Austronežanski jezici

austronežanski
Geografska rasprostranjenost	jugoistočna Azija, Okeanija, Madagaskar
Jezička klasifikacija	jedna od primarnih svetskih jezičkih porodica
Prajezik	praaustronežanski
Podpodela	cojski zapadnoformožanski severozapadnoformožanski atajalski istočnoformožanski bununski rukajski pujumski pajvanski malajsko-polinežanski
ISO 639-2 / 5	map
Glotolog	aust1307
Rasprostranjenost austronežanskih jezika

Austronežanski jezici su porodica jezika rasprostranjena u jugoistočnoj Aziji, Madagaskaru i Okeaniji. Zajedno sa indoevropskim, afroazijskim i uralskim jezicima čini grupu starih i rasprostranjenih jezičkih porodica.

Termin austronežanski potiče od latinske reči auster (južni vetar) i grčke reči nêsos (ostrvo). Ovo ime ilustruje činjenicu da velika većina govornika ovih jezika živi na ostrvima. Malajski jezik je jedini austronežanski jezik značajnije zastupljen u kontinentalnoj Aziji. Neki austronežanski jezici imaju samo par govornika, dok druge koriste desetine miliona ljudi. Lingvisti smatraju da ih ima preko 1.200, što je petina ukupnog broja jezika na svetu.

U osnovi, austronežanski jezici se dele na jezike Formoze (Tajvana), sa devet podgrupa, i malajsko-polinežanske jezike, koji čine desetu podgrupu. Smatra se da je Tajvan prapostojbina cele ove jezičke grupe.

Prostor na kojem su rasprostranjeni austronežanski jezici obuhvata: Madagaskar, Indonežanski arhipelag, Malajsko poluostrvo, Filipine, Tajvan (2% stanovništva), Fidži, Havaje, ostrva Mikronezije i Polinezije, sve do Uskršnjeg ostrva.

Najvažniji austronežanski jezici

Mapa koja prikazuje zastupljenost jezičkih porodica.

  Austronezijska jezička porodica

• Javanski (76 miliona govornika)
• Malajski (40 miliona kao prvi jezik, 175 miliona ukupno)
  • Indonežanski jezik - standardizovana forma malajskog jezika (23 miliona kao prvi jezik, ~220 miliona ukupno)
• Sunda (27 miliona)
• Tagalog (22 miliona kao prvi jezik, ~70 miliona ukupno)
• Sebuano (19 miliona kao prvi jezik, ~30 miliona ukupno)
• Malgaški (17 miliona)
• Madura (14 miliona)
• Ilokano (8 miliona kao prvi jezik, ~10 miliona ukupno)
• Hiligajnon (7 miliona kao prvi jezik, ~11 miliona ukupno)
• Minangkabau (7 miliona)
• Batački jezici (7 miliona)
• Bandžarski jezik (3,5 miliona)

Klasifikacija

Širenje austronežanskih jezika.

Unutrašnja struktura austronežanske porodice jezika je složena, ona se sastoji od velikog broja jezika, koji su međusobno veoma slični i blisko srodni, pri čemu mnogi od njih ulaze u sastav nekog od dijalekatskih kontinuuma, koji postoje u okviru ove porodice jezika. Ovo otežava određivanje granica između grana. Ipak, jasno je da najveća raznolikost postoji na Tajvanu, dok su najmanje različiti jezici Okeanije (ostrva Tihog Okeana).

Klasifikaciji austronežanskih jezika dali su doprinos mnogi lingvisti. Prvi značajni korak ka otkrivanju osnovnih grana austronežanskih jezika napravio je Oto Dempvolf. On je jezike Okeanije klasifikovao u jednu granu, danas se za nju koristi naziv okeanski jezici, dok je on koristio naziv melanezijski jezici. Poseban položaj jezika Tajvana prvi je primetio Andre Žorž Hodrikur (1965), on je podelio austronežanske jezike na tri grane: severni austronežanski (= formožanski jezici), istočni austronežanski (= okeanski jezici) i zapadni austronežanski jezici (svi ostali).

Prvi lingvista koji je primetio da su formožanski jezici najarhaičniji predstavnici ove porodice je Oto Kristijan Dal (1973). Drugi lingvisti su zatim primetili da formožanski jezici nisu jedna osnovna grana, već nekoliko posebnih. Robert Blast (1977) je prvi predstavio model klasifikacije, koju danas prihvataju skoro svi naučnici koji proučavaju austronežanske jezike. Prema njemu na Tajvanu postoji veći broj osnovnih grana, dok svi ostali austronežanski jezici koji su u upotrebi van Tajvana čine jednu osnovnu granu malajsko-polinežanski jezici.

Klasifikacija prema Blastu

Klasifikacija austronežanskih jezika prema Blastu (1999).

Austronežanski

  cojski

• cojski
• sarojski
• kanakanabujski

  zapadnoformožanski

• taoski
• centralno-zapadni
  • babuzijski
  • paporsko-hoanjski (paporski jezik, hoanjski jezik)

  severozapadnoformožanski

• saisijatski
• pazeški

  atajalski

• atajalski
• sedički

  istočnoformožanski

• severni
  • basajski
  • kavalanski
  • ketagalanski
• centralni
  • nataoranski
  • amiski
  • sakizajski
• sirajski

  bununski

  rukajski

• mantauranski, tonaski i magaski dijalekti

  pujumski

  pajvanski

  malajsko-polinežanski

Klasifikacija prema Liju

Formožanski jezici pre širenja kineskog jezika na Tajvanu.

• F0: formožanski = austronežanski
  •   rukajski
    • mantaurski jezik
    • maga-tona, budajsko-labuansko-taramački
  • F1
    •   centralnoformožanski (cojski)
      • cojski
      • južnocojski
        • sarojski
        • kanakanabujski
    • F2
      •   severnoformožanski
        • severozapadnoformožanski jezici
          • saisijatsko–kulonsko–pazeški
          • zapadnoformožanski jezici
            • taoski
            • zapadnoobalski formožanski jezici (paporski–hoanjski–babuzijski–taokaski)
        • atajalski
          • skuličkoatajalski
          • colesko-atajalski
          • sedički
      •   istočnoformožanski
        • kavalansko–basajski
        • sirajsko–amisko-nataoranski
        • sakizajski
      • ? južnoformožanski jezici (nepouzdano)
        •   bununski
          • isbukunski
          • severni i centralni
        • pajvansko-pujumski (nepouzdano)
          •   pajvanski
          •   pujumski

Karakteristike

Za raznoliku jezičku porodicu, kao što je austronežanska, teško je izdvojiti opšte karakteristike. U osnovi, ovi jezici su višesložni. Reči se tvore od korena i afiksa.

Neki jezici (jezici Filipina) imaju izraženu osobinu da rečenica započinje glagolom i neobičan sistem padeža i glagolskih stanja.

Česta je upotreba reduplikacije (ponavljanje reči ili njihovog dela, recimo: wiki-wiki). Broj fonema je mali, a slogovi su najčešće tipa suglasnik+samoglasnik.

Jedinstvo jezičke porodice

Sličnosti između geografski veoma udaljenih jezika su vidljive iz sledećih primera:

(malajski — malgaški — rapanujski jezik »srpski prevod«)

• mata — maso — mata »oko«
• langit — lanitra — rangi »nebo«
• hati — aty — ate »jetra«
• mati — maty — mate »umreti«

Literatura

• Dempwolff, Otto (1934-37). Vergleichende Lautlehre des austronesischen Wortschatzes. (Beihefte zur Zeitschrift für Eingeborenen-Sprachen 15;17;19). Berlin: Dietrich Reimer. (3 vols.)
• Haudricourt, André G. (1965). „Problems of Austronesian comparative philology”. Lingua. 14: 315—329. doi:10.1016/0024-3841(65)90048-3. 
• Dahl, Otto Christian (1973). Proto-Austronesian. Lund: Skandinavian Institute of Asian Studies. 
• Blust, Robert (1977). „The Proto-Austronesian pronouns and Austronesian subgrouping: a preliminary report”. Working Papers in Linguistics. Honolulu: Department of Linguistics, University of Hawaii. 9 (2): 1—15. 
• Bellwood, Peter (jul 1991). „The Austronesian Dispersal and the Origin of Languages”. Scientific American. 265 (1): 88—93. Bibcode:1991SciAm.265a..88B. doi:10.1038/scientificamerican0791-88. 
• Bellwood, Peter (1997). Prehistory of the Indo-Malaysian archipelago. Honolulu: University of Hawai'i Press. 
• Bellwood, Peter (1998). „Taiwan and the Prehistory of the Austronesians-speaking Peoples”. Review of Archaeology. 18: 39—48. 
• Bellwood, Peter; Fox, James; Tryon, Darrell (1995). The Austronesians: Historical and comparative perspectives. Department of Anthropology, Australian National University. ISBN 978-0-7315-2132-6. 
• Bellwood, Peter; Sanchez-Mazas, Alicia (jun 2005). „Human Migrations in Continental East Asia and Taiwan: Genetic, Linguistic, and Archaeological Evidence”. Current Anthropology. 46 (3): 480—484. doi:10.1086/430018. 
• Blevins, Juliette (10—13. jun 2004). A Long Lost Sister of Proto-Austronesian? Proto-Ongan, Mother of Jarawa and Onge of the Andaman Islands (PDF). Human migrations in continental East Asia and Taiwan: genetic, linguistic and archaeological evidence. Oceanic Linguistics. Geneva. 
• Blevins, Juliette (2007). „A Long Lost Sister of Proto-Austronesian?: Proto-Ongan, Mother of Jarawa and Onge of the Andaman Islands” (PDF). Oceanic Linguistics. 46 (1): 154—198. doi:10.1353/ol.2007.0015. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 1. 2011. g. 
• Blundell, David. „Austronesian Dispersal”. Newsletter of Chinese Ethnology. 35: 1—26. 
• Blust, Robert (1985). „The Austronesian Homeland: A Linguistic Perspective”. Asian Perspectives. 26: 46—67. 
• Blust, Robert (1999). „Subgrouping, circularity and extinction: some issues in Austronesian comparative linguistics”. Ur.: Zeitoun, E.; Li, P.J.K. Selected papers from the Eighth International Conference on Austronesian Linguistics. Taipei: Academia Sinica. str. 31—94. 
• Blust, Robert (2013). The Austronesian Languages (revised izd.). Australian National University. ISBN 978-1-922185-07-5. hdl:1885/10191. 
• Blust, Robert (2014). „Some Recent Proposals Concerning the Classification of the Austronesian Languages”. Oceanic Linguistics. 53 (2): 300—391. doi:10.1353/ol.2014.0025. 
• Comrie, Bernard (2001). „Languages of the world”. Ur.: Aronoff, Mark; Rees-Miller, Janie. The Handbook of Linguistics. Languages of the world. Oxford: Blackwell. str. 19–42. ISBN 1-4051-0252-7. 
• Diamond, Jared M (2000). „Taiwan's gift to the world”. Nature. 403 (6771): 709—10. Bibcode:2000Natur.403..709D. PMID 10693781. doi:10.1038/35001685. 
• Dyen, Isidore (1965). „A Lexicostatistical classification of the Austronesian languages”. International Journal of American Linguistics (Memoir 19). 
• Fox, James J. (19—20. avgust 2004). Current Developments in Comparative Austronesian Studies (PDF). Symposium Austronesia Pascasarjana Linguististik dan Kajian Budaya. Universitas Udayana, Bali. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 10. 2006. g. Pristupljeno 04. 02. 2020. 
• Fuller, Peter (2002). „Reading the Full Picture”. Asia Pacific Research. Canberra, Australia: Research School of Pacific and Asian Studies. Arhivirano iz originala 27. 09. 2011. g. Pristupljeno 28. 7. 2005. 
• Grace, George W. (1966). „Austronesian Lexicostatistical Classification:a review article (Review of Dyen 1965)”. Oceanic Linguistics. 5 (1): 13—58. JSTOR 3622788. doi:10.2307/3622788. 
• Greenhill, S.J.; Blust, R.; Gray, R.D. (2008). „The Austronesian Basic Vocabulary Database: From Bioinformatics to Lexomics”. Evolutionary Bioinformatics. Sage Publications. 4: 271—283. PMC 2614200 . PMID 19204825. doi:10.4137/EBO.S893. 
• Greenhill, S.J.; Blust, R.; Gray, R.D. (2003—2019). „Austronesian Basic Vocabulary Database”. Arhivirano iz originala 19. 12. 2018. g. Pristupljeno 04. 02. 2020. 
• Haudricourt, André G. (1965). „Problems of Austronesian comparative philology”. Lingua. 14: 315—329. doi:10.1016/0024-3841(65)90048-3. 
• Li, Paul Jen-kuei (2004). „Origins of the East Formosans:Basay, Kavalan, Amis, and Siraya” (PDF). Language and Linguistics. 5 (2): 363—376. Arhivirano iz originala (PDF) 18. 04. 2019. g. Pristupljeno 04. 02. 2020. 
• Li, Paul Jen-kuei (2006). The Internal Relationships of Formosan Languages. Tenth International Conference on Austronesian Linguistics (ICAL). Puerto Princesa City, Palawan, Philippines. 
• Li, Paul Jen-kuei (2008). „Time perspective of Formosan Aborigines”. Ur.: Sanchez-Mazas, Alicia; Blench, Roger; Ross, Malcolm D.; Peiros, Ilia; Lin, Marie. Past human migrations in East Asia: matching archaeology, linguistics and genetics. London: Routledge. str. 211–218. 
• Lynch, John; Ross, Malcolm; Crowley, Terry (2002). The Oceanic languages. Richmond, Surrey: Curzon Press. ISBN 0-415-68155-3. 
• Melton, T.; Clifford, S.; Martinson, J.; Batzer, M.; Stoneking, M. (1998). „Genetic evidence for the proto-Austronesian homeland in Asia: mtDNA and nuclear DNA variation in Taiwanese aboriginal tribes”. American Journal of Human Genetics. 63 (6): 1807—23. PMC 1377653 . PMID 9837834. doi:10.1086/302131. 
• Ostapirat, Weera (2005). „Kra–Dai and Austronesian: Notes on phonological correspondences and vocabulary distribution”. Ur.: Laurent, Sagart; Blench, Roger; Sanchez-Mazas, Alicia. The Peopling of East Asia: Putting Together Archaeology, Linguistics and Genetics. London: Routledge Curzon. str. 107—131. 
• Peiros, Ilia (2004). Austronesian: What linguists know and what they believe they know. The workshop on Human migrations in continental East Asia and Taiwan. Geneva. 
• Pereltsvaig, Asya (2018). Languages of the World. Cambridge University Press. ISBN 978-1-316-62196-7. 
• Ross, Malcolm (2009). „Proto Austronesian verbal morphology: a reappraisal”. Ur.: Adelaar, K. Alexander; Pawley, Andrew. Austronesian Historical Linguistics and Culture History: A Festschrift for Robert Blust. Canberra: Pacific Linguistics. str. 295—326. 
• Ross, Malcolm; Pawley, Andrew (1993). „Austronesian historical linguistics and culture history”. Annual Review of Anthropology. 22: 425—459. OCLC 1783647. doi:10.1146/annurev.an.22.100193.002233. 
• Ross, John (2002). „Final words: research themes in the history and typology of western Austronesian languages”. Ur.: Wouk, Fay; Malcolm, Ross. The history and typology of Western Austronesian voice systems. Canberra: Pacific Linguistics. str. 451—474. 
• Sagart, Laurent (8—11. januar 2002). Sino-Tibeto-Austronesian: An updated and improved argument (PDF). Ninth International Conference on Austronesian Linguistics (ICAL9). Canberra, Australia. 
• Sagart, Laurent (2004). „The higher phylogeny of Austronesian and the position of Tai–Kadai”. Oceanic Linguistics. 43 (2): 411—440. doi:10.1353/ol.2005.0012. 
• Sagart, Laurent (2005). „Sino-Tibeto-Austronesian: An updated and improved argument”. Ur.: Blench, Roger; Sanchez-Mazas, Alicia. The Peopling of East Asia: Putting Together Archaeology, Linguistics and Genetics. London: Routledge Curzon. str. 161–176. ISBN 978-0-415-32242-3. 
• Sapir, Edward (1968). „Time perspective in aboriginal American culture: a study in method”. Ur.: Mandelbaum, D.G. Selected writings of Edward Sapir in language, culture and personality. Berkeley: University of California Press. str. 389–467. ISBN 0-520-01115-5. 
• Taylor, G. (1888). „A ramble through southern Formosa”. The China Review. 16: 137—161. Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 04. 02. 2020. 
• Terrell, John Edward (decembar 2004). „Introduction: 'Austronesia' and the great Austronesian migration”. World Archaeology. 36 (4): 586—590. doi:10.1080/0043824042000303764. 
• Thurgood, Graham (1999). From Ancient Cham to Modern Dialects. Two Thousand Years of Language Contact and Change. Oceanic Linguistics Special Publications No. 28. Honolulu: University of Hawaii Press. ISBN 0-8248-2131-9. 
• Trejaut, J. A.; Kivisild, T.; Loo, J. H.; Lee, C. L.; He, C. L. (2005). „Traces of archaic mitochondrial lineages persist in Austronesian-speaking Formosan populations”. PLOS Biol. 3 (8): e247. PMC 1166350 . PMID 15984912. doi:10.1371/journal.pbio.0030247 . 
• Wouk, Fay; Ross, Malcolm, ur. (2002). The history and typology of western Austronesian voice systems. Pacific Linguistics. Canberra: Australian National University. 
• Bengtson, John D., The "Greater Austric" Hypothesis, Association for the Study of Language in Prehistory.
• Blust, R. A (1983). Lexical reconstruction and semantic reconstruction: the case of the Austronesian "house" words. Hawaii: R. . Blust.
• Cohen, E. M. K. (1999). Fundaments of Austronesian roots and etymology. Canberra: Pacific Linguistics. ISBN 0-85883-436-7. 
• Marion, P., Liste Swadesh élargie de onze langues austronésiennes, éd. Carré de sucre, 2009
• Pawley, A., & Ross, M. (1994). Austronesian terminologies: continuity and change. Department of Linguistics, Research School of Pacific and Asian Studies, The Australian National University. ISBN 0-85883-424-3. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak autora (veza). Canberra, Australia: Dept. of Linguistics, Research School of Pacific and Asian Studies, The Australian National University.
• Sagart, Laurent, Roger Blench, and Alicia Sanchez-Nazas, ur. (2004). The peopling of East Asia: Putting Together Archaeology, Linguistics and Genetics. London: RoutledgeCurzon. ISBN 0-415-32242-1. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak urednika (veza)
• Tryon, D. T., & Tsuchida, S. (1995). Comparative Austronesian dictionary: an introduction to Austronesian studies. ISBN 3110127296. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak autora (veza). Trends in linguistics, 10. Berlin: Mouton de Gruyter.
• Wittmann, Henri (1972). "Le caractère génétiquement composite des changements phonétiques du malgache." Proceedings of the International Congress of Phonetic Sciences 7.807-10. La Haye: Mouton.
• Wolff, John U. (mart 1997). „Comparative Austronesian Dictionary. An Introduction to Austronesian Studies”. Language. 73 (1): 145—56. ISSN 0097-8507. JSTOR 416598. doi:10.2307/416598. CS1 održavanje: Format datuma (veza)

Spoljašnje veze

• Etnološki izveštaj o austronežanskim jezicima
• Osnovne fraze na preko 400 jezika ove porodice
• Blust's Austronesian Comparative Dictionary
• Swadesh lists of Austronesian basic vocabulary words (from Wiktionary's Swadesh-list appendix)
• „Homepage of linguist Dr. Lawrence Reid”. Pristupljeno 28. 7. 2005. 
• Summer Institute of Linguistics site showing languages (Austronesian and Papuan) of Papua New Guinea.
• „Austronesian Language Resources”. Arhivirano iz originala 22. 11. 2004. g. 
• Languages of the World: The Austronesian (Malayo-Polynesian) Language Family
• Introduction to Austronesian Languages and Culture (video) (Malayo-Polynesian) Language Family na sajtu YouTube