Pređi na sadržaj

Antigen (dijadoh)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Antigen (oko 380 do 316. p. n. e.) je bio jedan od generala Aleksandra Velikoga. Zbog zasluga u zaveri protiv Perdike imenovan je 320. p. n. e. za satrapa Suzijane. Bio je komandant Srebrenih štitova i borio se na strani Eumena. Nakon Eumenovoga poraza 316. p. n. e. Antigon ga je zarobio i živa spalio.

Komandant Srebrenih štitova[uredi | uredi izvor]

Antigen se istakao još u vojsci Filipa II Makedonskoga. Izgubio je oko prilikom opsade Perinta 340. p. n. e. Učestvovao je u Aleksandrovome pohodu u jedinici hipaspista, kasnije nazvanih Srebreni štitovi. Oko 331. p. n. e. unapređen je u hilijarha hipaspista. Učestvovao je u bici kod Hidaspa 326. p. n. e. Po povratku iz Indije pridružio se Krateru, sa kojim se vraćao kroz Arahoziju i Drangijanu, a Aleksandar Veliki se vraćao drugim putem. U Karmaniji su se dve vojske ponovo sastale. Tokom toga marša od najiskusnijih hipaspista oformljena je jedinica Srebrenih štitova. Antigen je od početka bio zapovednik Srebrenih štitova.

Povratak veterana u Kilikiju[uredi | uredi izvor]

Po povratku u Persiju izbila je 324. p. n. e. pobuna vojske u Opidi, koju je Aleksandar surovo ugušio. Aleksandar je naredio Krateru da ode u Makedoniju sa 10.000 veterana. Sa Kraterom su se vraćali Antigen, Poliperhon i Beli Klit. Povereno im je i veliko blago, koje su bili dužni da odvezu. Antigen se tada vraćao sa svojom jedinicom Srebrenih štitova. Veterani su 324/323. p. n. e. došli u Kilikiju. Prezimili su u Kilikiji i pomagali su satrapu Filoti u borbi sa Pisidijcima. U Kilikiji su veterani učestvovali u gradnji nove flote sa kojom je Aleksandar nameravao da osvoji Kartaginu. Vest o Aleksandrovoj smrti 323. p. n. e. zatekla ih je u Kilikiji. U Grčkoj je izbio Lamijski rat, pa je Antipatar zvao Kratera da mu dođe u pomoć. Izgleda da Antigen nije učestvovao u Lamijskom ratu.

Zavera protiv Perdike[uredi | uredi izvor]

Regent Perdika je krenuo 321. p. n. e. u invaziju na Egipat, da se obračuna sa Ptolemejem Soterom. Sa njim je bila jedinica Srebrenih štitova, kojima je komandovao Antigen. Perdika je nakon neuspešne opsade Kamilje tvrđave u Delti Nila krenuo prema Memfisu, kraj koga se nalazilo jedno ostrvo na Nilu. Prilikom povlačenja sa toga ostrva oko 2.000 vojnika se podavilo ili stradalo od životinja iz Nila.

Protiv Perdike se zbog toga najpre pobunilo oko sto oficira, a među njima su bili Piton, Seleuk Nikator i Antigen. Izgleda da su oni svi već ranije bili u kontaktu sa Ptolemejem. Ubili su Perdiku 321/320. p. n. e. i pomirili su se sa Ptolemejem. Ptolemej je sledećega dana snabdeo Perdikinu vojsku i pojavio se pred njima. Vojska je ponudila Ptolemeju Soteru da bude novi regent, ali Ptolemej je to odbio, pa su privremeni regenti postali Piton i Aridej.

Nagrađen satrapijom za izdaju[uredi | uredi izvor]

Prilikom podele u Triparadisu 321/320. p. n. e. zaverenici protiv Perdike su nagrađeni. Antigen je tada postao satrap Suzijane, a Seleuk Nikator satrap Vavilonije. Antipatar je postao novi regent, a Antigon Jednooki je postao vrhovni komandant vojske u ratu sa Eumenom. Iako je postao satrap Suzijane Antigen je veoma retko tamo boravio.

Poliperhon naređuje da pomažu Eumenu[uredi | uredi izvor]

Kada je umro Antipatar novi regent je postao Poliperhon. Kasandar, nezadovoljan jer on kao Antipatrov sin nije postao regent, počeo je da se udružuje sa drugim dijadosima protiv Poliperhona. U Drugom ratu dijadoha Kasandar se udružio sa Ptolemejem i Antigonom Monoftalmosom. Poliperhon se udružio sa Eumenom, a Antigenu i Teutamu je naredio da pomaže Eumenu u ratu sa Antigonom. Antigen je to prihvatio sa izvesnom uzdržanošću. Antigen i Teutam nisu baš bili voljni da se podvrgavaju Eumenovom zapovedništvu. Eumen je zbog toga osmislio priču da mu se Aleksandar pojavio u snu i da ga je savetovao da održavaju zajedničko veće. Eumen je podigao šator sa kraljevskim tronom posvećenim Aleksandru i tu su održavali zajedničko savetovanje, tako da je izgledalo kao da su zajednički delili zapovedništvo.

Antigen sprečava zaveru protiv Eumena[uredi | uredi izvor]

Eumen je uz pomoć kraljevskoga novca uspeo da pored vojske kojom je raspolagao unajmi i veliki broj plaćenika. Ptolemej i Antigon slali su poruke pojedinim oficirima Srebrenih štitova i pokušali su da organizuju zaveru protiv Eumena. Antigon je podmitio Filotu i oko 30 Makedonaca i nagovorio ih da pokušaju zaveru i da Antigenu i Teutamu obećaju veliku nagradu i najveće satrapije ako izdaju Eumena. Uspeli su da podmite Teutama, a onda je on pokušao da pridobije Antigena. Međutim Antigen se pokazao kao izuzetno mudar i dokazao je Teutamu da je glupo da izdaju Eumena. U slučaju Antigonove pobede ne samo da oni ne bi dobili satrapije, nego bi izgubili i postojeće. Po Antigenovom mišljenju Eumen ih kao stranac, neće izdati, nego će im sačuvati satrapije.

Bitka kod Paretakene[uredi | uredi izvor]

U bici kod Paretakene 317. p. n. e. sukobile su se vojske Eumena i Antigona Monoftalmosa. Antigon i njegovi saveznici Piton i Seleuk Nikator imali su 28.000 pešaka, 8.500 konjanika i 65 slonova. Eumenova vojska, u kojoj su bili Srebreni štitovi i Peukestova vojska gornjih satrapija imala je ukupno 35.000 pešaka, 6.100 konjanika i 114 slonova. U toj bici Eumen je imao gardu ( agemu ) od 300 konjanika, a Peukest i Antigen su zajednički delili gardu od 300 konjanika. Eumen je Srebrene štitove rasporedio sa falangom u sredini. Levo krilo je činila konjica, slonovi, strelci i praćkaši. Eumen se nalazio na desnom krilu sa teškom konjicom. U centru se nalazila falanga i Srebreni štitovi pod zapovedništvom Antigena. Bitku je započela Antigonova laka konjica pod zapovedništvom Pitona napadajući Eumenovo krilo. Eumen je dovukao laku konjicu sa levoga krila i pobedio je Pitonove trupe. U središtu Eumenova falanga je pobeđivala u prvom redu zahvaljujući veštini Srebrenih štitova, koji su nastavili da ganjaju neprijatelja. Antigon Jednooki je iskoristio prekid, koji se stvorio u neprijateljskoj liniji, pa je sa odredom konjanika zadao bočni udarac Eumenovom levom krilu. Eumen je morao da poziva svoju vojsku da se vrati i prestane da progoni poraženog neprijatelja. Dan se okončavao, a obe strane su okupljale razbijene jedinice. Antigon je imao 3.700 poginulih i 4.000 ranjenih, a Eumen 540 poginulih i 100 ranjenih. Nakon okončanja bitke Antigon se povukao.

Bitka kod Gabjene[uredi | uredi izvor]

U bici kod Gabjene Antigon je raspolagao sa 22.000 pešaka i 9.000 konjanika. Levim krilom komandovao je Piton, a desnim je komandovao Demetrije Poliorket. Antigon se nalazio na desnom krilu sa najboljom konjicom. Eumen je na desnom krilu rasporedio najslabije konjanike i levom krilu je naredio da izbegava bitku. Najbolje borce i većinu satrapa je postavio na levo krilo nasuprot Antigona. Za vreme bitke zbog karakteristika tla digla se velika prašina, što je Antigon iskoristio da pošalje konjanike da zarobe Eumenovu komoru. Antigonova konjica je bila brojnija i pobeđivala je, pa je naterala u beg Eumenovo levo krilo.

Srebreni štitovi potukli Antigonovu falangu[uredi | uredi izvor]

Međutim Srebreni štitovi pod zapovedništvom Antigena su krenuli u nezadrživi napad protiv neprijateljske falange. Pobili su 5.000 neprijateljskih vojnika i do nogu potukli Antigonovu falangu. Eumen je tada tražio od Peukesta da se sa svojom konjicom uključi u bitku, ali Peukest se povukao. Antigon je onda napao Srebrene štitove velikom konjicom. Srebreni štitovi su bili lišeni konjičke zaštite, ali zauzevši četvorougaonu formaciju bezbedno su se povukli. Antigon je tokom bitke zarobio Eumkenovu komoru.

Srebreni štitovi predaju Eumena Antigonu[uredi | uredi izvor]

Bitka je faktički završila nerešeno. Eumen je smatrao da treba nastaviti sa borbom jer je razbijena Antigonova falanga. Satrapi su smatrali da se treba povući. Srebreni štitovi su bili uznemireni gubitkom komore, u kojoj se nalazilo sve što su stekli tokom svoga dugog ratovanja. Oni su bili veterani i niko od njih nije bio mlađi od 60 godina. Teutam je otišao da pregovara sa Antigonom o prtljagu u komori. Antigon je obećao da će im vratiti komoru i da će sa njima blago postupiti, samo ako mu predaju Eumena. Srebreni štitovi su onda predali Eumena Antigonu. Kada su predali Eumena Srebreni štitovi su dobili prtljag.

Antigenova smrt[uredi | uredi izvor]

Antigon se nije samo dočepao Eumena. Zarobio je i Antigena, bacio ga u jamu i živoga spalio.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]