Antonije Popović
Antonije Popović | |
---|---|
Ime po rođenju | Antonije Popović |
Druga imena | Tonka |
Datum rođenja | 1843. |
Mesto rođenja | Leskovac |
Datum smrti | 1896. |
Mesto smrti | Leskovac |
Uzrok smrti | samoubistvo |
Prebivalište | Leskovac |
Zanimanje | industrijalac, trgovac |
Delovanje | tekstilna industrija |
Antonije Tonka Popović (1843—1896) bio je jedan od najstarijih pionira leskovačke tekstilne industrije.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Antonije Popović se rodio u Leskovcu 1843. godine, u imućnoj porodici. Čim je odrastao, počeo je da se bavi trgovinom. U Bugarsku je nosio leskovačku kudelju i užariju, a otuda donosio gajtan i šajak i ove artikle prodavao po Južnom Pomoravlju i drugim krajevima zajedno sa užarijom, paprikom i bojama. Kod Tonke i Karče, jednog starijeg leskovačkog trgovca, služili su gotovo svi potonji leskovački industrijalci: Mita Teokarević, Gligorije Jovanović, Gligorije Petrović, Proka Mitić, Mika Stanković – Kuca i drugi. Kupovinom i prodajom gajtana od bugarskih proizvođača Tonka se najviše bavio pred oslobođenje Leskovca i prvih godina posle oslobođenja. Godine 1882. godine postao je jedan od rodonačelnika ideje da se zbog visokih carina na uvoz gajtana iz Bugarske u Leskovcu stvori fabrika gajtana. U ovoj nameri on se udružio sa Milanom Teokarevićem, Gligorijem Jovanovićem, Prokom Mitićem i uz pomoć Bugarina Stevana Bojidžinova 1884. godine otvorio je prvu fabriku gajtana u vodenici u selu Strojkovcu.[1] U tom periodu Popović je bio vrlo istaknuta ličnost među osnivačima prve leskovačke gajtanare, a docnije imao i istaknutu ulogu u osnivanju prve srpske fabrike vunenih tkanina u Leskovcu (1895/96), u čijoj firmi je njegovo ime na prvom mestu.
Svoj život Tonka Popović završio je tragično. Godine 1896, firma Antonija Popovića i komp. bila je dovedena u kritičnu situaciju i njeno bankrotstvo se očekivalo svakog časa, i to usled odluke vlade da sa Bugarskom sklopi carinski savez, kojim bi, na štetu nove leskovačke fabrike, bio olakšan uvoz bugarskog gajtana, sukna i šajka. Iako je do zaključenja trgovinskog ugovora sa Bugarskom došlo tek naredne godine, prvi član firme, Tonka, nije mogao da izdrži tešku situaciju koju su stvorili pregovori s Bugarskom i prihvatanje ideje carinskog saveza, već je sebi oduzeo život pre nego što je fabrika bila puštena u rad.
Tonka je imao tri sina, Mihaila, Milana i Petra, od kojih ga je u fabrici zamenio Milan. Godine 1904. masa Antonija Popovića i Gligorije Jovanović istupaju iz prve leskovačke fabrike vunenih tkanina pa od Mike Jovanovića otkupljuju njegovu gajtanaru sa mlinom u Grdelici i tu osnivaju modernu fabriku vunenih tkanina, gajtana i pletiva. Godine 1906. ortak Gligorije umro je naprasno, te je na njegovo mesto došao njegov brat i naslednik Lazar, a za ortake su tada primljeni i Mika Stojanović zvani Kuca i Gligorije Kostić zvani Zagužanče.[2]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Dimitrijević N., 2015, Leskovac 101, Leskovac”. Arhivirano iz originala 03. 10. 2016. g. Pristupljeno 28. 07. 2016.
- ^ D. Trajković, O počecima leskovačke tekstilne industrije, Leskovački zbornik 7, 166 strana , Leskovac, 1967