Pređi na sadržaj

Atonija materice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Atonija materice je nemogućnost materice da se adekvatno kontrahuje (grči) nakon porođaja. Kontrakcija mišića materice tokom porođaja komprimuje krvne sudove i usporavaju protok krvi kroz matericu, što pomaže u sprečava pojavu krvarenje i olakšava koagulaciju krvi. Prema tome, nedostatak kontrakcije mišića materice može dovesti do akutnog krvarenja, jer vaskulatura nije dovoljno komprimovana.[1]

Atonija materice je najčešći uzrok postporođajnog krvarenja, što je urgentno stanje u akušerstvu jer jedan od potencijalnih uzroka smrti.

Širom sveta, postporođajno krvarenje je među prvih pet uzroka smrtnosti majki.[2] Prepoznavanje znakova upozorenja atonije materice u uslovima ekstenzivnog krvarenja nakon porođaja trebalo bi da pokrene urgentnu i adekvatnu intervencije u cilju povratka stabilne kontrakcije materice i zaustavljanje krvarenja nakon porođaja.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Odsustvo efektivne kontrakcije materice nakon porođaja komplikuje 1 od 40 porođaja u Sjedinjenim Američkim Državama i odgovorno je za najmanje 75% slučajeva postporođajnog krvarenja.[3]

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Neefikasna kontrakcija materice, bilo fokalno ili difuzno, dodatno je povezana sa različitim etiologijama, uključujući:[4]

  • zadržano placentno tkivo,
  • poremećaje placente (kao što je morbidno prianjanje placente, previjanje posteljice i abrupcija placente),
  • koagulopatija (povećana produkcija razgradnje fibrina uterine)
  • indeks telesne mase (BMI) iznad 40 (gojaznost treće klase).

Faktori rizika[uredi | uredi izvor]

Faktori rizika za atonu materice uključuju:[1]

  • produženi porođaj,
  • precipitan porođaj,
  • distenziju materice (multi-fetalna gestacija, polihidramnio, fetalna makrozomija),
  • fibroid materice,
  • horioamnionitis,
  • indikovane infuzije magnezijum sulfata
  • produžena upotreba oksitocina.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Kontrakcija miometrijuma (koji mehanički komprimira krvne sudove koji snabdevaju krvlju posteljicu) predstavlja glavni mehanizam hemostaze materice nakon porođaja fetusa, a placenta se uklanja.[1]

Proces je dopunjen lokalnim decidualnim hemostatskim faktorima kao što je inhibitor aktivatora plazminogena tkivnog faktora tipa-1, kao i sistemskim faktorima koagulacije kao što su trombociti, cirkulišući faktori zgrušavanja.[1]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza difuzne atonije materice se obično pokreće nalazom većeg gubitka krvi od uobičajenog tokom pregleda koji pokazuje mlitavu i uvećanu matericu, koja u sebi može sadržati značajnu količinu krvi.

Kod fokalne lokalizovane atonije, fundalni region materice može biti dobro kontrahovan dok je donji segment materice proširen i atoničan, što je teško proceniti pri pregledu abdomena, ali se može otkriti vaginalnim pregledom.

Digitalna eksploracija šupljine materice (ako je dostupna adekvatna anestezija) ili ultrazvučno snimanje pored kreveta za otkrivanje ehogene trake endometrijuma je neophodan pregled, kao i blagovremeni pregled sa adekvatnim osvetljenjem kako bi se isključila akušerska rana na materici.

Prevencija[uredi | uredi izvor]

Pre porođaja svim trudnicama treba da se pregledaju i utvrde faktori rizika, a zatim im se dodeli stratifikacija rizika od postporođajnog krvarenja na osnovu preporuka Američkog koledža akušera i ginekologa (koji su prikazani nadonjoj tabeli). Ako je žena u srednjem riziku, krv treba uzeti i pregledati. One za koje je procenjeno da su visokog rizika treba da budu izdvojene i uparene.[1][5]

Kriterijumi za stratifikaciju rizika od krvarenja nakon porođaja
Srednji rizik Visok rizik
Prethodna operacija na materici Placenta previa
Višeplodna trudnoća Placenta akreta
Veliko višeparno krvarenje Aktivno krvarenje
Prethodno krvarenje ≥ 2 faktora srednjeg rizika
Veliki fibroidi Trombociti <70.000
Makrosomija Poznata koagulopatija
Inteks telesne mase >40
Anemija
Horioamnionitis
Produženi porođaj u 2. fazi
Oksitocin duže od 24 sata
Terapija magnezijum sulfatom

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d Gill, Prabhcharan; Patel, Anjali; Van Hook, James W. (2023), Uterine Atony, StatPearls Publishing, PMID 29630290, Pristupljeno 2023-12-08 
  2. ^ Mousa, Hatem A; Blum, Jennifer; Abou El Senoun, Ghada; Shakur, Haleema; Alfirevic, Zarko (2014-02-12). „Treatment for primary postpartum haemorrhage”. Cochrane Database of Systematic Reviews. 2017 (9). ISSN 1465-1858. doi:10.1002/14651858.cd003249.pub3. 
  3. ^ Abraham, Cynthia (2017). „Bakri balloon placement in the successful management of postpartum hemorrhage in a bicornuate uterus: A case report”. International Journal of Surgery Case Reports. 31: 218—220. ISSN 2210-2612. doi:10.1016/j.ijscr.2017.01.055. 
  4. ^ Blitz, Matthew J.; Yukhayev, Anar; Pachtman, Sarah L.; Reisner, Jenny; Moses, Denise; Sison, Cristina P.; Greenberg, Meir; Rochelson, Burton (2019-03-05). „Twin pregnancy and risk of postpartum hemorrhage”. The Journal of Maternal-Fetal & Neonatal Medicine. 33 (22): 3740—3745. ISSN 1476-7058. doi:10.1080/14767058.2019.1583736. 
  5. ^ Hussain, S Ahmed; Guarini, Carla B; Blosser, Colleen; Poole, Aaron T (2019-12-24). „Obstetric Hemorrhage Outcomes by Intrapartum Risk Stratification at a Single Tertiary Care Center”. Cureus. ISSN 2168-8184. doi:10.7759/cureus.6456. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija

Mediji vezani za članak Atonija materice na Vikimedijinoj ostavi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).