Pređi na sadržaj

Huti (Jemen)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
(preusmereno sa Ансар Алах)
Logo pokreta Huti na kome piše
„Bog je veliki,
Smrt Americi,
Smrt Izraelu,
Kletva Jevrejima,
Pobjeda islamu“[1][2][3][4]

Ansar Alah (arap. أنصار الله — „Božiji pomoćnici“), poznatiji kao Huti (arap. الحوثيون), su militantna skupina šiitske grane zeida, koja djeluje u Jemenu.[5] Oni su trenutno nominalna vladajuća frakcija u Jemenu, koja je preuzela upravu nad vladom Jemena u sukobu 2014—15.[6]

Huti su dobili ime po osnivaču skupine Huseinu el Hutiju, bivšem komandantu, koga su navodno ubile oružane snage Jemena u septembru 2004. godine.[7] Nekoliko drugih komandanata, uključujući Ali el Katvanija, Abu Hejdera, Abas Ajdaha i Jusuf el Madanija (zeta El Hutija), takođe su ubile oružane snage Jemena.[8] El Hutijev otac, Badredin el Huti, je izjavio da je on duhovni vođa skupine.[9]

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Pokret Hutije je nastao kao Vjerujuća omladina, osnovana 1992. godine u pokrajini Sada[10] od strane Muhameda el Hutija[11] ili Huseina el Hutija.[12] Vjerujuća omladina je osnovala školske klubove i ljetne kampove[11] da bi „pokrenula oživljavanje zeidizma“ u Sadi.[12] Od 1994. do 1995. godine, 15-20.000 studenata je pohađalo te ljetne kampove.[11]

Poslije invazije na Irak 2003. godine, pripadnici Vjerujuće omladine su počeli skandirati antiameričke i antijevrejske slogane u Salihovoj džamiji u Sani poslije džuma-namaza (molitva petkom). To je pokrenulo sukob sa vladom i 800 pripadnika Vjerujuće omladine je uhapšeno u Sani 2004. godine. Predsjednik Ali Abdulah Salih je pozvao Huseina el Hutija na sastanak u Sanu, ali je Husein odbio, tako da je 18. juna 2004. godine Salih poslao vladine snage da uhapse Huseina.[13] Husein je odgovorio pokrećući pobunu protiv vlade, ali je ubijen 10. septembra 2004. godine.[14] Pobuna je nastavljena sve dok nije potpisano primirje 2010. godine.[15]

Huti su učestvovali u pobuni 2011. godine, kada je uslijedila Nacionalna konferencija dijaloga. Međutim, oni su odbili odredbe Savjeta za saradnju arapskih država Persijskog zaliva novembra 2011. godine, koje su uključivale imunitet za bivšeg predsjednika Saliha i uspostavljanje koalicione vlade.[16]

  Pod upravom Revolucionarnog komiteta
  Pod upravom Kabineta Jemena i Južnog pokreta
  Pod upravom snaga Ansar el Šarija i Al Kaide

Huti su 9. novembra 2011. godine izjavili da kontrolišu dvije pokrajine (Sada i El Džaf) i da su blizu uspostavljanje kontrole i nad trećom pokrajinom (Hadža),[17] što im omogućava direktan napad na glavni grad Jemena Sanu.[18] U maju 2012. godine većinu pokrajine Sada, El Džah i Hadž, imali su izlaz na Crveno more i počeli su dizati barikade na sjeveru grada Sane u očekivanju novih sukoba.[19]

Huti su izjavili 21. septembra 2014. godine da kontrolišu dijelove glavnog grada Jemena uključujući vladine zgrade i radio stanicu.[20] Kontrolu nad ostatkom Sane i nekim gradovima u pokrajini Bejda, gdje je došla u sukob sa Al Kaidom. Zapadne zemlje i Saudijska Arabija vjeruju da Huti dobijaju pomoć od Irana, dok Al Kaidu pomaže Saudijska Arabija.[21]

Šiitski Huti pobunjenici su 20. januara preuzeli kontrolu nad predsjedničkom palatom u Sani. Predsjednik Abd Rabo Mansur el Hadi je bio u palati tokom preuzimanja, ali na sigurnom.[22] Pokret je zvanično preuzeo kontrolu 6. februara, raspuštanjem skupštine i proglašavanjem Revolucionarnog komiteta.[6] Bombaški napad u džamiji u Sani desio se 20. marta 2015. Odgovornost za napad je preuzela Islamska država, a u napadu su poginula 142 pripadnika pokreta, dok je 351 povređen, čineći time taj napad jednim od najsmrtonosnijih u istoriji Jemena.[23]

U televizijskom prenosu, vođa pokreta Abdul Malik el Huti je optužio SAD i Izrael za podržavanje terorističkog napada. On je okrivio regionalne arapske države za finansiranje terorističkih grupa koja djeluju unutar Jemena.[24] Pod izgovorom da Huti predstavljaju prijetnju za sunite u regionu, Saudijska Arabija je zajedno sa Bahreinom, Katarom, Kuvajtom, Ujedinjenim Emiratima, Egiptom, Jordanom, Marokom i Sudanom pokrenula vazdušnu kampanju na Jemen.[25] Vojni koalicija uključuje Sjedinjene Države, koje pomažu u planiranju vazdušnih udara, kao i logističku i obavještajnu podršku.[26]

Članstvo

[uredi | uredi izvor]

Postoji razlika između porodice Huti, koja ima oko 20 članova,[11] i pokreta Huti, koji je uzeo ime „Huti“ poslije smrti Huseina el Hutija 2004. godine.

Članstvo u skupini imalo je između 1.000 i 3.000 boraca 2005. godine[27] i između 2.000 i 10.000 boraca 2009. godine.[28] U Jemen postu je navedeno da imaju preko 100.000 boraca.[29] Po Ahmedu el Bahriju Huti imaju 100.000—120.000 pristalica, uključujući oružane borce i nenaoružane lojaliste.[30]

Ideologija

[uredi | uredi izvor]

Huti pripadaju zeidskoj grani šiitizma, sekta islama koja se isključivo nalazi u Jemenu. Oni su nastali od šiitske manjine slične Dvanaestnici koja se nalazi prvenstveno u Iraku, Libanu i Iranu, a poznati su po najvećoj sličnosti sa sunitskim islamom po pitanju prava i odluka. Međutim oni podržavaju koncept Dvanaestorice kao veoma bitan za svoju religiju, koji pravi razliku od sunitima.[31] Oni su često optuživani od strane sljedbenika zeidizma, da se tajni konvertiti i sljedbenici Dvanaestorice, koja je zvanična religija u Iranu.[32][33][34][35]

Huti su tvrdili da su njihova akcija borbe protiv širenja salafizma u Jemenu,[32] kao i zbog odbrane svoje zajednice od rasprostranjene i sistematske diskriminacije, dok ih je vlada optuživala da žele svrgnuti vladajući režim iz želje za uvođenjem šiitskog zeidskog vjerskog zakona,[36] destabilizujući vladu i šireći antiamerička osjećanja.[37] Huti tvrde da se muslimani mole na pogrešan način dižući ruke, kao što je običan kod jemenskih sunita.[38]

Jemenska vlada je Hute takođe optužila da imaju spoljnu pomoć, navodeći Iran kao većinsku šiitsku zemlju.[39] Zauzvrat, Huti su uzvratili navodeći da vlada potpomognuta spoljnim antišiitskim pristalicama poput Al Kaide i Saudijske Arabije,[40][41][42] pored činjenice da je bivši predsjednik Jemena Ali Abdulah Salih takođe zeid.[43]

Vođe

[uredi | uredi izvor]
  • Husein el Huti — bivši vođa (ubijen 2004)
  • Abdul-Malik el Huti — vođa
  • Jahja el Huti — stariji vođa
  • Abdul-Karim el Huti — visokorangirani komandant
  • Badr Edin el Huti — duhovni vođa (umro 2010)
  • Abdulah el Ruzami — bivši vojni komandant
  • Abu Ali Abdulah el Hakem el Huti — vojni komandant
  • Muhamed Abdulsalam
  • Salih Habra — politički vođa[44]
  • Faris Mana — Huti su ga postavili za guvernera pokrajine Sada,[45] bivši šef Salihovof predsjedničkog komiteta[46]

Metode kampanje

[uredi | uredi izvor]

Huti i njihove baze podrške se uglavnom oslanjaju na mirne metode kampanje, kao što je građanska neposlušnost. U novoj seriji protesta koji su nastali zvog odluke jemenske vlade 13. jula 2014. godine da poveća cijenu goriva,[47] vođe Huta su uspjele da organizuju masovne skupove u glavnom gadu Sani u znak protesta zbog odluke i zbog zahtjeva za ostavku aktuelne vlade Abd Rabo Mansur el Hadija zbog korupcije.[48] Hiljade Jemenaca se odazvalo na Abdul-Malik el Hutijev poziv „podignite šatore, pokrenite proteste i organizujete marševe“.[49]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Experts See Signs of Moderation Despite Houthis’ Harsh Slogans”. New York Times. 24. 1. 2015. Pristupljeno 1. 2. 2015.  "The official slogan and emblem of the Houthis … includes the words “Death to America, death to Israel, damnation to the Jews.” Houthis shout it when they march, wear it on arm patches, paint it on buildings and stick it onto their car windows. When pictured, those words are rendered in red, framed by “God is great” and “Victory to Islam” in green, on a white background."
  2. ^ Baron, Adam (30. 10. 2012). „Yemenis suspect Iran's hand in rise of Shiite rebels”. Christian Science Monitor. Pristupljeno 20. 6. 2014. 
  3. ^ „Houthis celebrate birth of Prophet Muhammad”. Al Jazeera. 25. 1. 2013. Pristupljeno 12. 7. 2014. 
  4. ^ „Yemen says Houthi rebel leader may be dead”. Reuters. 27. 12. 2009. Arhivirano iz originala 06. 10. 2014. g. Pristupljeno 24. 9. 2014. 
  5. ^ „Ansar Allah vows to defeat al-Qaeda in Yemen”. October 2014. Pristupljeno 2015.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |access-date= (pomoć)
  6. ^ a b „Yemen's Houthis form own government in Sanaa”. Al Jazeera. 6. 2. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015. 
  7. ^ Deaths in Yemeni mosque blast. Al Jazeera. 2 May 2008.
  8. ^ Press TV Saudi soldier, Houthi leaders killed in north Yemen Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. јул 2011), 19 November 2009
  9. ^ Pike, John. „al-Shabab al-Mum?en / Shabab al-Moumineen (Believing Youth)”. Global Security. Приступљено 23. 1. 2013. 
  10. ^ Freeman, Jack (2009). „The al Houthi Insurgency in the North of Yemen: An Analysis of the Shabab al Moumineen”. Studies in Conflict & Terrorism. 32 (11): 1008—1019. ISSN 1057-610X. doi:10.1080/10576100903262716. 
  11. ^ а б в г „Regime and Periphery in Northern Yemen: The Huthi Phenomenon” (PDF). RAND. 2010. Приступљено 23. 1. 2013. 
  12. ^ а б „Yemen's Abd-al-Malik al-Houthi”. BBC. 3. 10. 2014. Архивирано из оригинала 25. 09. 2015. г. Приступљено 29. 11. 2014. 
  13. ^ „Yemen: The conflict in Saada Governorate - analysis”. IRIN. 24. 7. 2008. Приступљено 29. 11. 2014. 
  14. ^ „Yemeni forces kill rebel cleric”. BBC News. 10. 9. 2004. Приступљено 29. 11. 2014. 
  15. ^ Saeed Al Batati (21. 8. 2014). „Who are the Houthis in Yemen?”. BBC. Приступљено 29. 11. 2014. 
  16. ^ „The Huthis: From Saada to Sanaa”. International Crisis Group. 10. 6. 2014. Архивирано из оригинала 8. 4. 2015. г. Приступљено 29. 11. 2014. 
  17. ^ „Houthis Close to Control Hajjah Governorate, Amid Expectations of Expansion of Control over Large Parts of Northern Yemen”. Islam Times. 29. 11. 2011. Приступљено 23. 11. 2013. 
  18. ^ „Al-Houthi Expansion Plan in Yemen Revealed”. Yemen Post. Приступљено 23. 1. 2013. 
  19. ^ „New war with al-Houthis is looming”. Yemen observer. Архивирано из оригинала 19. 9. 2012. г. Приступљено 23. 1. 2013. 
  20. ^ „Houthis seize government buildings in Sanaa”. Al Jazeera. Приступљено 21. 9. 2014. 
  21. ^ Fahim, Kareem (7. 1. 2015). „Violence Grows in Yemen as Al Qaeda Tries to Fight Its Way Back”. The New York Times. The Times Company. Приступљено 8. 1. 2015. 
  22. ^ „Yemen Houthi rebels 'seize presidential palace'”. BBC News. 20. 1. 2015. 
  23. ^ „Death toll hits 142 from attacks in Yemen mosques”. Al Bawaba. 20. 3. 2015. Архивирано из оригинала 22. 3. 2015. г. 
  24. ^ „US, Israel behind Yemen terrorist attacks: Houthi leader”. Press TV. 22. 3. 2015. Архивирано из оригинала 12. 07. 2015. г. Приступљено 11. 7. 2015. 
  25. ^ „Saudi ‘Decisive Storm’ waged to save Yemen”. Al Arabiya News. 26. 3. 2015. Архивирано из оригинала 2. 4. 2015. г. 
  26. ^ Keane, Angela Greiling (26. 3. 2015). „U.S. Backs Saudi-Led Yemeni Bombing With Logistics, Spying”. Bloomberg News. Архивирано из оригинала 11. 07. 2015. г. Приступљено 11. 7. 2015. 
  27. ^ Philips, Sarah (28 July 2005). Cracks in the Yemeni System Архивирано на сајту Wayback Machine (27. septembar 2011). Middle East Report Online.
  28. ^ „Pity those caught in the middle”. The Economist. 19. 11. 2009. 
  29. ^ „Thousands Expected to die in 2010 in Fight against Al-Qaeda”. Yemen post. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  30. ^ Ahmed Al-Bahri: Expert in Houthi Affairs, 10 April 2010
  31. ^ Pike, John. „Zaydi Islam”. Pristupljeno 2. 9. 2014. 
  32. ^ a b Almeida, Manuel (8. 10. 2014). „Profile: Who are Yemen’s Houthis?”. Al Arabiya News. Pristupljeno 2. 2. 2015. 
  33. ^ „Hothi / Houthi / Huthi: al-Shabab al-Mum'en / Shabab al-Moumineen (Believing Youth)”. GlobalSecurity. Pristupljeno 2. 2. 2015. 
  34. ^ Abubakr Al-Shamahi (27. 2. 2014). „YEMEN IS MORE NUANCED THAN ‘SUNNI’ & ‘SHIA’”. Yemen Times. Arhivirano iz originala 02. 01. 2015. g. Pristupljeno 2. 2. 2015. 
  35. ^ Bengio, Ofra; Litvak, Meir, ur. (2011). The Sunna and Shi'a in History: Division and Ecumenism in the Muslim Middle East. Palgrave Macmillan. str. 244. ISBN 9780230370739. 
  36. ^ „Deadly blast strikes Yemen mosque”. BBC News. 2. 5. 2008. Pristupljeno 11. 11. 2009. 
  37. ^ Sultan, Nabil (10 July 2004). Rebels have Yemen on the hop Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. maj 2008). Asia Times Online.
  38. ^ ,Yemen's war: Pity those caught in the middle
  39. ^ „Cable Viewer”. Wikileaks. 17. 2. 2010. Arhivirano iz originala 07. 06. 2013. g. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  40. ^ „Saudi, al-Qaeda support Yemen crackdown on Shias”. Press TV. 29. 8. 2009. Pristupljeno 1. 2. 2010. 
  41. ^ „Al-Qaeda Fighting for Yemeni Government Against Houthi Shia Rebels…”. 29. 12. 2009. Pristupljeno 1. 2. 2010. 
  42. ^ „Yemen employs al-Qaeda mercenaries: Houthis”. Press TV. 28. 10. 2009. Pristupljeno 1. 2. 2010. 
  43. ^ „Ali Abdullah Saleh Al-Ahmar”. APS Review Downstream Trends. 26. 6. 2006. Pristupljeno 7. 4. 2011. 
  44. ^ „Meetings push government and Houthis closer towards "reconciliation"”. Yemen Times. 29. 3. 2012. Arhivirano iz originala 23. 01. 2013. g. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  45. ^ „Middle East”. Arab News. Arhivirano iz originala 31. 03. 2011. g. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  46. ^ „Sana’a Cards to Pressurize Houthis to Enter New Dialogue Rounds”. Yemen Post. Pristupljeno 23. 1. 2013. 
  47. ^ „Yemenis protest fuel price hikes in several cities”. PressTV. Arhivirano iz originala 11. 09. 2014. g. Pristupljeno 9. 9. 2014. 
  48. ^ „1000s of Yemen’s Houthis protest in Sana’a”. PressTV. 20. 8. 2014. Arhivirano iz originala 10. 09. 2014. g. Pristupljeno 9. 9. 2014. 
  49. ^ „1000s of Yemenis stage massive anti-government protest”. PressTV. 18. 8. 2014. Arhivirano iz originala 10. 09. 2014. g. Pristupljeno 9. 9. 2014. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Bengio, Ofra; Litvak, Meir, ur. (2011). The Sunna and Shi'a in History: Division and Ecumenism in the Muslim Middle East. Palgrave Macmillan. str. 244. ISBN 9780230370739. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Хути_(Јемен)&oldid=28510865”