Pređi na sadržaj

Aristo Keaski

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Aristo Keaski (Grčki: Ἀρίστων ὁ Κεῖος; aktivan oko 225 pre nove ere) bio je peripatetički filozof i rodom sa ostrva Kea. Njegovo rodno mesto bio je grad Ioulis.

Ne treba ga mešati sa Aristom sa Hiosa, stoičkim filozofom iz sredine 3. veka pre nove ere.

Aristo je bio Likov učenik.[1] On je nasledio Stratona na čelu peripatetičke škole od okvirno 269. p. n. e. Posle Likove smrti (oko 225), Aristo ga je verovatno nasledio na mestu starešine škole. Iako je Aristo, prema Ciceronu,[2] bio čovek od ukusa i elegancije, imao je manjak privlačnostii i energije, što je sprečilo da njegovi spisi steknu popularnost koju inače zaslužuju. Ovo je možda bio jedan od uzroka zanemarivanja i gubitka njegovih dela.

Sudeći po oskudnim sačuvanim fragmentima, čini se da su njegovi filozofski pogledi prilično blisko pratili a Lika. Diogen Laertije, [3] nakon što je nabrajao dela Arista sa Hiosa, kaže da su Panetije i Sosikrat sva ova dela, osim pisama, pripisali Aristu sa Keosa. Ne može se utvrditi da li je ova atribucija tačna. U svakom slučaju, jedno od tih dela, Razgovori o ljubavi, Atenej više puta pripisuje Aristu sa Ceosa.[4] Jedno Aristovo delo koje Diogen Laertije nije pominjao nazvano je Liko[5] u znak zahvalnosti svom učitelju. U Grčkoj antologiji postoje i dva epigrama[6] koji se obično pripisuju Aristu sa Ceosa, iako nema dokaza da je on autor.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Diogenes Laërtius, v. 70, 74
  2. ^ Cicero, de Finibus, v. 5
  3. ^ Diogenes Laërtius, vii. 163
  4. ^ Athenaeus, Deipnosophists, x. 419, xiii. 563, and xv. 674
  5. ^ Plutarch, de Aud. poet. 1.
  6. ^ Greek Anthology, vi. 303, and vii. 457

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]