Pređi na sadržaj

Andronik Komnin Paleolog

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Andronik Komnin Paleolog (grč. Ανδρονικος Κομνηνος Παλαιολογος;[1] oko 1190. – 1248./52.), bio je general - guverner Soluna i Veliki domestik (mega domestik) Nikejskog carstva. Bio je otac vizantijskog cara Mihaila VIII Paleologa, osnivača dinastije Paleologa.

Život[uredi | uredi izvor]

Andronik je bio sin mega duksa Aleksija Paleologa i Irine Komnin, unuk Mihaila Paleologa i pra-praunuk osnivača porodice, Georgija Paleologa. Verovatno je rođen oko 1190. godine i imao je još jednog brata, Mihaila, koji je očigledno bio stariji od njega.[2][3]

Ništa se ne zna o njegovom ranom životu. Imenovan je za mega domestika (glavnokomandujućeg) Nikejskog carstva, ali se izvori razlikuju o tome kada i ko je to učinio: Nićifor Grigora beleži da je to učinio car Teodor I Laskaris (vladao 1204–1222), ali Georgije Akropolit tvrdi da je to učinio naslednik cara Teodora I, car Jovan III Duka Vatac (1222–1254) ubrzo nakon njegovog stupanja na vlast. Savremeni istoričari generalno smatraju da je ovo drugo verovatnije.[3][4] Godine 1224. Andronik je poslat u oblast reke Skamander, koja su tek povratili od Latinskog carstva, da bi organizovao svoju administraciju kao egzizote. To je verovatno bilo pre nego što je postao mega domestik.[5][6] Godine 1233. poslat je kao komandant ekspedicije protiv polu-nezavisnog vladara Rodosa, cezara Lava Gabale, kojeg je primorao da prizna nikejsku vlast.[7][8]

Godine 1241. Andronik je pratio cara Jovana III Vataca u njegovim pohodima na Makedoniju i prilikom opsade Soluna. Kampanja je, međutim, prekinuta zbog mongolske invazije na Malu Aziju, što je primoralo cara Jovana III Vataca da se zadovolji priznanjem njegovog autoriteta od strane gradskog vladara Jovana Komnina Duke, koji je ranije pretendovao na carsku titulu.[7][9] U decembru 1246, nakon konačnog zauzimanja Soluna, Andronik je ostavljen u gradu kao njegov guverner i kao generalni guverner (koji se u izvorima pominje kao „pretor“) svih novostečenih nikejskih poseda u Makedoniji, dok se car Jovan III Vatac vraća u Malu Aziju.[7][10] Za vreme njegovog mandata, njegov najstariji sin, budući car Mihailo VIII Paleolog, došao je da služi pod njim u gradovima Seru i Melniku.[11]

Datum Andronikove smrti nije poznat. Tradicionalno je datovana u 1247. [4][7] pošto Akropolit navodi da je to bilo ubrzo nakon njegovog imenovanja u Solun, ali novija istraživanja pokazuju da je umro negde između 1248. i 1252. godine.[12] Kao megas domestik nasledio ga je njegov zet Nićifor Tarhaniot, a na mestu generalnog guvernera u Solunu Teodor Fil.[13]

Porodica[uredi | uredi izvor]

Godine 1216. Andronik se oženio Teodorom Angelinom Paleologinom (* oko 1200; † kao monahinja Teodosija), ćerkom despota Aleksija Komnina Paleologa († 1203) i njegove žene Irine Komnine Angeline, najstarije ćerke vizantijskog cara Aleksija III Anđela. Imali su četvoro dece: [14]

  • Marija Paleologina, Protosevastisa (* oko 1216; † 1266 kao monahinja Marta), udala se 1237. za Nićifora Tarhaniota, vojskovođu, od 1260. velikog domestika († oko 1266.).
  • Irina Komnina Paleologina (* 1218; † decembar 1284 kao monahinja Evlogija), udala se za Jovana Komnina Anđela Kantakuzina († pre 1257. kao monah Joanikije), vojvoda Trakije (oko 1244 – 1249), roditelji bugarske carice Marije Paleolog Kantakuzin.
  • Mihailo VIII Paleolog (* 1224; † 1282), vizantijski car (1259 – 1282).
  • Jovan Paleolog (* 1225/1230; † 1274/1275), sevastokrator.

Andronik se drugi put oženio ženom nepoznatog imena. Imali su troje dece:

  • Konstantin Anđeo Komnin Duka Paleolog († 1271. kao monah Kalinik), Cezar 1259. godine, Sevastokrator od 1260. godine, vojni zapovednik na Peloponezu 1262/64. godine, oženjen (1259/60.) Irinom Komninom Laskarinom Vraninom († 1260. god.) )
  • ćerka udata za Šams-ed-Dina, sina Kaj-Kavusa I od 1211. do 1220. vladara Seldžučkog sultanata Rum u Ikonionu (Konja)
  • ćerka, udata (posle 1275.) za Benedeta Zaharija, gospodara Fokeje († 1307.)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ In a seal attributed to him, Andronikos also uses the surname Doukas; he was commonly referred to either as Palaiologos or as Komnenos, the latter inherited from his mother. Cheynet & Vannier 1986, pp. 176–177
  2. ^ Kazhdan 1991, str. 1557–1560
  3. ^ a b Cheynet & Vannier 1986, str. 176.
  4. ^ a b Guilland 1967, str. 409
  5. ^ Cheynet & Vannier 1986, str. 176–177.
  6. ^ Macrides 2007, p. 242 (note 2).
  7. ^ a b v g Cheynet & Vannier 1986, str. 177.
  8. ^ Macrides 2007, pp. 187ff..
  9. ^ Macrides 2007, pp. 215ff..
  10. ^ Macrides 2007, pp. 241ff..
  11. ^ Macrides 2007, pp. 260ff.
  12. ^ Macrides 2007, pp. 243–244 (note 6).
  13. ^ Macrides 2007, pp. 200, 242, 243–244 (note 6).
  14. ^ „Andronikos Doukas Palaiologos, Medieval Lands”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Cheynet, Jean-Claude; Vannier, Jean-François (1986). Études Prosopographiques (in French). Paris: Publications de la Sorbonne. ISBN 978-2-85944-110-4.
  • Guilland, Rodolphe (1967). "Le Grand Domestique". Recherches sur les institutions byzantines [Studies on the Byzantine Institutions]. Berliner byzantinische Arbeiten 35 (in French). Vol. I. Berlin and Amsterdam: Akademie-Verlag & Adolf M. Hakkert. pp. 405–425. OCLC 878894516.
  • Kazhdan, Alexander, ur. (1991). The Oxford Dictionary of Byzantium. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-504652-8. 
  • Macrides, Ruth (2007). George Akropolites: The History – Introduction, Translation and Commentary. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-921067-1.