Antipapa Teodorik
| Teodorik | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum smrti | 1102. |
| Mesto smrti | Kava de Tireni, |
| Mesto ukopa | Manastir u Kava de Tireni |
| Narodnost | Italijan |
| Papa | |
| Pontifikat | 8. septembar 1100. - 1101. |
| Prethodnik | Antipapa Klement III |
| Naslednik | Antipapa Adalbert |
Teodorik (umro 1102.) je bio protivpapa Rimokatoličke crkve u raskolu poznatom kao Borba za investituru. Na položaju je nasledio antipapu Klimenta III (Viberta iz Ravene).
Biografija
[uredi | uredi izvor]Teodorika u izvorima prvi put srećemo 4. novembra 1084. godine u dokumentu svoga prethodnika, gde se potpisuje kao kardinal-đakon Svete Marije u Via Lati.[1] U pismu od 29. jula 1099. godine Kliment ubraja Teodorika među kardinale koji su anatemisali papu Grgura VII (umro 25. maja 1085. godine) kao jeretika, optužujući ga za simoniju. [2]
Godine 1098. kardinal Teodorik je boravio u Nemačkoj, kao legat antipape Klimenta. [3] Arhiepiskop Rotard od Majnca ne samo da nije priznao legitimitet antipape Klimenta, već je otvoreno radio protiv cara Henrika i njegovog antipape, okupljajući episkope Nemačke da se sastanu na sinodu u Majncu (1. decembar 1097). [4] Kliment je nekoliko puta pokušavao da nepokornog arhiepiskopa stavi pod kontrolu. Najpre je Rotarda pozvao pred papski sud da odgovori na optužbe protiv simonije. Kada je ovaj odbio da se pojavi, pozvali su ga Teodorik i još jedan episkop; a konačno ga je pozvao i đakon Igo. Pošto se arhiepiskop nije pojavio, 29. jula 1099. godine antipapa je oslobodio stanovnike Majnca podložnosti Rotardu i upozorio ih na zabranu koja će biti nametnuta svakome ko bude u kontaktu sa njim. Teodorik je bio svedok sadržine antipapinog pisma. [5] On je 18. oktobra 1099. godine boravio u Tivoliju, gde je video dokument antipape Klimenta u korist kardinala Romana od Sen Kirijaka. [6]
Legitimni papa Urban II umro je 29. jula 1099. godine, a njegov naslednik Paskal II izabran je u crkvi Svetog Klimenta 13. avgusta 1099. godine. Posvećen je 14. avgusta 1099. godine u Bazilici Svetog Petra. Antipapa Kliment je proteran iz Rima u isto vreme,[7] te je umro 8. septembra 1100. godine u Čivita Kastelani, nekih 60 km severno od Rima. [8]
Prema "Annales Romani", Klimentovi sledbenici su se tajno sastali u Rimu, noću, u Bazilici Svetog Petra, gde su izabrali i ustoličili kardinala Teodorika, episkopa Albana, koji je možda uzeo ime Silvester III. Teodorik nije smeo da ostane u gradu. Primoran je da napusti Rim, kako bi potražio zaštitu od cara Henrika. Uhvatili su ga ljudi pape Paskala II i poslali u Rim. Osuđen je i prognan u manastir u Kava de Tireni u blizini Salerna, gde je primoran da se zamonaši[9] ili da postane pustinjak (prema Žitiju pape Paskala II).[10]
Umro je u Kavi 1102. godine u skladu sa podacima na epitafu u kripti manastira. [11] Na kasnije postavljenoj ploči upisan je imenom "Silvester III". Raniji papa Silvester III je u to vreme smatran antipapom. Teodorikov naslednik, antipapa Adalbert,[12] izabran je 1101. ili u februaru/martu 1102. godine. [13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Piazza and Anzoise (2019), "Teodorico, antipapa", Dizionario Biografico degli Italiani. Hüls, pp. 92–93. (in German)
- ^ Philipp Jaffé; Wilhelm Wattenbach; Ernst Dümmler (1866). Bibliotheca rerum germanicarum: Monumenta moguntina (in Latin). Vol. III. Berlin: Weidmann. p. 377.: "Principio, de symoniaca heresi infamatus, a viris religiosis et quos ad vocationem auctoritas admittit multifarie super hoc impetitus, per Romanae aeclesiae cardinales Warinum, Anastasium et Adalmarium est vocatus. Et postea, cum venire nollet, ab episcopis Romanis Tiedrico Albanense et Ruopperhto Faventino, postremo etiam per Hugonem sacri palacii diaconum vocatus est.
- ^ Philipp Jaffé; Wilhelm Wattenbach; Ernst Dümmler (1866). Bibliotheca rerum germanicarum: Monumenta moguntina (in Latin). Vol. III. Berlin: Weidmann. p. 377-379
- ^ Jaffé; Wattenbach; Dümmler (1866). Bibliotheca rerum germanicarum: Monumenta moguntina. pp. 374–376.: "De cetero precamur et obsecramus, ut de collegio vestro, quos nostis idoneos, in Kalendis Decembris dirigere velitis, qui possint interesse conventui ecclesie, qui se in villa nostra ad honorem Dei colligere decrevit." His letter to the clergy and people of Halberstadt suggests that the bishop may have been supporting Henry and Clement: "Nulla vobis erit confusio immo gloria et honor, redire ad viam iustitie, a qua vos deduxit tortuosa semita sinistre." ('There will be no confusion for you, but actually glory and honor, to return to the way of justice, from which a tortuous path has led you astray.')
- ^ Jaffé; Wattenbach; Dümmler (1866). Bibliotheca rerum germanicarum: Monumenta moguntina. p. 377.: "Principio, de symoniaca heresi infamatus, a viris religiosis et quos ad vocationem auctoritas admittit multifarie super hoc impetitus, per Romanae aeclesiae cardinales Warinum, Anastasium et Adalmarium est vocatus. Et postea, cum venire nollet, ab episcopis Romanis Tiedrico Albanense et Ruopperhto Faventino, postremo etiam per Hugonem sacri palacii diaconum vocatus est.
- ^ Hüls, p. 93 with note 3. P. Kehr, Italia pontificia I (Berlin: Weidmann 1906), p. 61, no. 2.
- ^ Jaffé, Regesta pontificum, pp. 701, 703.
- ^ Pandulphus Pisanus, "Life of Paschal II," in: Watterich II, p. 4: "Miser GUibertus, iam non-papa, qui nunquam papa, dimissa Urbe, nec adhuc securus, in Castellum se proripuit, et hic terminus."
- ^ "Annales Romani", p. 477: "ibique monachus effectus est." Paul Guillaume (1877). Essai historique sur l'abbaye de Cava d'après des documents inédits (in French). Cava dei Tirreni: abbaye des R.R. Pères bénédictins. pp. 68–70.
- ^ Watterich II, p. 4. Guillaume, p. 69, note 1.
- ^ Imma Penn, 233. Michaele Morcaldi; Mauro Schiani; Sylvano De Stephano, eds. (1873). Codex diplomaticus cavensis (in Latin). Vol. Tomus primus. Naples: Petrus Piazzi. p. lxviii.
- ^ J.N.D. Kelly and M.J. Walsh (2010), Oxford Dictionary of Popes, second edition (Oxford: OUP), p. 162.
- ^ Jaffé, Regesta pontificum, p. 773.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- "Annales Romani," in: Georg Heinrich Pertz (1844). Monumenta Germaniae Historica: Scriptorum (na jeziku: latinski). Tomus V. Hannover: Hahn. str. 468—480.
- Hüls, Rudolf. Kardinäle, Klerus und Kirchen Roms: 1049–1130 (Tübingen 1977) [Bibliothek des Deutschen Historischen Instituts in Rom, Band 48].
- Philipp Jaffé (1885). G. Wattenbach, ur. Regesta pontificum romanorum: ab condita ecclesia ad annum post Christum natum MCXCVIII (na jeziku: latinski). Tomus I (2nd izd.). Leipzig: Veit. str. 772.
- Kehr, Paul Fridolin (1900). "Due documenti pontifici illustranti la storia di Roma negli ultimi anni del secolo IX," in: Archivio della reale Società romana di storia patria XXIII (1900), pp. 277–283, at pp. 280–283.
- Piazza, Andrea; Anzoise, Stefania (2019). "Teodorico, antipapa", Dizionario Biografico degli Italiani Volume 95 (Treccani: 2019)
- Watterich, J. B. M. (1862). Pontificum Romanorum qui fuerunt inde ab exeunte saeculo IX usque ad finem saeculi XIII vitae: ab aequalibus conscriptae (na jeziku: latinski). Tom. II. Leipzig: G. Engelmann.