Pređi na sadržaj

Aristofan Vizantionski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aristofan Vizantionski (Grčki: Ἀριστοφάνης ὁ Βυζάντιος; Aristophánēs ho Buzántios; Vizantion, oko 257Aleksandrija, oko 185–180 pre nove ere) bio je helenistički grčki naučnik, kritičar i gramatičar.

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Poznat je na osnovu svog rada o Homerovim delima, ali i po radu o drugim klasičnim autorima kao što su Pindar i Hesiod. Ubrzo se preselio u Aleksandriju i učio kod Zenodota, Kalimaha i Dionisija Jamba.

Nasledio je Eratostena na mestu glavnog bibliotekara Aleksandrijske biblioteke u šezdesetoj godini. Među njegovim učenicima su bili Kalistrat, AristarhSamotrakski i možda Agalija . Nasledio ga je Apolonije „Klasifikator“ (ne mešati sa Apolonijem sa Rodosa, prethodnim glavnim bibliotekarom Aleksandrije).[1] Aristofanov učenik, Aristarh iz Samotrake, biće šesti glavni bibliotekar Aleksandrijske biblioteke.[2]

Bavio se utvrđivanjem i ispravanjem detalja autorstva dela.[3]

Sve što je preživelo od obimnih spisa Aristofana Vizantijskog je nekoliko fragmenata sačuvanih kroz citate u književnim komentarima kasnijih pisaca, nekoliko argumenta dela grčke drame i deo rečnika.[4] Najnovije izdanje postojećih fragmenata uredio je Viljem J. Slejter.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Montanari, Franco; Matthaios, Stefanos; Rengakos, Antonios (2015). Brill's Companion to Ancient Greek Scholarship (2 Vols.) (na jeziku: engleski). BRILL. str. 100—101. ISBN 9789004281929. 
  2. ^ Probert, Philomen (2006). „Evidence for the Greek Accent”. Ancient Greek Accentuation: Synchronic Patterns, Frequency Effects, and Prehistory. Oxford University Press. str. 15—52. ISBN 0199279608. doi:10.1093/acprof:oso/9780199279609.003.0002. 
  3. ^ H. G. Evelyn-White, tr. Hesiod II: The Homeric Hymns and Homerica (Loeb Classical Library 503), 2nd ed. 1936 fr. 4.
  4. ^ The Americana: A Universal Reference Library. 2. New York City, New York: Scientific American Compiling Department. 1912. Pristupljeno 21. 7. 2017. 
  5. ^ Aristophanis Byzantii fragmenta, Berlin: Walter de Gruyter, 1986.

Literatura

[uredi | uredi izvor]