja Linevilskog mira 1801. godine, Napoleon je između Kalea i Some otpočeo pripreme za desant na Veliku Britaniju, što je uticalo na jačanje pristalica mira u Velikoj Britaniji. Prema odredbama Amijenskog mira Egipat je vraćen Turskoj, Malta viteškom redu Jovanovaca, Francuska je evakuisala Napulj i Papsku državu, a Velika Britanija ostrva u sredozemnom moru i sve zauzete prekomorske teritorije osim Trinidada i Cejlona. Amijenskim mirom prećutno je priznata vlast Velike Britanije na moru, a Francuske na kopnu, što je krilo klice novih sukoba. Mir je trajao samo godinu dana i bio je jedini period opšteg mira u Evropi između 1793. do 1814. godine.[2]
Prema ugovoru Britanija je priznala Francusku Republiku, a ugovor je ujedno i označio kraj Druge koalicije.
Ujedinjeno Kraljevstvo je sklapanjem mira želelo da omogući obnovu trgovine sa kontinentalnom Evropom i da prekine svoju izolaciju od drugih sila. Sa druge strane Napoleon je iskoristio mir za velike unutrašnje reforme, kao i za sklapanje mira sa Vatikanom i izdavanje novog ustava.
Predlog za sklapanje mira je prvi izneo Bonaparta jos 1799. godine britanskom ministru spoljnih poslova, ali predlog nije odmah razmatran. Tek smenom ministra i novonastale opasnosti za Englesku od rata sa Rusijom predlog je uzet u razmatranje od strane engleza. Vest o potpisivanju sa radošću je dočekana širom Evrope. Proslave mira, pamfleti, pesme i ode su se širile na francuskom, engleskom, nemačkom i drugim jezicima.
Prekid mira
[uredi | uredi izvor]Britanci su bili sve više ljuti i zabrinuti zbog Napoleonovog preuređenja međunarodnog sistema u zapadnoj Evropi, posebno u Švajcarskoj, Nemačkoj, Italiji i Holandiji pa su prekinuli primirje objavivši rat Francuskoj u maju 1803. godine. Englezi su Napoleonove namere shvatili kao neprijateljske prema britanskim nacionalnim interesima najviše zbog toga što je odlučio da pošalje francuske trupe u Švajcarsku. Britanska vlada se usprotivila određenim uslovima iz ugovora, kao što je evakuacija njihove pomorske flote sa Malte. Napoleon nije bio spreman da nastavi rat, pa je pristao na neke kompromise u korist britanske vlade, ali nije mogao da prihvati sve njihove uslove, pa je Britanija 18. maja zvanično objavila rat Francuskoj, čime su započeli Napoleonovi ratovi, koji će besneti u Evropi narednih 12 godina.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Izvori
[uredi | uredi izvor]- Vojna enciklopedija, tom 1 (136. strana)