Arno Babadžanjan
Arno Babadžanjan | |
---|---|
Arno Babadžanjan | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. januar 1921. |
Mesto rođenja | Jerevan, ![]() |
Datum smrti | 11. novembar 1983.62 god.) ( |
Mesto smrti | Moskva, SSSR |
Zanimanje | kompozitor, pijanista |
Muzički rad | |
Instrumenti | klavir |
Arno Arutjunovič Babadžanjan (jerm. Առնո Հարությունի Բաբաջանյան; Jerevan, 21. ili 22. januar[1] 1921 — Moskva, 11. novembar 1983[2]) bio je jermenski kompozitor i pijanista u vreme Sovjetskog Saveza.
Babadžanjan je rođen u Jerevanu, glavnom gradu Jermenije. Njegov otac Harutjun bio je iz Igdira u Turskoj. Već sa pet godina pokazivao je izvanrednu muzičku nadarenost, pa je kompozitor Aram Hačaturijan predložio njegovo muzičko školovanje. Dve godine kasnije, 1928. godine, sa sedam godina Babadžanjan se upisao na Jerevanski državni konzervatorijum Komitas. Svoje školovanje nastavio je 1938. u Moskvi zajedno s Visarionom Šebalinom. Posle toga se vratio u Jerevan, gde je, između 1950. i 1956. godine, podučavao na kozervatorijumu Komitas. U to vreme je, 1952. godine, napisao Piano trio u fis molu. Ovo delo je dobilo velike pohvale i smatrano je remek-delom još od premijere. Nakon toga, Babadžanjan je izvodio koncertne turneje širom Sovjetskog Saveza i Evrope. Za svoja dela imenovan je Narodnim umetnikom Sovjetskog Saveza 1971. godine.[3] Kao kompozitor, Babadžanjan se bavio brojnim žanrovima i pisao i popularne pesme u saradnji sa vodećim pesnicima, među kojima su, između ostalih, Evgenij Jevtušenko i Robert Roždestvenski. Većina Babadžanjanovih kompozicija ima koren u jermenskoj narodnoj muzici i folkloru. Način na koji koristi jermensku narodnu muziku je u virtuoznom stilu Sergeja Rahmaninova i Hačaturjana. Na njegov kasniji rad uticali su Sergej Prokofjev i Bela Bartok. Babadžanjan je takođe bio i istaknuti pijanista, pa je na svojim koncertima izvodio i vlastite kompozicije. Dmitrij Šostakovič nazvao ga je „briljantnim učiteljem klavira”.
Počasti[uredi | uredi izvor]
Babadžanjan je 1951. godine dobio Staljinovu nagradu za delo Herojske balade za klavir sa orkestrom, kao i Red crvene zastave rada.
Narodnim umetnikom Jermenske Socijalističke Republike imenovan je 1956. godine,[4] a Sovjetskog Saveza 1971. godine. Dobitnik je dve Državne nagrade Sovjetskog Saveza (1951. i 1953. godine) i dve Državne nagrade Jermenske SSR (1967. i 1983. godine). Mala planeta 9017 Babadžanjan nazvana je po njemu.[5]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Arno Babadžanjan na jermenskoj poštanskoj marki iz 1997. godine
-
Spomenik Babadžanjanu u Jerevanu
-
Spomen-ploča Babadžanjanu u Jerevanu
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Arno Babadžanяn
- ^ Arno Babadžanяn rodilsя 21 яnvarя 1921 — Arno Babadžanяn umer 11 noяbrя 1983
- ^ Bolьšaя Rossiйskaя эnciklopediя: V 30 t. / Predsedatelь nauč.-red. soveta Ю. S. Osipov. Otv. red S. L. Kravec. T. 2. Ankiloz — Banka. — M.: «Bolьšaя Rossiйskaя эnciklopediя», 2005. — 766 s.: il.: kart.
- ^ „Arno Babajanian”. Pristupljeno 15. 11. 2012.
- ^ Schmadel 2003, str. 675
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Schmadel, Lutz D. (2003). Dictionary of Minor Planet Names (5th izd.). New York: Springer Verlag. str. 675. ISBN 978-3-540-00238-3.
- Grigorяn A. A. Babadžanяn. — M, 1961.
- Taщяn S. A. Babadžanяn. — Er, 1961 (na arm. яz.)
- Amatuni S. Arno Babadžanяn: Instrumentalьnoe tvorčestvo. — Er, 1985
- Santrяn V. Daritь svet. — Er, 1986 (na arm. яz.)
- Teroganяn M. Arno Babadžanяn: Monografiя. — M, 2001
- Naš Arno. юbileйnый alьbom, vospominaniя sovremennikov. — Er, 2006
- Sbornik stateй. Arno Babadžanяnu posvящaetsя. — Er, 2008
- Evdokimova Ю. «Šestь kartin» Arno Babadžanяna // Sovetskaя muzыka. — 1967. — № 2.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/fa/Wikiquote-logo.svg/34px-Wikiquote-logo.svg.png)