Pređi na sadržaj

Andreas Gertner

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andreas Gertner
Portret A. Gertnera (pre 1727. godine)
Lični podaci
Datum rođenja(1654-12-24)24. decembar 1654.
Mesto rođenjaKvatic,
Datum smrti2. februar 1727.(1727-02-02) (72 god.)
Mesto smrtiDrezden,
Religijaluteranstvo[1]
Za druge upotrebe, pogledajte Gertner.

Andreas Gertner (glsrp. Handrij Zahrodnik, nem. Andreas Gärtner; Kvatic, 24. decembar 1654Drezden, 2. februar 1727) bio je lužičkosrpski stolar, pronalazač, dvorski mehaničar saksonskog kurfirsta Avgusta Jakog.[2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Otac mu je bio Georg Pahtman (um. oko 1660. godine u Obergurigu).[1] Andreas Gertner je odrastao u Obergurigu.[2] Učio je seosku školu u rodnom Kvaticu. Kršten je u evangelističkoj crkvi u Malšvicu.[3] Od 1669. do 1673. godine učio je za stolara u Budišinu (sada Baucen). Od 1673. do 1685. godine putovao je po Nemačkoj (Drezden, Lajpcig, Hamburg, Minhen, Augzburg[3]), Austriji (u Beču je radio kao stolar četiri godine, zatim posetio Salzburg, Inzbruk[3]) i Italiji.[2] U Bolonji studirao je matematiku i astronomiju, u Rimu — civilno građevinarstvo.[1] Doputovao je do Napulja. Godine 1686. se vratio u Drezden.[3] Od 1685. do 1687. godine radio je kao stolar, od 1687. do 1694. godine — kao dvorski stolar, od 1694. do 1727. godine — kao dvorski mehaničar u Drezdenu.[2]

Tokom putovanja savladao je znanja iz oblasti inkrustacije, brušenja stakla, građevinarstva, geometrije i astronomije. U Drezdenu stvorio je mnogo pronalazaka u oblasti ratne veštine, posebno u artiljeriji i stvaranja utvrđenja, izgradnje i arhitekture. Za svoju kuću izumeo je lift, koji predstavio ruskom caru Petru I u Drezdenu 1711. godine[4] (Petar se sastao nekoliko puta sa Gertnerom[5]). Petar je kupio nekoliko Gertnerovih ogledala, koje je stvorio A. Gertner.[3] Većina njegovih izuma u oblasti mehanike nije sačuvena. Oko 1705. godine stvorio je sat svetskog vremena s meridijanima sveta.[4] Mnogo godina provodio je eksperimente na stvaranju perpetuum mobile i zaključio da je njegovo postojanje nemoguće.[1] Stvarao je mostove mehanizmom za podizanje.[6]

Zahvaljujući talentima kasnije je pozvan „saksonski Arhimed”, a prema K. A. Jenču takođe i „lužičkosrpski Arhimed”. Imovinu je ostavio u nasledstvo siromašnim stolarima.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Sandig, Hans-Ullrich. „Gärtner, Andreas”. // deutsche-biographie.de. 
  2. ^ a b v g Jan Šołta, Pětr Kunze, Franc Šěn (1984). Nowy biografiski słownik k stawiznam a kulturje Serbow. Budyšin: Domowina. str. 639. 
  3. ^ a b v g d Garbe, Eberhard (5. 1. 2007). „Gärtner (Zahrodnik) Andreas (Handrij)”. // saebi.isgv.de. 
  4. ^ a b v Jan Šołta, Pětr Kunze, Franc Šěn (1984). Nowy biografiski słownik k stawiznam a kulturje Serbow. Budyšin: Domowina. str. 640. 
  5. ^ Verenica liter. K 60-letiю V. M. Živova (sbornik). Moskva: Яzыki slavяnskoй kulьturы. 2006. 
  6. ^ E. Brankačk, F. Mětšk a druzy (1977). Stawizny serbow: Wot spočatkow hač do lěta 1789. 1. Budyšin: Ludowe nakładnistwo Domowina. str. 234—235. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]