Antifriz
Appearance
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ed/%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%84%D1%80%D0%B8%D0%B7._%D0%A4%D0%BE%D1%82%D0%BE_%D0%90._%D0%A9%D0%B5%D0%BA%D0%B8%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0.jpg/228px-%D0%9A%D1%80%D0%B0%D1%81%D0%BD%D1%8B%D0%B9_%D0%B0%D0%BD%D1%82%D0%B8%D1%84%D1%80%D0%B8%D0%B7._%D0%A4%D0%BE%D1%82%D0%BE_%D0%90._%D0%A9%D0%B5%D0%BA%D0%B8%D0%BD%D0%BE%D0%B2%D0%B0.jpg)
Antifriz je zajednički naziv za tečnosti niske tačke smrzavanja kojima se zimi hlade motori sa unutrašnjim sagorijevanjem u vozilima. Tekućine koje se koriste odlikuju se niskom tačkom smrzavanja, visokom specifičnom toplotom, dobrom provodljivošću toplote, visokom temperaturom ključanja i nekorozivnošću.[1]
Ranije su se često koristile smjese alkohola i vode, vodeni rastvori soli, i derivati nafte. Danas se koriste smjese etilenglikola i vode s dodacima inhibitora korozije.
Na radnim temperaturama uglavnom isparava voda, pa je ponekad potrebno dodati određene količine. Mjerenje se vrši hidrometrom.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1970, knjiga prva, pp. 175.